P-7806/2009-1 · Općinski sud u Splitu

P1-7806/09

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sucu Mirandi Pelaić Morić, u pravnoj stvari tužitelja V. Ž. iz S., zastupane po pun V. B., odvj. u S., protiv tuženika J. O. P. S. zastupani po pun O. G. i partneri, odvj. u S., radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 05. veljače 2013.g. u prisutnosti zam pun tužitelja B. B. odvj. u S., i pun. tuženika D. S. odvj. u O. G. i partneri, a presude objavljene 20. veljače 2013.g.

p r e s u d i o j e:

I Obvezuje se tuženik da plati tužiteljici na ime pretrpljene imovinske štete, na motor kotaču tužiteljice iznos od 25.069,05 kn, sa zakonskom zateznom kamatom počev od presuđenja (20. veljače 2013.g.), do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5%-tnih poena, sve u roku od 15 dana, dok se tužbeni zahtjev odbija, za zatraženi tijek zakonskih zateznih kamata od utuženja (08. srpnja 2009.g.) do 19. veljače 2013.g., kao neosnovan.

II Obvezuje se tuženik da plati tužiteljici troškove parničnog postupka u iznosu od 14.587,50 kn, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje:

U tužbi zaprimljenoj kod ovog suda dana 08. srpnja 2009. god., a protiv tuženika radi isplate, tužiteljica navodi da je tužiteljica vlasnica motocikla marke „Yamaha“ tip X-max 250 I reg oznake ST…, koji je totalno uništen u prometnoj nesreći od 06. rujna 2008.g. Prometnu nezgodu da je skrivio osiguranik tuženika M. D., koji je kritične prigode upravljao teretnim automobilom „Mercedes“ tip 410 C-43232 reg oznake ST... na način da se bezobzirno sa zemljanog puta uključivao na državnu cestu, predio P., Općina T., te na taj način oduzeo prednost prolaska motociklu u vlasništvu tužiteljice, a kojim je kritične prigode upravljao R. Ž., krećući se propisno svojom desnom stranom kolnika državne ceste. U privitku kao dokaz dostavljen je zapisnik o očevidu PP od 06. rujna 2008.g., te je predloženo izvesti dokaz saslušanjem tužiteljice kao stranke, R. Ž. kao svjedoka, te do potrebe provesti dokaz prometnog vještačenja i druge dokaze. Šteta na motorkotaču tužiteljice da je totalna šteta, te da popravak istog nije ekonomski opravdan. Da se radilo o novom motorkotaču koji je kupljen 6 mjeseci prije nezgode. U privitku je dostavljen izvid štete s popisom oštećenih dijelova, preslik prometne dozvole, te preslik fotografija oštećenog motocikla, te uplatnica za uslužnu procjenu motorkotača te je predloženo izvršiti obračun totalne štete po vještaku prometne struke. Slijedom navedenog, tužiteljica je potraživala od tuženika isplatu na ime pretrpljene imovinske štete iznosa od 20.000,00 kn, sa zakonskom zateznom kamatom od utuženja do isplate, kao i naknadu parničnog troška.

Konačni tužbeni zahtjev tužiteljica je postavila svojim podneskom od 20. studenoga 2012.g. kojim je od tuženika potraživala isplatu imovinske štete za iznos od 25.069,05 kn, sa zakonskom zateznom kamatom od utuženja do isplate, kao i naknadu parničnog troška.

U svom odgovoru na tužbu od 10. kolovoza 2009.g., tuženik je priznao pasivnu legitimaciju, navodeći da je vozilo reg oznake ST… na dan nezgode bilo osigurano kod tuženika, policom osiguranja od AO. Na okolnost štetnog događaja tuženik je predložio da se pozove i sasluša osiguranik tuženika M. D., te se protivio visini postavljenog zahtjeva, kao previsoko postavljenom, a o čemu da će se očitovati naknadno, kao i u pogledu osnova odgovornosti za štetu. Tuženik se i protivio zatraženom početku tijeka zakonskih zateznih kamata, smatrajući da kamata na totalnu štetu teče od presuđenja do isplate. Dodatno, u nastavku postupka, tuženik je i predložio pribaviti i kazneni spis, koji je formiran povodom ove nezgode, i koji se vodi kod Općinskog suda u Trogiru pod brojem K-110/08.

