I Kž-155/1991-10 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž-155/1991-10

PRESUDA I RJEŠENJE

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Novoselec dr. Petra kao predsjednika vijeća, te Kocijančić Erike, Frančula mr. Rudolfa, Potrebica Ante i Gasparini Gordane kao članova vijeća i stručnog suradnika Papeš Branke kao zapisničara u krivičnom predmetu protiv opt. H. R. i dr., zbog krivičnog djela iz čl. 143. st. 1. KZH u vezi čl. 131. st. 1. toč. 1. i dr. KZH, odlučujući o žalbama opt. H. R., opt. A. M., opt. B. P. i opt. D. Ž., podnesenim protiv presude - rješenja Okružnog suda u Zagrebu od 5. studenog 1990, K-250/90, u sjednici održanoj 19. lipnja 1991, u prisutnosti zamjenika javnog tužioca Hrvatske Hranjski Marijana, te opt. D. Ž. i branitelja R. R., B. S. i z.z. S. G., odvjetnika iz Z.,

presudio i riješio je:

I. U povodu žalbi opt. H. R. i opt. A. M., po službenoj dužnosti, preinačuje se prvostepena presuda - rješenje u pravnoj oznaci djela i izriče da su opt. H. R. i A. M. djelom pod toč. 1. izreke prvostepene presude - rješenja, a mlt. K. A. djelom opisanim u obrazloženju prvostepene presude - rješenja, učinili kriv. djelo teške krađe iz čl. 131. st. 1. toč. 1. u vezi čl. 130. st. 1. KZRH.

II. Uslijed odluke pod I, kao i djelomičnim uvaženjem žalbi opt. H. R., opt. A. M., opt. B. P. i opt. D. Ž., preinačuje se prvostepena presuda - rješenje i u odluci o krivičnim sankcijama, te se opt. H. R. i opt. A. M. po čl. 131. st. 1. KZRH osuđuju i to opt. H. R. na kaznu zatvora u trajanju od 3 (tri) godine i 6 (šest) mjeseci, a opt. A. M. na kaznu zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine, opt. B. P. po čl. 209. st. 2. KZRH na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 8 /osam) mjeseci, dok se opt. D. Ž. uz prihvaćanje po prvostepenom sudu izrečene uvjetne osude, ali mu se po čl. 150. st. 1. KZH utvrđuje kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i istodobno određuje da se ona neće izvršiti ako ovaj optuženik za vrijeme od 2 (dvije) godine ne učini novo krivično djelo.

Temeljem čl. 50. st. 1. KZ SFRJ optuženicima se u izrečene kazne zatvora uračunava vrijeme provedeno u pritvoru i to opt. H. R. od 23. srpnja - 16. kolovoza 1990., te od 6. rujna 1990. godine pa nadalje, opt. A. M. od 23. srpnja - 16. kolovoza 1990. g., te od 14. rujna 1990.g. pa nadalje, a opt.

I Kž 155/1991-10

B. P. od 24. srpnja do 16. kolovoza 1990.g. te od 14. rujna 1990. godine pa nadalje.

Za slučaj opoziva uvjetne osude opt. D. Ž. će se u utvrđenu kaznu zatvora uračunati vrijeme lišenja slobode od 25-26. srpnja 1990. godine.

Temeljem čl. 10. i čl. 18. KZRH prema mlt. K. A. izriče se odgojna mjera upućivanja u odgojnu ustanovu.

III. U, ostalom dijelu žalbe opt. B. P., opt. H. R., opt. A. M. i opt. D. Ž. odbijaju se kao neosnovane te se u ostalom pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje presuda - rješenje suda prvog stepena.

O b r a z l o ž e n j e

Pobijanom presudom - rješenjem oglašeni su krivima opt. H. R. i opt. A. M. zbog kriv. djela iz čl. 143. st. 1. u vezi čl. 131. st. 1. toč. 1. KZH, opt. B. P. zbog kriv. djela iz čl. 209. st. 2. KZH, a opt. D. Ž. zbog kriv, djela iz čl. 150. st. 1. KZH, te su osuđeni i to opt. H. R. na kaznu zatvora u trajanju od četiri godine i šest mjeseci, opt. A. M. na kaznu zatvora u trajanju od tri godine i dva mjeseca, opt. B. P. na kaznu zatvora u trajanju od dvije godine, dok je opt. D. Ž. temeljem čl. 52. st. 1. i čl. 53. st. 1. KZ SFRJ izrečena uvjetna osuda i utvrđena kazna zatvora u trajanju od dvije godine, s rokom kušnje od pet godina.

