Revr-348/2008-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Revr 348/08-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Mikšića, kao predsjednika vijeća, Vlatke Potočnjak-Radej, Gordane Gasparini, Jasne Guštek i mr. sc. Jadranka Juga, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja J. L. iz Č., kojeg zastupa punomoćnik A. P., odvjetnik u Z., protiv tuženice Republike Hrvatske, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gžr-109/06 od 9. listopada 2007., kojom je djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Zagrebu broj Pr-221/05 od 31. listopada 2005., u sjednici održanoj 9. prosinca 2009.,

p r e s u d i o j e:

Odbija se revizija tužitelja kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom prihvaćen je tužbeni zahtjev tužitelja i naloženo tuženici da tužitelju isplati iznos od 490.894,51 kn sa zateznim kamatama tekućim na pojedine mjesečne iznose kako su naznačeni u izreci te presude i naknadi mu parnični trošak u iznosu od 27.450,00 kn.

Drugostupanjskom presudom, a povodom žalbe tuženice djelomično je preinačena prvostupanjska presuda na način da je tužitelj odbijen s iznosom od 367.350,36 kn za isplatu razlike plaće za razdoblje od 10. ožujka 2000. do 31. rujna 2004.

Rješenjem je ukinuta prvostupanjska presuda u dijelu kojim mu je dosuđena razlika plaće za razdoblje od 1. studenoga 1998. do 10. ožujka 2000. u iznosu od 123.544,15 kn i predmet vraćen sudu na ponovno suđenje.

Protiv drugostupanjske presude reviziju je izjavio tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava uz prijedlog da se prihvati revizija i preinači presuda Županijskog suda u Zagrebu na način da se odbije žalba tuženice kao neosnovana i potvrdi prvostupanjska presuda za iznos od 367.350,36 kn, podredno da se ukine i predmet vrati drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Na reviziju tuženica nije odgovorila.

Revizija je neosnovana.

Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu razlike plaće za razdoblje od studenoga 1998. do rujna 2004. u utuženom iznosu, a prema Odluci Predsjednika Republike Hrvatske od 15. siječnja 1999.

Prema odredbi čl. 392. a) Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01 i 117/03 – dalje: ZPP) revizijski je sud ispitao pobijanu presudu u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

Stoga je revizijski sud ocijenio pravilnost i zakonitost odluke o tužbenom zahtjevu samo u onom dijelu za koji je donesena pravomoćna presuda, a to je isplata razlike plaće za razdoblje od 10. ožujka 2000. do 31. rujna 2004.

Suprotno tvrdnji tužitelja, a s obzirom na razloge drugostupanjske presude kojim je obrazloženo odbijanje dijela tužbenog zahtjeva nije od odlučnog značenja pitanje valjanosti Odluke Predsjednika Republike Hrvatske od 15. siječnja 1999. na temelju koje tužitelj traži isplatu, pa revizijski razlog bitne povrede i to one iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a koja bi se sastojala u tome što da drugostupanjski sud nije u obrazloženju svoje presude naveo svoj pravni stav o valjanosti navedene Odluke kao odlučne činjenice – nije osnovan. Ni materijalno pravo nije pogrešno primijenjeno.

U postupku je utvrđeno:

- da je Predsjednik Republike Hrvatske Odlukom o plaćama državnih dužnosnika u Ministarstvu obrane i oružanim snagama Republike Hrvatske od 15. siječnja 1999. (dalje: Odluka) utvrdio plaću sukladno njihovim činovima i funkcijama u MORH-u i OSRH – pa tako i tužitelju – kao državnom dužnosniku – zapovjedniku Hrvatskog vojnog učilišta P. Z. u iznosu od 16.000,00 kn, koju dužnost je tužitelj obavljao od 12. veljače 1996. do 20. listopada 2000., a od tog datuma kao zamjeniku načelnika Glavnog stožera OSRH s utvrđenom plaćom od 16.000,00 kn, a od 16. siječnja 2003. kao načelniku Glavnog stožera OSRH s utvrđenom plaćom od 19.000,00 kn,

- da je Odluku Predsjednik Republike Hrvatske donio na temelju zakonskih ovlaštenja utvrđenih u čl. 1. st. 2. Zakona o obvezama i pravima državnih dužnosnika, te čl. 12.a) istog zakona ("Narodne novine", broj: 135/98),

- da tužitelju prema navedenoj Odluci koja je stupila na snagu 15. siječnja 1999. s primjenom od 1. studenoga 1998. plaća nije isplaćivana.