U dokaznom postupku sud je proveo dokaze pregledom zapisnika o očevidu PP od 06. rujna 2008.g., uplatnice za uslužnu procjenu motocikla od 23. prosinca 2008.g., izvida štete od 19. prosinca 2008.g, preslika prometne dozvole koja glasi na tužiteljicu, preslika fotografija uništenog motocikla, fotodokumentacija dostavljena od PP 13. travnja 2010.g. u svezi prometne nezgode od 06. rujna 2008.g., spisa K-76/09, Općinskog suda u Trogiru, preslik isjećka zapisnika koji sadržava izjavu osiguranika tuženika u spisu P1-7890/09, sa ročišta od 19. listopada 2012.g, te je izveden dokaz saslušanjem svjedoka R. Ž. i D. M., vještačenja po sudskom vještaku S. S., na okolnost dinamike nastanka prometne nezgode, od 27. lipnja 2011.g., dopunskog nalaza i mišljenja sudskog vještaka od 04. srpnja 2012.g., kojim vještvom je odgovoreno na prigovore tuženika, sa sadržajem nalaza i mišljenja na spornu okolnost visine štete.

Tužbeni zahtjev tužiteljice u pogledu glavnog potraživanja je osnovan, a u odnosu na sporedno potraživanje odnosno tijeka zakonskih zateznih kamata je djelomično osnovan. U tijeku postupka nije bila sporna pasivna legitimacija, dakle da je u trenutku prometne nezgode vozilo štetnika bilo osigurano kod prednika tuženika, dok je bio sporan osnov i visina tužbenog zahtjeva.

Pitanje odštetne odgovornosti tuženika ocjenjuje se primjenom čl. 178. Zakona o obveznim odnosima (NN 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 112/99, i 88/01)koji je u konkretnom slučaju u primjeni temeljem odredbe čl. 1163. st. 1 Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, i 41/08) kojim člankom je određeno da se u slučaju nezgode izazvane motornim vozilom u pokretu koja je uzrokovana isključivom krivnjom jednog imaoca primjenjuju pravila o odgovornosti po osnovu krivnje, međutim, ako postoji obostrana krivnja da svaki imalac odgovara za ukupnu štetu koju su pretrpjeli razmjerno stupnju svoje krivnje.

S obzirom na sporni osnov, sud je tijekom postupka pregledao spis Općinskog suda u Trogiru, pokrenut kaznenom prijavom PP, i to protiv M. D., jer da je isti upravljao teretnim vozilom zemljanim putem od smjera jugoistoka u smjeru sjeverozapada, te da je dolaskom do spoja sa kolnikom državne ceste ušao sa automobilom na državnu cestu u smjeru zapada, pri čemu da prethodno nije propustio motocikl marke Yamaha, kojim je sjevernom kolničkom trakom državne ceste od smjera istoka u smjeru zapada upravljao R. Ž., uslijed čega da je R. Ž. prednjim dijelom motocikla udario u stražnji desni kut teretnog automobila, nakon čega da se zajedno sa motociklom prevrnuo na desnu bočnu stranu, na zemljanu površinu van sjevernog ruba kolnika državne ceste, a u kojoj nezgodi da je R. Ž. zadobio teže tjelesne ozljede te da stoga postoji osnovana sumnja da bi M. D. počinio kazneno djelo izazivanja prometne nesreće opisano i kažnjivo po čl. 272. st. 1 i 2 KZ-a. Pregledom navedenog spisa sud je utvrdio da je Općinski sud u Trogiru pod brojem K-110/08, donio presudu protiv M. D., te dana 30. lipnja 2009.g. izdao kazneni nalog te mu izrekao novčanu kaznu, međutim, protiv koje presude je okrivljeni sudu podnio prigovor protiv kaznenog naloga, te navedeni kazneni postupak u odnosu na okrivljenog i dalje traje kod Općinskog suda u Trogiru.