Temeljem čl. 50. st. 1. KZ SFRJ u izrečene kazne zatvora uračunato je vrijeme provedeno u pritvoru i to opt. H. R. od 23. srpnja - 16. kolovoza 1990., te od 6. rujna 1990. g. pa nadalje. Opt. A. M. od 23. srpnja - 16. kolovoza 1990.g., te od 14. rujna 1990. pa nadalje, a opt. B. P. od 24. srpnja - 16. kolovoza 1990.g., te od 14. rujna 1990.g. pa nadalje.

Za slučaj opoziva uvjetne osude opt. D. Ž. će se u utvrđenu kaznu zatvora uračunati vrijeme lišenja slobode od 25. - 26. srpnja 1990.g.

Temeljem čl. 98. st. 4. ZKP opt. H. R., opt. A. M., opt. B. P. i opt. D. Ž. u cijelosti su oslobođeni naknade troškova krivičnog postupka iz čl. 95. st. 2. toč. 1-6. ZKP.

Temeljem čl. 108. st. 1. i 2. ZKP opt. H. R. i opt. A. M. dužni su s naslova imovinskopravnog zahtjeva naknaditi ošt. poduzeću L. TTP iz Z. iznos od 182.148,40 dinara, tj. svaki ponaosob iznos od 91.074,20 dinara.

Prema mlt. K. A., temeljem čl. 18. KZH izrečena je odgojna mjera upućivanja u odgojnu ustanovu, zbog kriv. djela iz čl. 143. st. 1. u vezi čl. 131. st. 1. toč. 1. KZH.

Temeljem čl. 486. ZKP troškovi postupka u odnosu na maloljetnika padaju na teret budžetskih sredstava.

Protiv ove presude podnijeli su žalbe opt. H. R.

I Kž 155/1991-10

sam i po branitelju D. S., odvjetniku iz Z., opt. A. M. po branitelju Š. D., odvjetniku iz Z., opt. B. P. sam i po branitelju R. R., odvjetniku iz Z., a B. Š. - majka opt. B. P. podnijela je dopunu žalbe, te opt. D. Ž., po branitelju B. S. odvjetniku iz Z..

Opt. B. P. i opt. D. Ž. žale se zbog bitne povrede odredaba krivičnog postupka.

Svi optuženici žale se zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni, a opt. A. M., opt. B. P. i opt. D. Ž. žale se i zbog povrede krivičnog zakona.

Svi optuženici predlažu da se pobijana presuda - rješenje preinači u smislu njihovih žalbenih navoda, a opt. H. R. i opt. B. P. podredno predlažu da se pobijana presuda - rješenje ukine i predmet vrati prvostepenom sudu na ponovno suđenje.

Javno tužilaštvo Hrvatske Je u smislu čl. 370. st.

2. ZKP predložilo da se žalbe optuženika odbiju kao neosnovane, uz uvažavanje Zakona o izmjenama i dopunama KZH.

Sjednica vijeća ovog suda održana je u prisutnosti zamjenika Javnog tužioca Hrvatske Hranjski Marijana, opt. D. Ž., branitelja S. G. - odvjetnika iz Z., u zamjeni branitelja D. S. odvjetnika iz Z., te branitelja R. R. i B. S., odvjetnika iz Z., dok prisutnost opt. H. R. i opt. B. P. u smislu čl. 371. st. 2. ZKP nije osigurana, jer vijeće nije našlo da bi njihova prisutnost bila svrsishodna.

Žalbe opt. H. R., opt. A. M., opt. B. P. i opt. D. Ž. su djelomično osnovane, a ispitujući pobijanu presudu - rješenje i po službenoj dužnosti u okviru propisa iz čl. 371. st. 1. toč. 2. ZKP, ovaj Vrhovni sud kao drugostepeni sud je utvrdio da je ostvarena povreda krivičnog zakona na štetu opt. Horvat Radovana i opt. A. M., te mlt. K. A..

Neosnovano se žale opt. B. P. i opt. D. Ž. zbog bitne povrede odredaba krivičnog postupka.

