I Kž-622/1998-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž-622/1998-3

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Milana Gudelja, kao predsjednika vijeća, te Ante Potrebice i Josipa Budinskog, kao članova vijeća i višeg sudskog savjetnika Ahmeda Kapetanovića, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. B. I. i dr., zbog kaznenih djela iz čl. 173. st. 2. KZ, odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Zadru od 1. listopada 1998. godine broj K-66/98, u sjednici održanoj dana 12. ožujka 2002. godine, saslušavši zamjenika državnog odvjetnika Republike Hrvatske Milorada Cuculića,

p r e s u d i o j e:

Odbija se žalba državnog odvjetnika kao neosnovana i potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

Pobijanom presudom Županijski sud u Zadru proglasio je krivim opt. M.G. zbog kaznenog djela zlouporabe opojnih droga iz čl. 173. st. 1. KZ, pobliže opisanog u izreci osuđujućeg dijela te presude, te joj na temelju tog propisa, primjenom čl. 67. KZ, primijenio uvjetnu osudu, tako da ju je na temelju čl. 173. st. 1. KZ osudio na kaznu zatvora u trajanju od šest mjeseci, koja se neće izvršiti ako optuženica za vrijeme od tri godine ne počini jedno ili više kaznenih djela.

Na temelju čl. 173. st. 7. KZ opt. M.G. oduzeta je opojna droga heroin.

Na temelju čl. 76. st. 1. KZ opt. M.G. izrečena je sigurnosna mjera obaveznog liječenja od ovisnosti o opojnim drogama.

Na temelju čl. 122. st. 4. ZKP opt. M.G. je oslobođena od naknade troškova kaznenog postupka.

Istom presudom, na temelju čl. 354. toč. 3. ZKP, oslobođen je od optužbe opt. B.I. zbog kaznenog djela zlouporabe opojnih droga iz čl. 173. st. 2. KZ, pobliže opisanog u izreci oslobađajućeg dijela te presude.

Na temelju čl. 123. st. 1. ZKP, u odnosu na opt. B.I. i oslobađajući dio presude, troškovi kaznenog postupka padaju na teret proračunskih sredstva.

Protiv te presude podnio je žalbu državni odvjetnik zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja (čl. 369. st. 1. ZKP), s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

Odgovor na žalbu državnog odvjetnika podnijela su oba optuženika putem svojih branitelja V.M. i R.P., s prijedlogom da se žalba državnog odvjetnika odbije kao neosnovana.

Državni odvjetnik Republike Hrvatske, vraćajući spise prema čl. 373. st. 2. ZKP, stavio je prijedlog da se žalba državnog odvjetnika prihvati.

Žalba nije osnovana.

Nije u pravu državni odvjetnik kad ističe prigovor pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.

Državni odvjetnik u svojoj žalbi ne iznosi nešto novo što prvostupanjski sud nije ocjenjivao, nego na temelju subjektivne ocjene dokaznog materijala, pobija, bez valjanih protuargumenata, pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja.

Nadalje, državni odvjetnik u svojoj žalbi konstantno polemizira s razlozima pobijane presude, sugerirajući zaključak, da je opt. B.I. neovlašteno prodao opt. M.G. tvari koje su propisom proglašene opojnim drogama, a da je opt. M.G. te tvari kupila od opt. B.I., radi daljnje prodaje na narko tržištu, odnosno da su oboje počinitelji kaznenog djela zlouporabe opojnih droga iz čl. 173. st. 2. KZ.

Žalba državnog odvjetnika svodi se u osnovi na osporavanje ocjene izvedenih dokaza, osobito nalaza i mišljenja psihijatrijskog vještaka, te od prvostupanjskog suda prihvaćenog alibija opt. B.I., u poredbi s obranom optuženika, bez isticanja drugih suprotnih dokaza, kojima bi se osporavali prihvaćeni dokazi i prema njima utvrđeno činjenično stanje.

