Legislator Case Law & Legislation
Kžm-58/2005-3 AI generated

Criminal appeal upheld; juvenile detention sentence increased to six months due to statutory minimums and non-compliance with educational measures.

Case Number Kžm-58/2005-3
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Partially Allowed

Legislator summary

AI generated

The Supreme Court of Croatia accepted the prosecutor's appeal and increased the defendant's sentence from three to six months of juvenile detention. The defendant argued for an educational measure, but the court found he had obstructed its execution. The court ruled that while the original sentence was legally insufficient, the new six-month term satisfies the mandatory minimum duration required by law for this offense.

Legislator headnote

AI generated

Zakon o sudovima za mladež čl. 24. st. 2.; Zakon o kaznenom postupku čl. 122. st. 4.; When a juvenile detention sentence is legally insufficient, the court must increase it to meet the statutory minimum duration, even if the original sentence was below the minimum allowed for the specific crime.

Keywords

AI generated
juvenile detention statutory minimum criminal appeal educational measure non-compliance Supreme Court sentencing enhancement

Cited Legislation

AI generated
Zakon o sudovima za mladež čl. 28. st. 1.
Zakon o kaznenom postupku čl. 122. st. 4.
Zakon o kaznenom postupku čl. 119. st. 2.
Zakon o kaznenom postupku čl. 373. st. 1.
Zakon o kaznenom postupku čl. 387.

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Kžm 58/05-3

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Ileane Vinja, kao predsjednice vijeća, te Erike Kocijančić i Ranka Marijana, kao članova vijeća i više sudske savjetnice Gordane Korotaj, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. R. K., zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. KZ-a, odlučujući o žalbi državnog odvjetnika i opt. R. K., podnesenima protiv presude Županijskog suda u Zagrebu od 13. srpnja 2005. godine broj Kmp-21/04, u sjednici održanoj dana 30. studenog 2005. godine, u prisutnosti zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Milorada Cuculića,

p r e s u d i o j e:

Prihvaća se žalba državnog odvjetnika, preinačuje se prvostupanjska presuda u odluci o kaznenoj sankciji i opt. R. K. za kazneno djelo iz čl. 173. st. 2. KZ, a primjenom čl. 28. st. 1. Zakona o sudovima za mladež izriče kazna maloljetničkog zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci.

Žalba opt. R. K. odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom, temeljem čl. 28. st. 1. Zakona o sudovima za mladež (u nastavku: ZSM) opt. R. K. je naknadno izrečena kazna maloljetničkog zatvora, pridržana presudom Županijskog suda u Zagrebu od 15. studenog 2004. godine broj Kmp-21/04, koja je postala pravomoćna 15. studenog 2004. godine, te mu je za kazneno djelo za koje je tom presudom proglašen krivim iz čl. 173. st. 2. KZ-a i temeljem čl. 109. st. 1., te čl. 24. st. 2. i st. 3. ZSM izrečena kazna maloljetničkog zatvora u trajanju od tri mjeseca.

Temeljem čl. 122. st. 4. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" br. 110/97, 27/98, 58/99, 112/99, 58/02 i 143/02, u nastavku: ZKP) optuženik je oslobođen obveze naknade troškova kaznenog postupka iz čl. 119. st. 2. toč. 1-5. ZKP-a, kao i nagrade i nužnih izdataka postavljenog branitelja.

Protiv te presude podnijeli su žalbu državni odvjetnik i opt. R. K..

Državni odvjetnik je podnio žalbu zbog odluke o kaznenoj sankciji i predložio da se optuženiku izrekne kazna maloljetničkog zatvora, ali u znatno duljem trajanju od izrečene po prvostupanjskom sudu.

Opt. R. K. je putem braniteljice Lj. B., odvjetnice iz Z., podnio žalbu zbog povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kaznenoj sankciji, a ustvari samo zbog odluke o kaznenoj sankciji i predložio da se prvostupanjska presuda preinači na način da mu se izrekne odgovarajuća odgojna mjera.

Temeljem čl. 373. st. 1. ZKP-a spis je dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske na dužno razgledanje koje je vraćajući spis predložilo da se prihvati žalba državnog odvjetnika, a žalba optuženika odbije kao neosnovana, time da je još istaknuto kako i u slučaju kada se radi o mlađoj punoljetnoj osobi kazna maloljetničkog zatvora ne može biti kraća od šest mjeseci.

Žalba državnog odvjetnika je osnovana, dok je žalba optuženika neosnovana.