Nije u pravu opt. B. P. kada ističe bitnu povredu odredaba krivičnog postupka iz čl. 364. st. 1. toč. 11. ZKP, a koja bi se po stanovištu žalbe sastojala u znatnoj proturječnosti između onoga što se u razlozima presude - rješenja navodi o sadržaju iskaza opt. A. M. i stvarnog sadržaja njegovog iskaza kako je konstatiran u zapisnicima.

Istina je da prvostepeni sud u razlozima pobijane odluke na jednom mjestu navodi da opt. A. M. ne spominje automobil u kojem bi se nalazio opt. B. P. s još nekom osobom, već da je to bio susret pješaka na ulici, a ovaj optuženik je takav iskaz doista dao na drugom ispitivanju u istrazi, dok je na prvom ispitivanju u istrazi naveo da su on i opt. H. R. odvezli pištolje do njegovog poznanika opt. B. P..

Međutim, zbog iznesenog niti se radi o znatnoj proturječnosti između onoga što se navodi u razlozima presude

- rješenja o sadržaju iskaza opt. A. M. i samih zapisnika o njegovim iskazima, a niti je okolnost gdje su se opt. H. R. i

I Kž 155/1991-10

opt. A. M. našli s opt. B. P. odlučna činjenica, jer i nije bitno za krivičnu odgovornost opt. B. P. gdje se on sastao s ovim optuženicima i gdje je preuzeo pištolje, već je jedino bitno i odlučno utvrđenje prvostepenog suda, do kojeg je on došao na temelju savjesne analize i ocjene obrane opt. A. M. i opt. B. P., a koju u cijelosti prihvaća i ovaj sud, da je opt. B. P. neutvrđenog dana, iza 14. lipnja 1990. godine u Zagrebu od opt. H. R. i opt. A. M. kupio najmanje 33 pištolja i revolvera, te točno neutvrđeni broj pištoljske municije, a okolnost gdje su se optuženici sastali, odnosno gdje je opt. B. P. preuzeo pištolje, ne navodi se niti u činjeničnom opisu djela pod toč. 2. izreke prvostepene presude - rješenja, jer se i ne radi o bitnom obilježju tog krivičnog djela, a konačno kod citiranja obrane opt. A. M. prvostepeni sud detaljno navodi i oba njegova iskaza u istrazi, o kojima se govori u žalbi opt. B. P..

Također se neosnovano ističe u žalbi opt. B. P. da je prvostepeni sud ostvario bitnu povredu odredaba krivičnog postupka iz čl. 364. st. 2. ZKP.

Naime, nije bilo nikakve potrebe da se, kraj pravilnih i potpunih utvrđenja prvostepenog suda u pogledu izvršenja kriv. djela pod toč. 2. izreke prvostepene presude

- rješenja, u odnosu na opt. B. P. izvode i neki drugi dokazi u pogledu pronalaženja osobe pod imenom V. Z. iz B., kao navodnog pravog kupca oružja, odnosno da se utvrđuje identitet osoba iz službe unutarnjih poslova, pred kojima je prema žalbi opt. B. P. ovaj rekao opt. A. M. da ne spominje V. Z..

Takvu obranu opt. B. P. prvostepeni sud je posebno brižljivo ispitao i s pravom našao da se ta obrana ne može prihvatiti, kao niti u tom pravcu izmijenjena obrana A. M. sa glavne rasprave, a za svoje utvrđenje i zaključke prvostepeni sud je u svemu dao uvjerljive, iscrpne i dostatne razloge, koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud i zbog toga nije bilo nikakve potrebe da se izvedu još i neki drugi dokazi koji se predlažu u žalbi, a niti je to što nisu izvedeni bilo od utjecaja na zakonito i pravilno donošenje prvostepene presude

- rješenja.

Isto tako nema značaja to, što prilikom pretresa kod opt. B. P., te njegovih roditelja i poznanika nije pronađeno oružje i municija, kraj činjenice da je prvostepeni sud upravo u smislu čl. 347. ZKP, na koji propis se poziva žalba opt. B. P., savjesno ocijenio obranu ovog optuženika, kao i obranu opt. A. M., kako iz istrage, tako i sa glavne rasprave, te sve izvedene dokaze i tek na temelju takve analize i ocjene izveo zaključak o krivičnoj odgovornosti opt. B. P., odnosno da je on neovlašteno nabavljao veću količinu vatrenog oružja i stoga nije bitno, kraj gornjih utvrđenja, što oružje i municija nisu pronađeni, niti je ta okolnost imala utjecaja na zakonitost i pravilnost prvostepene presude - rješenja.

