Rev-724/2013-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 724/2013-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i suca izvjestitelja, Renate Šantek članice vijeća, Ivana Mikšića člana vijeća i Željka Pajalića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice A. M. iz S., koju zastupa punomoćnik N. H., odvjetnik u Z., protiv tuženika G. H. d.d., Z., kojeg zastupa punomoćnik M. G., odvjetnik u Z., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gžn-1688/10-2 od 30. studenoga 2010., u dijelu kojim je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-1974/07 od 8. prosinca 2009., u sjednici održanoj 30. travnja 2019.,

p r e s u d i o j e:

I. Revizija tužiteljice djelomično se prihvaća, djelomično se preinačuje presuda Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gžn-1688/10-2 od 30. studenoga 2010. i presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-1974/07 od 8. prosinca 2009. u točki II. njene izreke u dijelu u kojem je kao neosnovan odbijen tužbeni zahtjev za isplatu 300.000,00 kn sa zateznim kamatama i sudi:

Nalaže se tuženiku G. H. d.d. da tužiteljici A. M. plati 300.000,00 kn (tristotisućakuna) sa zateznim kamatama na taj iznos koje teku od 29. studenoga 2006. do 31. prosinca 2007. po stopi propisanoj Uredbom o visini stope zatezne kamate, od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od petnaest dana.

II. U preostalom dijelu revizija tužiteljice odbija se kao neosnovana.

III. Nalaže se tuženiku G. H. d.d. da tužiteljici A. M. nadoknadi trošak sastava revizije u iznosu od 3.640,80 kn u roku od osam dana.

IV. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troška sastava odgovora na reviziju.

Obrazloženje

Prvostupanjskom je presudom:

- naloženo tuženiku da tužiteljici plati 280.000,00 kn sa zateznim kamatama na taj iznos tekućima od 29. studenoga 2006. do isplate (točka I. izreke),

- odbijen preostali dio tužbenog zahtjeva za isplatu 740.000,00 kn (točka II. izreke),

- odlučeno da svaka stranka snosi svoje parnične troškove (točka III. izreke).

Drugostupanjskom presudom i rješenjem tužiteljičina je žalba odbijena kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda u točki II. njene izreke, a drugostupanjskim je rješenjem ukinuta ta presuda u točki III. njene izreke (odluka o naknadi parničnih troškova) i predmet je u tom dijelu vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Protiv drugostupanjske presude tužiteljica je podnijela reviziju iz odredbe čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08 i 123/08 - dalje: ZPP) zbog pogrešne primjene materijalnoga prava te je predložila ovom revizijskom sudu da preinači nižestupanjske presude tako da prihvati dio njenog tužbenog zahtjeva koji je njima odbijen.

U odgovoru na reviziju tuženik je osporio navode revizije, predložio je ovom revizijskom sudu da reviziju odbije i postavio zahtjev za naknadu troška sastava odgovora na reviziju.

Revizija je djelomično osnovana.

Postupajući po odredbi čl. 392.a ZPP ovaj je sud pobijanu presudu presudu ispitao samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji, pazeći po službenoj dužnosti na pogrešnu primjenu materijalnog prava i na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 8. ovoga Zakona.

Bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 8. ZPP nije ostvarena.

Predmet spora je tužiteljičin zahtjev za naknadu neimovinske štete koju trpi zbog povreda zadobivenih u prometnoj nesreći od 3. lipnja 2006. kao suputnik u automobilu kojim je upravljao tuženikov osiguranik.

Odgovornost tuženika kao osiguranika nije u postupku sporna kao ni činjenica da je tuženik izvan parnice isplatio po osnovi naknade neimovinske štete tužiteljici 980.000,00 kn. Tužiteljica predmetnom tužbom zahtijeva još isplatu daljnjeg iznosa od 1.020.000,00 kn na ime pravične naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti i to po osnovi pretrpljenih fizičkih bolova 100.000,00 kn, s osnove pretrpljenoga straha 200.000,00 kn, s osnove duševnih boli zbog smanjenja životnih aktivnosti 500.000,00 kn te po osnovi duševnih boli zbog naruženosti 220.000,00 kn.

