I Kž-Us-92/2009-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž-Us 92/09-3

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Senke Klarić Baranović kao predsjednice vijeća, mr. sc. Marina Mrčele i mr. sc. Branka Brkića kao članova vijeća te sudske savjetnice Martine Slunjski kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog Đ. Č. i drugih, zbog kaznenog djela iz članka 347. stavak 1. Kaznenog zakona i drugih, odlučujući o žalbama optuženog S. G. i optužene B. A. podnesenim protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu od 6. ožujka 2009. broj Kv-us-22/05, u sjednici održanoj 20. siječnja 2010.,

r i j e š i o j e:

Odbijaju se žalbe optuženog S. G. i optužene B. A. kao neosnovane.

Obrazloženje

Pobijanim rješenjem Županijski sud u Zagrebu nije dopustio povrat u prijašnje stanje radi podnošenja žalbe protiv presude Županijskog suda u Zagrebu od 3. lipnja 2008., broj K- us-22/05 optuženom D. P., optuženom S. G. i optuženoj B. A..

Protiv te odluke žale se optuženi S. G. i optužena B. A. zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i „povrede odredaba kaznenog postupka“ iz članka 367. stavak 1. točka 11. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 110/97., 27/98., 58/99., 112/99., 58/02., 143/02. i 115/06., dalje u tekstu: ZKP) s prijedlogom da pobijano rješenje bude preinačeno na način da im se dopusti povrat u prijašnje stanja te da Vrhovni sud Republike Hrvatske odluči o podnesenoj žalbi protiv presude Županijskog suda u Zagrebu od 3. lipnja 2008., broj K-us-22/05.

Na temelju članka 399. u svezi s člankom 373. stavak 1. ZKP-a, spis predmeta dostavljen je Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske na dužno razgledanje koji je u podnesku predložio da se žalbe odbiju kao neosnovane.

Žalbe nisu osnovane.

Žalitelji u žalbama ne navode u čemu bi se sastojala bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 367. stavak 1. točka 11. ZKP-a, a postupajući po službenoj dužnosti, nije

I Kž-Us 92/09-3

nađeno da bi prvostupanjski sud donoseći i obrazlažući pobijano rješenje počinio ovu povredu koju žalitelji navode samo općenito.

Žalitelji istovjetnim žalbenim navodima smatraju da pobijano rješenje nije „osnovano na zakonu“ jer nisu mijenjali „svoju adresu prebivališta“ niti su izbjegavali primitak odluke, odnosno bili obaviješteni o prispijeću pošiljke (prvostupanjske presude) koju nisu podigli te da je presuda dostavljena putem oglasne ploče suda „tokom trajanja godišnjih odmora kada“ su oboje optuženika sa svojim obiteljima izbivali iz Z. pa nisu mogli zaprimiti presudu.

Najprije valja navesti da nisu prihvatljivi žalbeni navodi iz kojih proizlazi da optuženici nisu primili obavijest o prispijeću pošiljke koju nisu podigli jer suprotno proizlazi iz povratnica koje prileže spisu (list 929 za optuženu B. A. i list 939 za optuženog S. G.), a iz kojih je razvidno da je obavijest o prispijeću pošiljke ostavljena 3. srpnja 2008. Nakon što pošiljka nije bila podignuta, vraćena je pošiljatelju (Županijskom sudu u Zagrebu) 11. srpnja 2008. kada je na sudu i zaprimljena te je 17. srpnja 2008. prvostupanjska presuda istaknuta na oglasnoj ploči suda. Time je prvostupanjski pravilno dostavio prvostupanjsku presudu optuženicima jer je postupio sukladno članku 147. stavak 3. ZKP-a, a protekom roka od petnaest dana od dana isticanja na oglasnoj ploči suda (1. kolovoza 2008.) uzima se da je dostava postala pravovaljana.

