Croatian Supreme Court dismisses appeal, upholding that plaintiff contributed 30% to accident due to lack of caution at intersection.
Legislator summary
AI generatedThe Supreme Court of Croatia dismissed the plaintiff's appeal against a second-instance judgment that reduced damages by 30%. The court found the plaintiff failed to exercise increased caution approaching an intersection, violating traffic laws despite the defendant's initial fault. Consequently, the court upheld the lower court's finding that the plaintiff contributed to the accident, rejecting the claim of procedural error.
Legislator headnote
AI generatedZakon o parničnom postupku; Zakon o sigurnosti prometa na cestama: A party's failure to exercise increased caution at an intersection constitutes a contributory cause of the accident, reducing their claim for damages proportionally.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedFull text
Broj: Rev-x 72/13-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Mikšića predsjednika vijeća, mr. sc. Lucije Čimić članice vijeća, Jasenke Žabčić članice vijeća, Dragana Katića člana vijeća i Darka Milkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, u pravnoj stvari tužitelja R. K. iz Z., zastupanog po punomoćniku M. K., odvjetniku u Z., protiv tuženika C. O. d.d. Z., uz sudjelovanje umješača na strani tuženika F. F. iz V. G., zastupanog po punomoćniku N. P., odvjetniku u Z., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gžn-1216/08-3 od 3. svibnja 2012., kojom je preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Pn-7741/06 od 21. siječnja 2008., u sjednici održanoj 12. studenoga 2013.,
p r e s u d i o j e:
Revizija se odbija kao neosnovana.
Obrazloženje
Presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Pn-7741/06 od 21. siječnja 2008. naloženo je tuženiku da tužitelju plati iznos od 30.792,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja pa do isplate, te da mu naknadi trošak postupka u iznosu od 25.762,50 kn (toč. I. izreke). Ujedno je odbijen dio tužbenog zahtjeva za isplatom zakonskih zateznih kamata na dosuđenu glavnicu za razdoblje od 9. listopada 1996. pa do presuđenja č. II. izreke).
(to
Presudom Županijskog suda u Zagrebu broj Gžn-1216/08-3 od 3. svibnja 2012. potvrđena je navedena prvostupanjska presuda tako da su odbijena žalba tuženika i umješača u dijelu kojim je tužbeni zahtjev prihvaćen za iznos od 21.554,40 kn i trošak postupka u iznosu od 18.033,75 kn. Ujedno je preinačena odluka u dijelu koji se odnosi na visinu stope zakonske zatezne kamate te u odnosu na glavnicu na način da je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja u iznosu od 9.237,60 kn. Dosuđen je trošak umješaču u iznosu od 2.066,40 kn i naloženo tužitelju da tuženiku naknadi trošak žalbenog postupka u iznosu od 243,75 kn a umješaču trošak žalbenog postupka u iznosu od 457,50 kn.
Protiv drugostupanjske presude tužitelj je podnio reviziju pozivom na čl. 382. st. 1. toč. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08 i 57/11 – dalje: ZPP), pobijajući je iz razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a te pogrešne primjene materijalnog prava predloživši njezino ukidanje i vraćanje predmeta drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje ili da preinači presudu i usvoji preostali dio tužbenog zahtjeva.
U odgovoru na reviziju, umješač predlaže odbaciti reviziju, podredno o istoj odlučiti na način da se predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
Revizija nije osnovana.
Prije svega potrebno je istaknuti da je tužitelj reviziju podnio na temelju čl. 382. st. 1. toč. 3. u vezi sa čl. 373. a) st. 2. ZPP-a, budući da je sud drugog stupnja na temelju čl. 373. a) ZPP-a preinačio prvostupanjsku presudu. Stoga nije osnovan prijedlog umješača da reviziju treba odbaciti.
Postupajući prema odredbi čl. 392. a) st. 1. ZPP-a, a koja se na temelju odredbe čl. 36. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 57/11) primjenjuje na ovaj spor, Vrhovni sud Republike Hrvatske je u povodu revizije ispitao pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i smo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.