Tijekom postupka sud je izveo i dokaze saslušanjem svjedoka sudionika predmetne prometne nezgode, a u kojem iskazu svjedok R. Ž. je naveo da mu praktički ništa nije ostalo u sjećanju u svezi prometne nezgode osim što se prisjetio da se kod S. zaustavio na upaljeno crveno svjetlo na semaforu, te da vozio motociklom Yamaha tip X-max. Nadalje da mu je poznato da je nakon nezgode motor prodan, a s obzirom na oštećenja i to za samo 2.000,00 kn.

Svjedok M. D. je naveo da se sjeća da se prometna nezgoda dogodila u rujnu 2008.g. oko 20 sati, da samo mjesto nezgode nije bilo osvjetljeno, te da je kritične prigode upravljao vozilom marke Mercedes, a kojim se kretao sporednom cestom po zemljanom terenu s namjerom da se uključi na glavnu cestu. Prilikom ulaska na glavnu cestu, da se prethodno zaustavio, te pogledao lijevo i desno, te uočio automobil na udaljenosti od 300 metara, a na kojem su bila upaljena svjetla. S obzirom na toliku udaljenost automobila da je procijenio da se može uključiti na glavnu cestu, što da je i uradio. Međutim, u jednom trenutku da je osjetio udarac u zadnji dio vozila, i to s desne strane. Nakon toga da je pomislio da je došlo do udarca automobila u vozilo, ali da je tada uočio da se radilo o motociklu. U toj situaciji da su mu se automatski presjekla koljena i da je bio u šoku. Dijelovi motocikla da su bili razasuti svugdje uokolo, dok je njegovo vozilo pretrpjelo oštećenja i to sve što se nalazi na desnoj strani vozila, branik, vrata, kompletni stup na kojem se nalaze stop lampe. Po nezgodi da je vrlo brzo pristigla i prva pomoć, a nakon nezgode da se interesirao za zdravstveno stanje vozača motocikla.

Na upit tuženika svjedok je naveo da od trenutka kada se uključio na cestu, pa do mjesta sraza, da ima nekih 50-tak metara.

U nastavljenom tijeku postupka, a nakon pribavljene fotodokumentacije, koja prileži spisu, sud je proveo dokaz prometno tehničkog vještačenja, na okolnost dinamike nastanka predmetne prometne nezgode, po sudskom vještaku S. S.. Iz nalaza i mišljenja vještaka proizišlo je da iz smjera zapada prema istoku se desnim kolničkim trakom kreće MTC i to sjevernom kolničkom trakom, s južne strane kolnika da se u promet uključuje teretno vozilo i pri uključivanju u promet na cestu s pravom prvenstva prolaza da vozač s vozilom skreće u lijevo, nakon čega da dolazi do sraza vozila i MTC na način da MTC nalijeće na stražnji desni dio teretnog vozila. Brzina kretanja teretnog vozila ako polazi iz stanja mirovanja do mjesta sraza da je mogla iznositi 25 km/h, a uz realno i izneseno ubrzanje da je vozilu potrebno vrijeme iz pozicije mirovanja do mjesta sraza oko 4,61 sek. S druge pak strane, da je brzina kretanja MTC u srazu i pred sraz mogla iznositi oko 60 km/h, te kada se prostorno i vremenski vozila vrate unatrag da je MTC od mjesta sraza udaljen oko 76 m.

U odnosu na ovako dati nalaz i mišljenje pun. tužitelja nije imala primjedbi, dok je tuženik smatrao da je vještak pogrešno prikazao mjesto sraza, smatrajući da je isto zapadnije, a sve s obzirom na materijalne tragove i iskaz osiguranika tuženika. Isto tako, tuženik je smatrao da se vještak treba izjasniti kolika se brzina može poništiti na dužinu od 76 metara. Tuženik se posebno svojim podneskom od 15. ožujka 2012.g očitovao na vještvo sudskog vještaka te dodatno obrazložio svoj stav da je vještak nadodao nekih 15 do 20 m2, (materijalnih tragova lica mjesta), a koje da bilježi i tamo gdje ih policija ne bilježi, sve sa svrhom „izvlačenja“ mjesta sraza, što više istočno. Nadalje, da čak ni uz te nepostojeće tragove sraz ne bi mogao biti na mjestu i položaju, kako ga vještak ucrtava, te je dodatno ukazano na iskaz svjedoka M. D., koji je naveo da je po uključenju u prometovanje glavnom cestom neko vrijeme vozio, te da tek nakon toga dolazi do udara.