Okolnost pak, da se u razlozima pobijane presude - rješenja govori o dogovoru između opt. A. M. i opt. B. P. nikako nije u suprotnosti s čl. 347. ZKP, kako se to tvrdi u žalbi opt. B. P., jer da u tom pravcu nema nikakvih dokaza, kada je prvostepeni sud do tog zaključka došao na temelju slobodne ocjene cjelokupnog raspravnog materijala, a pritom u smislu čl. 16. ZKP nije bio vezan ni ograničen nekim posebnim

I Kž 155/1991-10

formalnim dokaznim pravilima.

Konačno, u pogledu prigovora opt. B. P. da je u istražnom postupku povrijeđena odredba čl. 219. st. 2. ZKP, jer istražni sudac nije u skladu s tim propisom predočio opt. A. M. razlike u njegovim iskazima u pogledu opt. B. P., a o kojima je naprijed bilo riječi, niti ih pokušao otkloniti, treba reći da povrede odredaba krivičnog postupka, sve ako bi se i radilo o njima, ako su učinjene u istrazi, ne mogu predstavljati bitnu povredu odredaba krivičnog postupka iz st. 2. čl. 364. ZKP, jer je prema zakonu uvjet da se radi o povredi u fazi pripremanja glavne rasprave ili u toku glavne rasprave ili pri donošenju presude.

Neopravdano, također, ističe opt. D. Ž. bitnu povredu odredaba krivičnog postupka, a koja bi se prema sadržaju žalbe odnosila na povredu iz st. 2. čl. 364. ZKP, jer da prvostepeni sud nije s jednakom pažnjom utvrđivao činjenice koje terete ovog optuženika, kao i one koje mu idu u korist, kada upravo suprotno proizlazi iz razloga pobijane presude - rješenja, odnosno da je prvostepeni sud utvrdio sve odlučne činjenice i izveo sve potrebne i raspoložive dokaze, koje je s jednakom pažnjom cijenio i to svaki dokaz pojedinačno i u vezi s ostalim dokazima i obranama i tek na temelju takve ocjene izveo zaključak o krivičnoj odgovornosti opt. D. Ž..

Ostali navodi žalbe opt. D. Ž. odnose se u stvari na žalbenu osnovu povrede krivičnog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluku o krivičnoj sankciji, te će o njima nastavno biti posebno riječi.

Zbog iznesenih razloga neosnovane su žalbe opt. B. P. i opt. D. Ž. zbog bitne povrede odredaba krivičnog postupka.

Neosnovane su također žalbe opt. A. M., opt. B. P. i opt. D. Ž. zbog povrede krivičnog zakona.

Neopravdani su prigovori opt. A. M. koje on u žalbi iznosi u pogledu objektivne i subjektivne strane djela, jer prema činjeničnim utvrđenjima prvostepenog suda, koje u cijelosti prihvaća i ovaj drugostepeni sud proizlazi da su opt. H. R., opt. A. M. i mlt. K. A. međusobno povezani zajedničkom odlukom o izvršenju djela, te da je svaki od tih učinioca u okviru zajedničke odluke o djelu imao svoj udio u izvršenju djela, bitan za njegovu realizaciju. Prilikom izlaska iz kafića C. opt. H. R. i mlt. K. A. razgovaraju o tome da će biti jednostavno provaliti u prodavaonicu, opt. A. M. nakon toga parkira svoj automobil u neposrednoj blizini prodavaonice, svi zajedno odlaze do mjesta izvršenja djela, opt. A. M. zajedno s opt. H. R. podiže metalnu zavjesu na ulaznim vratima, a nakon izvršenja djela oružje odvozi u svom automobilu u Dubec, gdje ga opt. H. R. pohranjuje kod opt. D. Ž., zatim učestvuje u prodaji oružja, pa se takva cjelokupna djelatnost opt. A. M. nikako ne može ocijeniti samo kao pomaganje, već jedino kao suizvršilaštvo, kako je to pravilno zaključio i prvostepeni sud, jer se radi o izvršiocima koji su na temelju zajedničke odluke djelo zajednički izvršili.