U postupku koji je prethodio revizijskom utvrđeno je:

- da je tužiteljica u vrijeme štetnog događaja bila stara četrnaest godina,

- da je u prometnoj nesreći zadobila teške tjelesne ozljede u vidu prijeloma sedmog i osmog prsnog kralješka s iščašenjem, ozljedu leđne moždine, oduzetih donjih ekstremiteta, obostranog natučenja pluća s izljevom u prsište, poremećaja disanja i upale mokraćnog trakta,

- da stoga ima bolove u leđima i prsištu kod dužeg sjedenja i promjene vremena, brzo se umara, povremeno ima osjećaj nedostatka zraka, svakodnevno ima grčeve u nogama, ne može kontrolirati stolicu i mokrenje i ima česte urinarne infekcije, često mijenja raspoloženja, razdražljiva je, depresivna i pati od nesanice, životna i radna sposobnost da joj je smanjena 100% te život provodi ili u postelji ili u invalidskim kolicima,

- da je u trenutku prometne nesreće pretrpjela primarni strah, potom sekundarni strah jakog intenziteta u trajanju od dva dana, srednjeg intenziteta u trajanju od tri tjedna te blagog intenziteta kroz pet mjeseci,

- da u medijalnoj liniji prsnoga koša kralježnice ima ožiljak u razini kože, svjetliji od okolne kože, dužine 16.5 cm, najveće širine 3 cm, u razini kože te da je vidljiv spazam muskulature nogu.

S obzirom na navedeno, prvostupanjski sud u primjeni odredaba čl. 1100. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05 - dalje: ZOO) zaključuje da tužiteljici s osnove naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti, prava na tjelesno i duševno zdravlje, uvažavajući jačinu i trajanje povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, pripada:

- po osnovi pretrpljenih fizičkih bolova 80.000,00 kn te joj, s obzirom na već isplaćenih 29.000,00 kn po toj osnovi dosuđuje 51.000,00 kn, a ostatak tužbenog zahtjeva po toj osnovi u iznosu od 49.000,00 kn odbija kao neosnovan,

- po osnovi pretrpljenoga straha 80.000,00 kn te joj, s obzirom na već isplaćenih 29.000,00 kn po toj osnovi dosuđuje 51.000,00 kn, a ostatak tužbenog zahtjeva po toj osnovi u iznosu od 149.000,00 kn odbija kao neosnovan,

- po osnovi duševnih boli zbog smanjenja opće životne i radne aktivnosti 1.000.000,00 kn te joj, s obzirom na već isplaćenih 880.000,00 kn po toj osnovi dosuđuje 120.000,00 kn, a ostatak tužbenog zahtjeva po toj osnovi u iznosu od 380.000,00 kn odbija kao neosnovan,

- po osnovi duševnih boli zbog naruženosti 100.000,00 kn, te joj, s obzirom na već isplaćenih 42.000,00 kn po toj osnovi dosuđuje 58.000,00 kn, a ostatak tužbenog zahtjeva po toj osnovi u iznosu od 162.000,00 kn odbija kao neosnovan.

Obrazlažući revizijski razlog pogrešne primjene materijalnoga prava tužiteljica u bitnom ističe da su nižestupanjski sudovi s obzirom na utvrđene činjenice glede pretrpljenih fizičkih bolova, straha i duševnih boli zahtjeve po svim tužbenim osnovama trebali prihvatiti u cijelosti.

Prema shvaćanju ovoga suda nižestupanjski su sudovi djelomično pogrešno primijenili odredbu čl. 1100. st. 2. ZOO.

Odredbama čl. 1100. ZOO propisano je da će u slučaju povrede prava osobnosti sud, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema (st. 1.), a pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade da će voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njenom naravi i društvenom svrhom (st. 2.).