U svom dopunskom nalazu i mišljenju, od 04. srpnja 2012.g vještak se osvrnuo na prigovore tuženika, te je u cijelosti ostao kod svog ranijeg datog nalaza i mišljenja, držeći da su svi podaci koji su navedeni u njegovom vještvu i skici – situacijskom planu mjesta nesreće sukladni sa zapisnikom o očevidu koji su sačinili djelatnici MUP-a s tim što su djelatnici MUP-a crtali skicu u mjerilu od 1:200 dok vještak da je izradio kompjutersku skicu u mjerilu od 1:300 te da je tako treba i promatrati. Isto tako, vještak je smatrao da točka iz koje tuženik povlači liniju sa betonskog zida da nije bitna, za sagledavanje tijeka i dinamike prometne nezgode, jer da iz zapisnika o očevidu se ne navodi takva udaljenost od PTM, već da se u točci opisa mjesta događaja, tragova, položaja vozila i stradalih, navodi „na 34,40 od PTM i 1,10 m od središnje crte, na sjevernoj kolničkoj traci državne ceste, nalazi se početak tragova krhotina stakla i plastike“.

Očitujući se na traženje pun tuženika koliku brzinu je motocikl mogao poništiti na putu od 76 m, vještak je naveo da ako bi vozač MTC reagirao na kočnicu kada je od mjesta sraza udaljen 76 m, da bi se trebao kretati brzinom oko 94 km ili 26,1 m/sek ili bilo kojom manjom brzinom od ove pod uvjetom da vozač MTC intenzivno reagira na kočnicu a kada je od mjesta sraza udaljen 76 m. Međutim, da intenzivno reagiranje na kočnicu, pri navedenoj brzini gibanja MTC da može biti opasno za vozača dvotočkaša, a koje reagiranje na kočnicu da može dovesti do gubljenja stabilnosti.

Uvažavajući nalaz i mišljenje sudskog vještaka prometne struke S. S., sud je smatrao da je vještak svoj nalaz izradio objektivno i u skladu s pravilima struke, i koje sud u cijelosti prihvaća, te istovremeno smatra da tuženik svojim prigovorima ovako dati nalaz i mišljenje nije doveo u sumnju. Iz navedenog razloga, sud je odbio prijedlog pun. tuženika za ponovnim izvođenjem dokaza dopunskim vještačenjem po sudskom vještaku držeći da je vještak razjasnio sve činjenice a za koje upravo sudski vještak ima stručno znanje, a kojim sud i predmetne stranke ne raspolažu.

Dakle, kako je ovaj sud stava da se u nalazu i mišljenju predmetnog sudskog vještaka nije pojavila osnovana sumnja u pravilnost danog mišljenja, a pri tome cijeneći i ostale dokaze koji prileže spisu, ovaj sud je cijenio da je upravo osiguranik tuženika odgovoran za nastanak predmetne prometne nezgode. Ovo posebice i iz razloga, što se tiče iskazivanja svjedoka M. D., a na koji iskaz se pun. tuženika poziva, a po kojem bi isti naveo da je po uključenju u prometovanje glavnom cestom neko vrijeme vozio, pa da tek onda dolazi do udara u njegov stražnji dio, za navesti je da sud ne poklanja vjeru iskazu svjedoka u tom dijelu jer isti drži da je nevjerodostojan te smatra da navedeni svjedok svoje iskaze do potrebe prilagođava, jer upravo navedeni svjedok na ročištu 19. listopada 2012.g u predmetu pod brojem P1-7890/09 iskazuje potpuno suprotno, navodeći da je predmetnog dana kao suvozačica u kombiju kojim je upravljao bila i njegova supruga, koja da mu je zaklanjala preglednost pa da tako prije nego što je skrenuo na glavnu cestu nije vidio tužitelja (vozača MTC), te da istog uočava tek kada dolazi do sraza. Nadalje da je istom s obzirom na navedeno presjekao put te da ga je tužitelj (vozač MTC) udario u stražnji desni dio njegovog kombija.