Bez osnova je i rezoniranje žalbe opt. B. P. da se,

I Kž 155/1991-10

obzirom na činjenični opis i stanje predmeta kod njega ne bi radilo o kriv. djelu iz čl. 209. st. 2. KZH, već o kriv. djelu iz čl. 150. KZH, Jer za postojanje ovog djela nije uvjet pribavljanje vatrenog oružja na legalan način. Prema zakonu za ostvarenje krivičnog djela iz čl. 209. st. 2. KZH potrebno je da se radi o vatrenom oružju, municiji ili eksplozivnim tvarima i to u većoj količini.

Kako je pak prvostepeni sud na temelju svih izvedenih dokaza pravilno utvrdio da je opt. B. P. kupio od opt. H. R. i opt. A. M. najmanje 33 pištolja i revolvera, te točno neutvrđeni broj pištoljske municije, dakle neovlašteno nabavljao veću količinu vatrenog oružja, u takvim njegovim radnjama ostvarena su sva bitna obilježja djela, za koje je oglašen krivim.

Ne mogu se prihvatiti niti razmatranja žalbe opt. D. Ž. u pogledu pravne ocjene, te potrebe da se ispita ne radi ili se o krivičnom djelu iz čl. 150. st. 2. KZH.

Prvostepeni sud je na temelju provedenog postupka - a prvenstveno obrane samog opt. D. Ž. utvrdio da je ovaj optuženik i nakon što je saznao da se u torbama, koje mu je dao na čuvanje opt. H. R., nalazi veća količina pištolja i revolvera i dalje ih čuvao kod sebe, a zatim je od opt. H. R. primio jedan revolver i jedan pištolj, pa takvo njegovo postupanje nikako se ne može podvesti pod obilježja krivičnog djela iz st. 2. čl. 150. KZH, kako to smatra žalba, jer se ne radi o nehatnom postupanju, obzirom da je opt. D. Ž. nakon nekoliko dana saznao za sadržaj torbi, odnosno da se u njima nalaze pištolji i revolveri, koji potječu iz provalne krade u prodavaonicu "Vepar".

Neosnovane su stoga žalbe opt. A. M., opt. B. P. i opt. D. Ž. zbog povrede krivičnog zakona.

Ispitujući međutim, u povodu žalbi opt. H. R., opt. A. M., opt. B. P. i opt. D. Ž., a u povodu žalbi ovih optuženika temeljem čl. 380. ZKP u odnosu na mlt. K. A. pobijanu presudu - rješenje i po službenoj dužnosti, ovaj sud je ustanovio da je nakon izricanja prvostepene presude - rješenja krivično djelo pljačke iz čl. 143. st. 1. KZH brisano ("Narodne novine", br. 9 od 28. veljače 1991.), te da je uslijed same te činjenice došlo do povrede krivičnog zakona na štetu opt. H. R., opt. A. M. i mlt. K. A., te da se kod djela pod toč. 1. izreke pobijane presude - rješenja i u odnosu na krivično djelo opisano u obrazloženju pobijane presude - rješenja u pogledu opt. K. A., sada radi samo o krivičnom djelu teške krade iz čl. 131. st. 1. toč. 1. u vezi čl. 130. st. 1. KZRH, te je stoga valjalo u tom pravcu preinačiti prvostepenu presudu - rješenje u pravnoj oznaci djela kao pod I izreke ove drugostepene presude - rješenja.

Neosnovane su žalbe opt. H. R., opt. A. M., opt. B. P. i opt. D. Ž. zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

Naime, prvostepeni sud je na temelju savjesne i kritičke analize kako obrana optuženika, tako i svih izvedenih dokaza osnovano našao da su optuženici učinili krivična djela za koja su oglašeni krivima. Razlozi koje je prvostepeni sud pritom dao o dokazanosti djela iscrpni su,

I Kž 155/1991-10

logični i uvjerljivi, dok žalbeni navodi optuženika u stvari predstavljaju ponavljanje njihove obrane s glavne rasprave, koje je prvostepeni sud temeljito ispitao i ocijenio.

Ni jednim žalbenim prigovorima ne dovodi se u pitanje pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja.