Nije sporno da je tužiteljici zbog opisanih teških ozljeda zadobivenih u prometnoj nesreći povrijeđeno pravo osobnosti u vidu prava na duševno i tjelesno zdravlje te joj stoga pripada pravo na pravičnu novčanu naknadu (čl. 1100. st. 1. ZOO).

Ovaj sud smatra da su nižestupanjski sudovi, vodeći računa o jačini i trajanju fizičkih boli i straha te stupnja naruženosti tužiteljice kao razloga za trpljenje duševnih boli, kao i o ostalim kriterijima iz odredbe čl. 1100. st. 2. ZOO, tu odredbu pravilno primijenili i tužbeni zahtjev odbili za iznos od 440.000,00 kn.

Međutim, s obzirom na opisano tužiteljičino tjelesno stanje nakon okončanog liječenja, koje se odražava u stopostotnom umanjenju životnih aktivnosti i u činjenici daljnjeg povremenog trpljenja bolova, svakodnevnim grčevima i osjećajem nedostatka zraka, nemogućnošću kontrole stolice i mokrenje, čestim urinarnim infekcijama, promjenama raspoloženja, razdražljivosti i razvijenoj depresivnosti i patnji od nesanice te s obzirom na životnu dob u kojoj je povreda prava osobnosti nastupila, ovaj sud smatra da tužiteljici po osnovi povrede prava osobnosti zbog duševnih boli pripada daljnji iznos od 300.000,00 kn. Pritom se posebno naglašava da na ocjenu kako tužiteljici po osnovi naknade nematerijalne štete za duševne boli koje trpi zbog smanjenja životnih aktivnosti pripada 1.300.000,00 (od čega joj je tuženik izvan ove parnice isplatio 880.000,00 kn, 120.000,00 kn joj je dosuđeno nižestupanjskim presudama, a 300.000,00 kn ovom presudom) ima činjenica što je u trenutku prometne nesreće tužiteljica imala samo četrnaest godina te je upravo rana životna dob u kojoj je tužiteljica postala tako težak invalid, zbog čega će, kako je to pravilno ocijenio prvostupanjski sud „do kraja života biti ovisna o drugima, svakodnevno gledati svoje vršnjake koji imaju mogućnost normalno živjeti, kretati se i biti jednoga dana samostalni ljudi“.

Na dosuđenu svotu tužiteljici pripada i zatezna kamata koja po stopama propisanima zakonom za određena razdoblja teče od dana podnošenja pisanoga zahtjeva za naknadu štete tuženiku (čl. 1103. ZOO).

Stoga je na temelju odredbe čl. 393. ZPP valjalo reviziju odbiti kao neosnovanu u dijelu kojim se njome drugostupanjska presuda pobija u dijelu kojim je prvostupanjska presuda potvrđena glede odbijanja tužbenog zahtjeva za isplatu 440.000,00 kn, a na temelju odredbe čl. 395. st. 2. toga Zakona djelomično je prihvatiti glede odbijanja zahtjeva za isplatu 300.000,00 kn te je presuđeno kao u točkama I. i II. izreke ove presude.

S obzirom na uspjeh u revizijskom stadiju postupka od 40% tužiteljici pripada naknada troška za sastav revizije po punomoćniku u iznosu od 2.960,00 kn na što se dodaje PDV po stopi od 23% odnosno 680,80 kn, dakle ukupno 3.640,80 kn te je odlučeno kao u točki III. izreke ove presude.

Tuženiku nije dosuđena naknada troška odgovora na reviziju jer se prema ocjeni ovoga suda ne radi o trošku potrebnom za odlučivanje o reviziji (čl. 166. st. 1. u vezi s čl. 155. st. 1. ZPP) i odlučeno je kao u točki IV izreke ove presude.

Zagreb, 30. travnja 2019.

Predsjednik vijeća:

Željko Glušić, v.r.