Slijedom gornjih utvrđenja, a s obzirom da je sud smatrao da je osiguranik tuženika odgovoran za nastanak predmetne prometne nezgode, to se zahtjev tužiteljice u pogledu osnova odgovornosti ukazao osnovanim.

Na okolnost sporne visine tužbenog zahtjeva, sud je proveo dokaz vještačenjem po vještaku prometne struke, koji je pri tome imao na uvid izvid štete, sačinjen po OD C., br. 720/08, od 18. prosinca 2008.g., u kojem su bila navedene oštećenja na vozilu, temeljem čega je sudski vještak izvršio izračun dijelova za zamjenu navodeći cijene po audatax sistemu, pri čemu je smatrao da visina štete na MTC nije tehnički ni ekonomski opravdana za popravak te je izvršio obračun štete na predmetnom MTC kao totalnoj šteti. Dakle, vještak je izrazio vrijednost predmetnog vozila na dan štetnog događaja u visini od 29.493,00 kn, te je smatrao da spašene ostatke treba cijeniti sa 15% vrijednosti MTC pred štetni događaj, i to u iznosu od 4.423,95 kn, slijedom čega je od utvrđene vrijednosti predmetnog vozila na dan štetnog događaja odbio postotak spašenih ostataka te došao do stvarne štete na predmetnom MTC na dan štetnog događaja, a koja predstavlja iznos od 25.069,05 kn.

Kako je sud i u ovom dijelu nalaz i mišljenje vještaka smatrao sačinjenim u skladu s pravilima struke, a na koji dio uostalom ni same stranke nisu imale primjedbi, to je sud u cijelosti prihvatio tužbeni zahtjev tužiteljice u visini kako je to ona uostalom i zatražila konačno postavljenim zahtjevom.

Međutim, kako se u konkretnom slučaju radi o totalnoj šteti na vozilu tužiteljice, odnosno o nenovčanoj nematerijalnoj šteti, a čija visina se utvrđuje u vrijeme presuđenja, to je u tom smislu tužiteljici valjalo priznati zakonske zatezne kamate od presuđenja a tužiteljicu odbiti u dijelu zahtjeva za tijek zakonskih zateznih kamata od utuženja od 19. veljače 2013.g., te kamate dosuditi po stopi određenoj čl. 29.s t. 2 ZOO-a.

Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154 st. 3. Zakona o parničnom postupku, kao i temeljem Tarife o nagradama i naknadi za rad odvjetnika, te je tužiteljici obistinjen trošak sastava tužbe, sastava podneska 31. siječnja 2012.g., 20.studenoga 2012.g. zastupanja na ročištima od 03.studenoga 2009.g., 28. siječnja 2010.g., 13. srpnja 2010.g., 02. veljače 2012.g, 04. travnja 2012.g, od po 1.000,00 kn, za sastav podneska od 21. siječnja 2013.g., 250,00 kn, te za zastupanja na ročištu od 05. veljače 2013.g. iznos od 500,00 kn, što ukupno predstavlja iznos od 8.750,00 kn. Na tako dosuđeni iznos tužitelju je valjalo priznati trošak PDV-a od 25% u iznosu od 2.187,50 kn, te trošak vještačenja u iznosu od 3.050,00 kn, kao i trošak sudske pristojbe presude u iznosu od 600,00 kn, dakle ukupno iznos od 14.587,50 kn. U Splitu,20. veljače 2013.g.

S U D A C

Miranda Pelaić Morić

PRAVNA POUKA: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15

dna od dana primitka pismenog otpravka iste Županijskom sudu u Splitu,Žalba se podnosi u tri primjerka putem ovog suda.

DNA pun tužiteljice, pun tuženika