Potpuno bez osnova pobija opt. H. R. utvrđenja prvostepenog suda u pogledu učina djela pod toč. 1. izreke prvostepene presude - rješenja. Da je opt. H. R. počinitelj opisanog kriv. djela pouzdano proizlazi ne samo iz obrane opt. A. M., za koga je prvostepeni sud s pravom ocijenio da nema nikakvih razloga neistinito teretiti ovog optuženika ili mu se osvećivati, a iz razloga koji su opširno i detaljno navedeni u prvostepenoj presudi - rješenju, a takav zaključak se ne može izvesti čak niti iz obrane opt. H. R. kada se ona analizira i cijeni, jer on sam navodi da su se nakon navodnih svađa on i opt. A. M. pomirili, bili zajedno na moru, te da je nakon izvršenja djela on ponovno jednom prespavao kod opt. A. M., pa ga dakle taj optuženik nema razloga neosnovano teretiti, a osim toga svojom obranom opt. A. M. tereti i sebe, već i iz obrane opt. D. Ž. koji je uvjerljivo, detaljno i dosljedno u postupku opisao djelo, ne pokušavajući pritom izbjeći ni vlastitu krivičnu odgovornost, te iskaza svjedoka S. V., koji je u opt. H. R. prepoznao jednog od prodavača oružja, dok saslušanjem svj. H. B. - majke optuženika nije potvrđen njegov alibi za kritično vrijeme.

Opt. H. R. se u žalbi potpuno neosnovano poziva na iskaz mlt. K. A. i kako je tim iskazom potvrđena njegova obrana, kada upravo suprotno proizlazi iz spisa, da maloljetnik i optuženik nisu bili suglasni u pogledu bitnih okolnosti - datuma odlaska u Zagreb, kontakata s opt. A. M., te okolnostima vezanim za navodno nuđenje pištolja od strane opt. A. M. u odnosu na količinu i cijenu pištolja.

Posebno su pak bez opravdanja navodi koje opt. H. R. iznosi u žalbi koju je sam podnio, da je na glavnoj raspravi bio zbunjen pitanjima i da nije znao što govori, te da nije istina da se on naknadno pomirio s opt. A. M., kada je on u tri navrata u toku davanja svoje obrane izričito rekao da se nakon svađe s opt. A. M. pomirio, te još posebno dodao da je taj optuženik, nekih 10 dana prije lišenja slobode bio kod njega u Zlatar Bistrici.

Kraj takvog stanja stvari, potpuno neosnovano tvrdi opt. H. R. da je činjenično stanje u odnosu na njega pogrešno utvrđeno.

Na prigovor opt. A. M. u pogledu utvrđenih činjenica koje se odnose na njegovu ulogu u izvršenju djela, odnosno subjektivne strane djela, već je odgovoreno prilikom razmatranja žalbene osnove povrede krivičnog zakona, pa ih nema potrebe ovdje ponavljati.

Što se pak tiče količine oduzetog oružja, ona uopće nije sporna jer je prvostepeni sud na temelju iskaza svj. V. Z. - poslovođe prodavaonice V. i pismene dokumentacije pravilno utvrdio da su optuženici i maloljetnik ukupno odnijeli 61 pištolj i revolver kao i uzeli novac u iznosu navedenom u činjeničnom opisu.

I Kž 155/1991-10

Nije u pravu niti opt. B. P. kada ističe da je činjenično stanje pogrešno i nepotpuno utvrđeno u odnosu na djelo pod toč. 2. izreke prvostepene presude - rješenja.

Primjedbe ovog optuženika u odnosu na iskaze opt. A. M. već su razmatrane kod žalbene osnove bitne povrede odredaba krivičnog postupka, te je tamo istaknuto da je za utvrđenja prvostepenog suda o krivičnoj odgovornosti opt. B. P. potpuno neodlučna okolnost gdje se on sastao - sa opt. H. R. i A. M.. Da je pak opt. B. P. učinio inkriminirano kriv. djelo proizlazi pouzdano iz obrane opt. A. M. koju je on u dva navrata dao u toku istražnog postupka, te na temelju analize i ocjene izmijenjene obrane ovog optuženika s glavne rasprave, kao i analize i ocjene obrane samog opt. B. P..

Pravilni su u svemu zaključci prvostepenog suda, kako je potpuno neuvjerljiva obrana ovog žalitelja u pogledu osobe, pod imenom V. Z. kao pravog kupca oružja, kao i u pogledu nekakvog njegovog tobožnjeg straha od te osobe. Logično bi bilo, kako pravilno rezonira i prvostepeni sud, da je ta osoba kupila oružje od opt. H. R. i opt. A. M., da bi na tu okolnost posve sigurno odmah ukazao opt. B. P., jer se radi o njegovoj krivičnog odgovornosti, a ne bi o tome šutio sve do glavne rasprave, a konačno on nije,dao nikakvo argumentirano objašnjenje kako je u fazi glavne rasprave odjednom njegov strah od te osobe nestao, pa je sada ipak pristao govoriti o njoj, a pri ocjeni njegove djelatnosti nema nikakvog značaja to što oružje nije kod njega nađeno, odnosno njegovih roditelja i poznanika, kako je to već naprijed istaknuto.