Državni odvjetnik smatra da kazna maloljetničkog zatvora u trajanju od tri mjeseca nije adekvatna stupnju kaznene odgovornosti optuženika u vrijeme počinjenja djela, a niti u vrijeme opoziva pridržaja kazne maloljetničkog zatvora. Ističe, da se optuženik i nakon izricanja presude za kazneno djelo zbog kojeg je proglašen krivim u ovom kaznenom postupku nastavio ponašati kao i do sada, zatim da je nezaposlen, da je počeo uživati i heroin, a u svojoj obitelji da je izrazito agresivan, zbog čega je protiv njega pokrenut prekršajni postupak, kao i kazneni postupak zbog nasilničkog ponašanja u obitelji iz čl. 215. a) KZ-a.

Optuženik, pak, nalazi da ne stoje tvrdnje prvostupanjskog suda kako se protivio provođenju odgojne mjere, jer da su njegovi neodlasci na daljnji tretman bili vezani uz neodgovarajući odnos prema njemu. Smatra da mu je trebalo ponovno izreći odgojnu mjeru, te da bi se istom ostvarila svrha kažnjavanja.

U pravu je državni odvjetnik kada u žalbi ističe da u konkretnom slučaju izrečena kazna maloljetničkog zatvora nije primjerena.

Naime, imajući u vidu težinu počinjenog kaznenog djela, stupanj optuženikove krivnje i pogibeljnost djela, kao i činjenicu da se optuženik protivio provođenju izrečene odgojne mjere, iako je nakon njenog izricanja upozoravan na potrebu izvršavanja odgojne mjere, opravdano je prvostupanjski sud optuženiku naknadno izrekao kaznu maloljetničkog zatvora.

Tijekom postupka prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da na strani optuženika nije bilo nikakvih stvarnih zapreka za izvršavanje odgojne mjere. Iz podataka u spisu proizlazi da se optuženik samo jednom javio u Centar za prevenciju ovisnosti i tada je izrazio stav da nije zainteresiran za tretman, te da ga smatra nepotrebnim i beskorisnim. Optuženik je u dva navrata pozivan i na kontrolno ročište na prvostupanjskom sudu, pa i iz izvješća defektologa mr. M. G. proizlazi da optuženik nije izvršavao naloženu mu posebnu obvezu, usprkos naporima stručnih službi, te da nema uvida u svoje ponašanje.

Sve izneseno sa sigurnošću upućuje na zaključak da se optuženik protivio provođenju izrečene odgojne mjere, pa mu je s pravom prvostupanjski sud naknadno izrekao kaznu maloljetničkog zatvora.

No, po ocjeni ovog Vrhovnog suda, izrečena visina kazne maloljetničkog zatvora ne odgovora težini počinjenog kaznenog djela i stupnju optuženikove krivnje, niti bi se njome ostvarila svrha kažnjavanja, a imajući pritom u vidu i to da prema čl. 24. st. 2. ZSM kazna maloljetničkog zatvora ne može biti kraća od šest mjeseca, koja odredba se odnosi i na mlađe punoljetnike. Ublažavanje minimuma te kazne nije predviđeno odredbama Zakona o sudovima za mladež. Odredba čl. 24. st. 2. ZSM propisuje da se maloljetnički zatvor ne može odmjeriti u duljem trajanju od propisane kazne za počinjeno djelo, ali sud nije obvezan na najmanju propisanu mjeru te kazne. Citirana odredba ima u vidu najmanju propisanu mjeru kazne za to konkretno počinjeno djelo.

Zbog svih iznesenih razloga prihvaćena je žalba državnog odvjetnika.

Nasuprot tome, žalbom optuženika se neosnovano prigovara zaključcima i ocjeni prvostupanjskog suda, te pokušava opravdati njegovo neizvršavanje izrečene odgojne mjere. Međutim, prvostupanjski sud je u tom pravcu proveo sve potrebne dokaze i izvide, a o čemu je naprijed bilo riječi i opravdano našao da su se u ovom slučaju ostvarili razlozi za naknadno izricanje kazne zatvora, jer se optuženik ustrajno protivio provođenju odgojne mjere. Ni jednim žalbenim prigovorom nije dovedena u pitanje ispravnost zaključaka i ocjene prvostupanjske presude.

Trebalo je stoga, temeljem čl. 387. ZKP-a presuditi i odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu, 30. studenoga 2005. godine

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Gordana Korotaj, v.r.

Ileana Vinja, v.r.