Nadalje, žalitelji suglasno navode da nisu mijenjali svoju adresu prebivališta niti su na drugi način izbjegavali primitak prvostupanjske presude jer su bili na godišnjem odmoru izvan Z. pa zato nisu mogli primiti presudu. Međutim, žalitelji zanemaruju okolnost da su oboje pri prvom ispitivanju, sukladno članku 225. stavak 1. ZKP-a, bili upozoreni da su dužni priopćiti svaku promjenu adrese ili namjeru da promijene boravište, a upozoreni su i na posljedice ako tako ne postupe. Sve to je razvidno iz zapisnika o ispitivanju optuženog S. G. od 14. listopada 2004. (list 34 spisa) i zapisnika o ispitivanju B. A. od 13. siječnja 2005. (list 293 spisa). Pored toga, žalitelji su znali da je donesena prvostupanjska presuda jer su bili na glavnoj raspravi gdje su nakon završetka dokaznog postupka održali govore (list 888 spisa), a nakon objave presude još jednom su upozoreni da su do pravomoćnog završetka postupka dužni o svakoj promjeni adrese obavijestiti sud (list 891 spisa).

Prema tome, žalitelji su znali da je donesena prvostupanjska presuda, pisani otpravak nisu dobili, a tvrde da nisu bili na adresi stanovanja u trenutku dostave presude i da zato nisu primili izvješće o prispijeću pošiljke. Međutim, iz navedenih zakonskih odredbi, na koje su oboje žalitelja bili propisno upozoreni, jasno proizlazi da su žalitelji bili dužni o svojoj namjeri odlaska na godišnji odmor izvan Z. i duljeg izbivanja s adrese prebivališta obavijestiti sud unaprijed. Budući da su to propustili učiniti, iako su bili pravilno upozoreni na posljedice propuštanja obavještavanja suda o navedenom, to nisu iz opravdanih razloga propustili rok za podnošenje žalbe. Stoga je prvostupanjski sud pravilno utvrdio da nisu ispunjeni uvjeti iz članka 84. stavak 1. ZKP-a i odlučio ne dopustiti povrat u prijašnje stanje žaliteljima radi podnošenja žalbe jer je razlog propuštanja roka za podnošenje žalbe neopravdan i nastao je propustom žalitelja iako su pravilno bili obaviješteni o svojoj dužnosti i posljedicama propuštanja te dužnosti.

Povrh toga, žalitelji su molbe za povrat u prijašnje stanje radi podnošenja žalbe podnijeli nakon proteka objektivnog roka iz članka 84. stavak 2. ZKP-a koji iznosi tri mjeseca od dana propuštanja i nakon tog roka povrat u prijašnje stanje se uopće ne može tražiti. Kao

I Kž-Us 92/09-3

dan propuštanja treba uzeti zadnji dan roka kada su žalitelji mogli pravodobno podnijeti žalbu protiv prvostupanjske presude, a to je 18. kolovoz 2008. Naime, isticanjem na oglasnu ploču suda dostava je postala pravovaljana 01. kolovoza 2008., pa je prvi dan za podnošenje žalbe bio 02. kolovoz 2008., što znači da je petnaesti dan (dakle, zadnji dan roka za pravodobno podnošenje žalbe) bio 16. kolovoz 2008. a kako je taj dan bila subota to je, sukladno članku 83. stavak 4. ZKP-a, zadnji dan roka za pravodobno podnošenje žalbe bio 18. kolovoz 2008. Stoga je zadnji mogući dan za podnošenje molbe za povrat u prijašnje stanje bio 18. studeni 2008.

Budući da ne postoje razlozi zbog kojih se pobija prvostupanjsko rješenje, a pri ispitivanju pobijanog rješenja nisu nađene povrede zakona iz članka 398. stavak 4. ZKP-a, to je na temelju članka 398. stavak 3. ZKP-a trebalo riješiti kao u izreci ovog rješenja

U Zagrebu 20. siječnja 2010.

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Martina Slunjski, v. r.

Senka Klarić-Baranović, v. r.