Kako je činjenično stanje i u pogledu krivične odgovornosti opt. B. P. pravilno i u potpunosti utvrđeno nije bilo nikakve potrebe za izvođenjem novih dokaza, kako se to predlaže u žalbi.

Nije osnovana niti žalba opt. D. Ž. u ovom dijelu, jer su sve činjenice koje se odnose na ovog optuženika pravilno i potpuno utvrđene, a posebno utvrđenje prvostepenog suda da je ovaj optuženik i pored svog zdravstvenog stanja, nakon što je saznao da se u torbama koje mu je dao na čuvanje opt. H. R. nalazi oružje, mogao putem svoje obitelji ili na drugi način obavijestiti službu unutarnjih poslova.

Kako svi izneseni prigovori u žalbama opt. H. R., opt. A. M., opt. B. P. i opt. D. Ž. ne dovode u pitanje pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, njihove žalbe zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, nisu osnovane.

Osnovana je žalba opt. H. R. u pogledu odluke o kazni, jer uzimajući u obzir sve okolnosti što utječu na odmjeravanje kazne, koje je pravilno utvrdio prvostepeni sud ali nije u dovoljnoj mjeri vrednovao olakotne okolnosti (otežavajućih okolnosti nije našao), te imajući u vidu da se sada zbog izmjene krivičnog zakona RH radi o nešto lakšem krivičnom djelu ovaj sud je opt. H. R. izrekao kaznu zatvora u trajanju od tri godine i šest mjeseci nalazeći da ova kazna odgovara stupnju krivične odgovornosti optuženika, težini djela i njegovoj društvenoj opasnosti te da će se njome postići svrha kažnjavanja predviđena u čl. 33. u vezi sa čl. 5. st. 2. KZ SFRJ.

I Kž 155/1991-10

Imajući u vidu izmijenjenu pravnu oznaku djela, te da se sada radi o blažem kriv. djelu, uz uvaženje i žalbe opt. A. M. zbog odluke o kazni, a cijeneći njegov prijašnji život i dosadašnju neosuđivanost, te držanje nakon učinjenog djela, ovaj sud smatra da je kazna zatvora u trajanju od dvije godine primjerena društvenoj opasnosti djela i ovog učinioca.

Također je uvažena žalba opt. B. P. zbog odluke o kazni, jer ovaj sud nalazi da je i pored društvene opasnosti učinjenog djela, uzimajući u obzir njegovu životnu dob u vrijeme izvršenja djela (22 godine), zatim da do sada nije vršio kriv. djela a u toku postupka mu je umro i otac, uz koga je optuženik bio veoma vezan, da će se svrha kažnjavanja postići i nešto nižom kaznom od one koju je izrekao prvostepeni sud, odnosno kaznom zatvora u trajanju od jedne godine i osam mjeseci.

Ovaj sud je također uvažio žalbu opt. D. Ž. zbog odluke o krivičnoj sankciji.

Naime, ovaj optuženik je svojim iskazom znatno doprinio utvrđivanju činjeničnog stanja, do sada je bio urednog života, otac je jednog maloljetnog djeteta, zaposlen, pa je ovaj sud ocijenio da će se i nižom utvrđenom kaznom zatvora u trajanju od jedne godine i s nižim rokom kušnje u vremenu od dvije godine u svemu ostvariti svrha izricanja uvjetnih osuda iz čl. 51. KZ SFRJ.

U pogledu pak mlt. K. A., bez obzira što je njegova djelatnost sada pravno blaže označena, zbog dugotrajnijeg negativnog razvoja njegove ličnosti opravdano ga je izdvojiti iz dosadašnje sredine i smjestiti u odgojnu ustanovu zbog utjecaja na njegov odgoj i preodgoj.

Zbog svih izloženih razloga presuđeno je i riješeno kao u izreci ove drugostepene presude - rješenja, na temelju čl. 387. st. 1. i čl. 384. ZKP.

U Zagrebu, 19. lipnja 1991.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Papeš Branka v.r.

Novoselec dr. Petar v.r.