III Kr-65/2016-4 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: III Kr 65/16.-4

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Damira Kosa kao predsjednika vijeća te doc. dr. sc. Marina Mrčele i Miroslava Šovanja kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Maje Ivanović Stilinović kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv osuđenog D. P., zbog kaznenog djela iz članka 190. stavka 2. Kaznenog zakona, odlučujući o zahtjevu osuđenika za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude koju čine presuda Općinskog suda u Puli - Poli od 11. ožujka 2015., broj K-147/13. i presuda Županijskog suda u Puli - Poli od 5. veljače 2016., broj Kž-220/15., u sjednici održanoj 6. lipnja 2016.,

p r e s u d i o j e:

Odbija se kao neosnovan zahtjev osuđenog D. P. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude.

Obrazloženje

Pravomoćnom presudom koju čine presuda Općinskog suda u Puli - Poli od 11. ožujka 2015., broj K-147/13. i presuda Županijskog suda u Puli - Poli od 5. veljače 2016., broj Kž- 220/15. proglašen je krivim zbog kaznenog djela neovlaštene proizvodnje i prometa drogama iz članka 190. stavka 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj 125/11. i 144/12.; dalje u tekstu: KZ/11.) te je osuđen na kaznu zatvora u trajanju jedna godina.

Zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude podnio je osuđeni D. P. putem braniteljice, odvjetnice M. B., zbog „osude u postupku na način koji predstavlja kršenje presumpcije nedužnosti iz čl. 6. st. 2. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda te čl. 28. Ustava Republike Hrvatske, kao i povrede pravila in dubio pro reo te zabrane proizvoljnosti (arbitrarnosti), te povrede prava iz čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske da sud pravično odluči o optužbi zbog kažnjivog djela“. Predlaže se da se „zahtjev prihvati i ukine pravomoćna presuda u cijelosti i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje“.

III Kr 65/16.-4

Državni odvjetnik Republike Hrvatske je u smislu članka 518. stavka 4. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12., 143/12., 56/13., 145/13. i 152/14.; dalje u tekstu: ZKP/08.) dostavio odgovor na zahtjev osuđenika u kojem predlaže da se isti kao neosnovan odbije.

Zahtjev nije osnovan.

Osuđenik u zahtjevu prigovara „kriterijima“ na temelju kojih je u pobijanoj odluci utvrđeno da je marihuanu kupio radi daljnje prodaje; to su iznos novca koji je jednokratno dao za kupnju marihuane (2.500,00 kuna), a koji je u razmjeru s njegovim prihodima (3.000,00 kuna) te navodima njegove obrane da nije ovisnik doveo do zaključka da će toliki iznos novca „jednokratno potrošiti samo ukoliko se od toga očekuje dobitak od daljnje prodaje“. Smatra da „navedeni kriteriji potpuno zanemaruju obranu … i njegove razloge zbog kojih je nabavio veću količinu marihuane“: Potom osuđenik navodi okolnosti zbog kojih smatra da je zaključak da je droga namijenjena daljnjoj prodaji trebao biti drugačiji; živi u kućanstvu s roditeljima, nema izdataka za hranu, stanovanje, odjeću i drugo pa je mogao uštedjeti barem 2.000,00 kuna, da je bio konzument marihuane, a to sve je trebalo dovesti do zaključka da je kupljena droga bila za njegovu potrebu.

Osuđenik je zahtjevu priložio „psihijatrijsko vještačenje od poznate sudske vještakinje“ koje „je zatražio po pravomoćnosti presude“ na okolnost „je li medicinski prihvatljiva njegova tvrdnja da bi ovu zalihu droge pribavio za osobnu uporabu“. Osim toga, navodi da „ovaj izvanredni pravni lijek ne podnosi zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja već zbog načina ocjenjivanja dokaza … tj. zbog proizvoljnih zaključaka sudova koji nisu uvažili konkretne okolnosti iz njegove obrane te su životnost i logičnost svojih zaključaka temeljili na ispraznosti“. Zaključuje da je „proizvoljnost u presudama oba suda obojila postupak … nepravičnošću i postupanjem koje je protivno minimalnim jamstvima iz Konvencije, Ustava i Zakona o kaznenom postupku“.

U zahtjevu osuđenik osporava pravilnost činjeničnih utvrđenja pravomoćne presude te traži preocjenu izvedenih dokaza, a osobito njegove obrane smatrajući da je pogrešno ocijenjena. Osuđenik ne navodi okolnosti iz kojih bi proizlazio neki od zakonskih razloga za podnošenje ovog izvanrednog pravnog lijeka, a razloge koje navodi (nepravičnost, arbitrarnost, povreda pretpostavke nedužnosti, povreda pravila in dubio pro reo) nemaju pravno i logično opravdanje u obrazloženju zahtjeva.

Naime, niti jedna okolnost iz zahtjeva ne upućuje makar na sumnju da je postupak bio nepravičan, a potpuno je nejasno zašto osuđenik smatra da je osudom povrijeđena pretpostavka nedužnosti koja glasi: „svatko je nedužan i nitko ga ne može smatrati krivim … dok mu se pravomoćnom sudskom presudom ne utvrdi krivnja“ (članak 3. stavak 1. ZKP/08.). Naime, osuđenikova krivnja utvrđena je pravomoćnom presudom. Upravo je dužnost suda utvrditi je li ili nije optuženik kriv. Ako bi sudska osuda predstavljala povredu pretpostavke nedužnosti, onda niti jedna osuda ne bi bila moguća. Takva postavka nema sustavno pravnog smisla pa je ne treba posebno objašnjavati.

Prigovori povredi pravila in dubio pro reo su očiti činjenični prigovori. Pobijana odluka je izvedene dokaze ocijenila, neke prihvatila, a neke ne. Dakle, zahtjev u cijelosti

III Kr 65/16.-4

sadrži prigovore činjenične naravi, a ti prigovori nisu zakonska osnova za ovaj izvanredni pravni lijek.

Treba dodati da dio zahtjeva sadrži jezični izričaj koji je na granici vrijeđanja suda. Naime, u zahtjevu se navodi da „zbog proizvoljnih zaključaka sudova koji … su životnost i logičnost svojih zaključaka temeljili na ispraznosti“. Zajedničko korištenje izričaja „proizvoljnost“ i „ispraznost“ je nepotrebno i na granici podcjenjivanja sudova. Podnositelj zahtjeva se ne mora slagati sa sudskim odlukama koje napada i može ih kritizirati. No, uporaba jezičnih izričaja pritom ne smije biti podcjenjivačka jer to upućuje ne nepoštivanje suda kao institucije ustavnog poretka čija je zadaća upravo odlučivanje o krivnji optužene osobe. Ovaj sud nije primijenio članak 80. ZKP/08. jer smatra da je ovdje riječ o graničnoj situaciji na koju treba samo upozoriti.

Slijedom iznesenog je na temelju članka 519. u svezi s člankom 512. ZKP/08. trebalo odbiti zahtjev osuđenika za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude jer je neosnovan.

Zagreb, 6. lipnja 2016.

Zapisničarka:

Predsjednik vijeća:

Maja Ivanović Stilinović, v. r.

Damir Kos, v. r.