Legislator Case Law & Legislation
Rev-6/2008-2 AI generated

Croatian Supreme Court allows appeal, overturns lower court's statute of limitations ruling by applying old civil code.

Case Number Rev-6/2008-2
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Partially Allowed

Legislator summary

AI generated

The Supreme Court of Croatia accepted the plaintiff's appeal against the second-instance judgment and quashed the lower court's decision. The lower court had dismissed the claim based on the statute of limitations, incorrectly applying the new Obligations Act to a tort occurring before its enactment. The court ruled that the General Civil Code (OGZ) must apply to the substantive claim, and the Statute of Limitations Act governs the limitation period, which had not expired by the time of the lawsuit.

Legislator headnote

AI generated

Art. 1106 ZOO; Art. 1109 ZOO; Art. 19 Zakona o zastari potraživanja: For torts occurring before the Obligations Act came into force, the General Civil Code applies to the scope of damages, and the Statute of Limitations Act governs the limitation period, which is objective and does not require knowledge of the tort.

Keywords

AI generated
statute of limitations General Civil Code Obligations Act tort liability limitation period retroactive application statute of limitations act

Cited Legislation

AI generated
Art. 385 st. 1. točka 3. Zakona o parničnom postupku
Art. 372. Zakona o obveznim odnosima
Art. 373. Zakona o obveznim odnosima
Art. 376. st. 1. Zakona o obveznim odnosima
Art. 1106. ZOO
Art. 1109. ZOO
Art. 19. Zakona o zastari potraživanja
Art. 166. st. 3. ZPP
Art. 395. st. 2. ZPP

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 6/08-2

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Jasne Brežanski kao predsjednice vijeća, Davorke Lukanović-Ivanišević, Gordane Matasić- Špoljarić, Željka Glušića i Đure Sesse kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I. L. iz Z., koga zastupa punomoćnik E. G., odvjetnik iz Z., protiv tuženika C. o. d.d. Z., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Zagrebu br. Gžn 883/07 od 17. travnja 2007., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Zagrebu br. Pn 4185/05 od 28. rujna 2006., u sjednici održanoj 17. rujna 2008.,

r i j e š i o j e:

Prihvaća se revizija tužitelja I. L. i ukida presuda Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gžn-883/07 od 17.travnja 2007. i predmet se vraća istom vijeću suda drugog stupnja na ponovni postupak.

O troškovima postupka nastalim u povodu revizije odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

Presudom suda drugog stupnja uvažena je u cijelosti žalba tužene, slijedom čega je preinačena presuda suda prvog stupnja na način da je tužitelj u cijelosti odbijen s tužbenim zahtjevom na ime naknade nematerijalne štete u iznosu od 246.780,00 kn i materijalne štete na naslova rente za pruženu tuđu pomoć i njegu i izgubljene zarade te se tužitelj obvezuje naknaditi tuženoj parnični trošak u iznosu od 76.654,09 kn kao i trošak žalbenog postupka u iznosu od 6.250,00 kn, u roku od 15 dana.

Protiv pravomoćne presude tužitelj je izjavio reviziju zbog pogrešne primjene materijalnog prava sukladno članku 385. st. 1. točka 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" - broj 53/91, 91792, 112/99 i 117/03 - dalje ZPP) predlažući da se preinači presuda suda drugog stupnja i potvrdi presuda suda prvog stupnja.

Odgovor na reviziju nije podnesen.

Revizija je osnovana.

Tijekom postupka pred sudom prvog i drugog stupnja utvrđeno je slijedeće:

- da je tužitelj nastradao u prometnoj nezgodi 17. travnja 1976.,

- da je njegovo liječenje završeno stabilizacijom zdravstvenog stanja u rujnu 1978.,

- da je tužitelj pokrenuo parnični postupak radi naknade štete tužbom predanom sudu 12. rujna 1983. kojom potražuje novčane iznose s naslova pretrpljenih boli, nemogućnosti privređivanja i rentu u mjesečnim iznosima,

Na temelju tih utvrđenja sud drugog stupnja prihvaća prigovor zastare kojeg tužena ističe tijekom postupka pred sudom prvog stupnja i u žalbi protiv presude prvog stupnja, smatrajući da je zahtjev tužitelja zastario, jer se o osnovanosti prigovora zastare za utužene vidove nematerijalne i materijalne štete ima odlučiti primjenom članka 372., 373. i 376. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 3/94, 69/94, 7/96 i 112/99 - dalje ZOO).

Prije svega valja istači da se na temelju članka 1106. ZOO-a odredbe tog zakona ne primjenjuju na obvezne odnose nastale prije njegova stupanja na snagu, a na temelju članka 1109. ZOO je stupio na snagu 1. listopada 1978.

S obzirom na nastanak štetnog događaja, vrijeme kada je liječenje završeno, izvanugovorni obvezni odnos naknade štete u ovoj pravnoj stvari nastao je prije stupanja na snagu Zakona o obveznim odnosima, slijedom čega se pravilnom primjenom materijalnog prava na pitanja opsega i vidova štete čiju naknadu tužitelj ima pravo trebaju se primijeniti pravna pravila bivšeg Općeg građanskog zakonika (OGZ) koji je primjenjuje na temelju Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. ("Narodne novine", broj 73/91). Tužitelj na temelju pravila iz paragrafa 1325. OGZ-a ima pravo na naknadu utužene materijalne i nematerijalne štete.

Nadalje, kako nema mjesta primjeni ZOO, na sporno pitanje zastare potraživanja imaju se primijeniti pravila iz članka 19. Zakona o zastari potraživanja („Sl. list“, broj 40/53 i 57/74).

Iz podataka u spisu slijedi da tužitelj trpi štetu zbog povreda zadobivenih u prometnoj nezgodi s nepoznatim motornim vozilom, pa je stoga pogrešan stav suda drugog stupnja da se na pitanje tijeka zastare primjenjuje subjektivan rok zastare i to stoga što se kada je šteta uzrokovana nepoznatim vozilom ne primjenjuje subjektivan, već samo objektivan rok zastare potraživanja naknade štete.

Citiranim člankom 19. Zakona o zastari potraživanje objektivan zastarni rok za potraživanje naknade štete iznosi 10 godina, pa stoga kako je štetni događaj nastao 17. travnja 1976., a liječenje tužitelja stabilizacijom zdravstvenog stanja završeno je u rujnu 1978. to s obzirom na vrijeme podnošenja tužbe (12. rujna 1983.) sukladno čl. 19. citiranog Zakona zastara potraživanja naknade štete nije nastupila.

Zbog pogrešnog pravnog pristupa nisu ocijenjene relevantne činjenice i okolnosti glede opsega i visine štete, pa je stoga valjalo prihvatiti reviziju tužitelja te u cijelosti ukinuti presudu suda drugog stupnja i predmet vratiti istom vijeću suda drugog stupnja na ponovno suđenje u smislu članka 395. st. 2. ZPP-a.

Odluka o troškovima postupka nastalim u povodu revizije temelji se na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP-a.

U Zagrebu, 17. rujna 2008.

Predsjednica vijeća:

mr. sc. Jasna Brežanski, v.r.