Suprotno revizijskim navodima drugostupanjska presude sadrže razloge o činjenicama odlučnim za ovaj spor, a koji razlozi su jasni i međusobno ne proturječe, baš kao što o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika, o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika, zbog čega se neosnovano prigovara bitnoj povredi odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a.
Predmet spora je zahtjev za naknadom materijalne štete koju je tužitelj pretrpio oštećenjem svog vozila reg oznake …, u prometnoj nezgodi dana 19. siječnja 1996. koja se dogodila u Z., na križanju A. p. sa istoimenim kolnikom, kojom prilikom je došlo do sudara sa vozilom … kojim je upravljao umješač F. F..
Sud prvog stupnja je utvrdio da se tužitelj kretao svojim vozilom A. p. u Z. i to južnim kolnikom, pri čemu je imao namjeru skrenuti u lijevo. Na križanju nije postojao znak koji bi regulirao prednost prolaza a tužitelju je s lijeve strane dolazilo vozilo umješača (osiguranika tuženika). Do sudara je došlo na spojištu navedenog kolnika A. P. iz smjera juga i zapada, na tzv. „T“ raskrižju, tako da je vozilo tužitelja udareno prednjim lijevim dijelom vozila osiguranika tuženika, pri čemu su oba sudionika nezgode mogla izbjeći predmetnu nezgodu, i to osiguranik tuženika koji je usporavanjem do pred zaustavljanjem mogao vidjeti da u raskrižje ulazi vozilo tužitelja, a tužitelj da je propustio vozilo osiguranika tuženika da prođe ispred njegova vozila.
Na temelju takvog utvrđenja, sud prvog stupnja je zaključio da u konkretnom slučaju postoji isključiva odgovornost osiguranika tuženika za nastanak štetnog događaja jer je postupio protivno odredbi čl. 32. st. 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama ("Narodne novine", broj 84/92, 5/93, 6/93, 26/93 i 29/94 - u daljnjem tekstu: ZOSPC), odnosno da nije propustio vozilo koje je nailazilo s njegove desne strane.
Sud drugog stupnja zaključuje da je i sam tužitelj u trenutku štetnog događaja postupao suprotno odredbi ZOSPCU-a i to konkretno čl. 33. st. 1. ZOSPC-a jer se nije vozio povećanim oprezom približavajući se raskrižju a mogao je u trenutku kad je uočio vozilo osiguranika tuženika izbjeći nastanak prometne nezgode, da je nadolazeće vozilo propustio neovisno o svojoj prednosti prolaska. Stoga sud drugog stupnja zaključuje je da je tužitelj doprinio 30% nastanku štetnog događaja a time i nastanku štete u tom omjeru, te na temelju čl. 373. a) ZPP-a preinačuje prvostupanjsku presudu i odbija dio tužbenog zahtjeva u iznosu 9.237,60 kn.
Navedeni zaključak drugostupanjskog suda, prihvaća i ovaj revizijski sud.
U odnosu na revizijski navod tužitelja da u provedenom postupku ne postoji niti jedan dokaz (nalaz vještaka i presuda Prekršajnog suda u Zagrebu) koji bi ukazivao na to da je on postupio protivno i jednoj odredbi ZOSPC-a, pa tako ni odredbi čl. 33. st. 1. ZOSPC, za istaknut je da je sud prvog stupnja u skladu s nalazom i mišljenjem vještaka ing. S. H., u kojem je između ostalog navedeno da je tužitelj mogao izbjeći nezgodu da je pričekao vozilo osiguranika tuženika koje mu je dolazilo s lijeve strane i propustio ga da prođe ispred njega, pravilno utvrdio doprinos tužitelja.
Budući da je sud drugog stupnja pravilno zaključio da je tužitelj postupio suprotno odredbi čl. 33. st. 1. ZOSPC i time doprinio 30% nastanku štetnog događaja i samoj šteti, valjalo je na temelju čl. 393. ZPP-a odbiti reviziju tužitelja kao neosnovanu.
U Zagrebu, 12. studenoga 2013.
Predsjednik vijeća:
Ivan Mikšić, v.r.