Protivno takvim žalbenim navodima, prvostupanjski sud pravilno je ocijenio rezultat izvedenih dokaza, posebice nalaz i mišljenje psihijatrijskog vještaka, te alibi opt. B.I., koji je potvrđen iskazima ispitanih svjedoka i računom opt. B.I. o plaćanju benzina 28. svibnja 1998. godine u 17,40 sati u K., te izveo pravilan zaključak, da je samo opt. M.G. počinila kazneno djelo zlouporabe opojnih droga i to iz čl. 173. st. 1. KZ, a da opt. B.I. nije dokazano, da bi i on počinio kazneno djelo i to zlouporabe opojnih droga iz čl. 173. st. 2. KZ, koje mu se optužnicom državnog odvjetnika stavlja na teret.

Psihijatrijski nalaz i mišljenje za opt. M.G., protivno žalbenom prigovoru, prvostupanjski sud je savjesno i kritički ocijenio, te u razlozima naveo, da u cijelosti prihvaća rezultate tog vještačenja, iz kojeg neprijeporno slijedi, da se kod opt. M.G. radi o politoksikomaniji, jer ona uz heroin uzima i druga sredstva za smirenje. Riječ je o "svježoj ovisnosti". U vrijeme izvršenja djela opt. M.G. bila je smanjeno ubrojiva, a u takvom stanju bila je i u vrijeme davanja iskaza pred redarstvenim vlastima i sudom. Djelo je počinila zbog ovisnosti o opojnim drogama, uz opasnost da će zbog toga ponavljati kaznena djela. Takav nalaz i mišljenje psihijatrijskog vještaka, u skladu je s iskazom svjedoka S.G., donačelnika Odsjeka za drogu u PU Z., koji je među inim iskazao, da je opt. M.G. i prema njihovim evidencijama ovisnik o drogi. Treba još istaći, da kod opt. M.G. nisu pronađena novčana sredstva, vage ili druga sredstva koja se koriste za pakiranje i prodaju heroina, pa je prvostupanjski sud, protivno žalbenom prigovoru, pravilno zaključio, da je opt. M.G. heroin – koji je neprijeporno imala kod sebe – posjedovala za svoje potrebe.

Nadalje, protivno žalbenom prigovoru, unatoč nekih indicija (da je opt. M.G. imala telefonski broj Poduzeća I. i da je kod nje pronađena droga), kraj nekonzistentne obrane opt. M.G., koja je prema nalazu i mišljenju psihijatrijskog vještaka bila smanjeno ubrojiva, te da je alibi opt. B.I. potvrđen iskazima ispitanih svjedoka T.J., N.V. i R.K.G. i računom opt. B.I. o plaćanju benzina 28. svibnja 1998. godine u 17,40 sati u K., pravilno je utvrdio prvostupanjski sud, da se ne može sa sigurnošću zaključiti, da je 28. svibnja 1998. godine upravo opt. B.I. prodao opt. M.G. 2 paketića opojne droge heroin, odnosno da je tako počinio kazneno djelo zlouporabe opojnih droga iz čl. 173. st. 2. KZ, koje mu se optužnicom stavlja na teret.

Iz izloženog slijedi, protivno navodima žalitelja, da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve odlučne činjenice, koje su od važnosti za donošenje odluke u ovom kaznenom predmetu. Za to svoje utvrđenje, uz rečeno u ovoj presudi, prvostupanjski sud dao je iscrpno, valjano i logičnog obrazloženje, koje u svemu kao pravilno prihvaća i Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, i na koje se upućuje žalitelj, radi izbjegavanja ponavljanja.

Stoga nije osnovana žalba državnog odvjetnika zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.

S obzirom na izloženo, o žalbi državnog odvjetnika, na temelju čl. 387. ZKP, presuđeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 12. ožujka 2002. godine

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Ahmed Kapetanović, v.r.

Milan Gudelj, v.r.