Drugostupanjski sud je preinačio prvostupanjsku presudu i odbio tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu razlike plaće za razdoblje od 10. ožujka 2000. do 31. rujna 2004. pozivom na odredbu čl. 4. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obvezama i pravima državnih dužnosnika ("Narodne novine", broj: 25/00 – dalje: ZIDZOPDD/00), budući da je brisan čl. 12.a) ranijeg zakona, a koji je predstavljao temelj za utvrđivanje plaće dužnosnika imenovanih od strane Predsjednika Republike Hrvatske, te više od 10. ožujka 2000. (od kada se izmijenjeni zakon primjenjuje) ne postoji zakonska osnova za utvrđivanje dužnosničkih plaća od strane Predsjednika Republike Hrvatske za vojne osobe.

Tužitelj u reviziji ističe da je drugostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je djelomično preinačio prvostupanjsku presudu smatrajući da sama činjenica što je brisan čl. 12.a) Zakona o obvezama i pravima državnih dužnosnika nema utjecaj na valjanost navedene Odluke, jer je ona donesena sukladno važećim propisima, pa i dalje, jer nije ukinuta, izmijenjena ili stavljena izvan snage proizvodi pravne učinke u odnosu na tužitelja, kojeg je Predsjednik Republike Hrvatske prema zakonskom ovlaštenju imenovao dužnosnikom i utvrdio mu plaću.

Pravno stajalište tužitelja je pogrešno.

Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o obvezama i pravima državnih dužnosnika ("Narodne novine", broj: 135/98) izmijenjen je Zakon o obvezama i pravima državnih dužnosnika ("Narodne novine", broj: 101/98) u čl. 1. st. 2. Zakona time da su u smislu citiranog Zakona i državni dužnosnici koje imenuje Predsjednik Republike Hrvatske, a koji izrijekom nisu navedeni u tom stavku, a čl. 12.a) je određeno da plaće dužnosnika koje imenuje Predsjednik Republike Hrvatske utvrđuje Predsjednik Republike Hrvatske.

Kako odredbom čl. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obvezama i pravima državnih dužnosnika ("Narodne novine", broj: 25/00 koji je stupio na snagu danom objave u Narodnim novinama, a primjenjuje se od 1. ožujka 2000. – čl. 10.) se izrijekom navodi koje osobe u obnašanju svojih dužnosti su državni dužnosnici u smislu tog zakona, a ispuštena je ranija odredba iz tog članka o ovlasti Predsjednika Republike Hrvatske o imenovanju dužnosnika, te odredbom čl. 4. brisana odredba čl. 12.a) iz koje je Predsjednik Republike Hrvatske crpio ovlasti za utvrđivanje plaća državnih dužnosnika koje je sam imenovao, to tužitelj više nema pravo na plaću prema Odluci Predsjednika nakon 1. ožujka 2000. od kada se ZIDZOPDD/00 primjenjuje.

Naime, odredbe Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obvezama i pravima državnih dužnosnika ("Narodne novine", broj: 25/00) su prisilni propisi, te se plaće dužnosnicima mogu isplaćivati samo u skladu s tim propisima. Kako je tim zakonom ukinuta zakonska osnova za imenovanje dužnosnika od strane Predsjednika Republike Hrvatske, kao i ovlaštenje Predsjednika za utvrđivanje plaće tako imenovanim dužnosnicima, to je drugostupanjski sud pozivom na gore navedene propise pravilno primijenio materijalno pravo kada je odbio tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu plaće za razdoblje od 10. ožujka 2000. do 31. rujna 2004. u iznosu od 367.350,36 kn.

Budući da se nisu ostvarili revizijski razlozi valjalo je na temelju čl. 393. ZPP-a odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu, 9. prosinca 2009.

Predsjednik vijeća:

Ivan Mikšić, v.r.