II Kž-391/2009-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: II Kž 391/09-3

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Vesne Vrbetić, kao predsjednice vijeća, te Dražena Tripala i Žarka Dundovića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Sande Janković, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okr. G. S. i dr., zbog kaznenih djela iz čl. 173. st. 3. i dr. KZ, odlučujući o žalbama okrivljenih G. S., J. S., A. K., H. Ž., I. S., I. D., F. A., M. A., S. B., D. M. M. i D. B. podnesenim protiv rješenja Županijskog suda u Splitu od 26. svibnja 2009. broj Kv-Us-75/09 (KUS-40/08) o produljenju pritvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 15. lipnja 2009.,

r i j e š i o j e:

Žalbe okrivljenih G. S., J. S., A. K., H. Ž., I. S., I. D., F. A., M. A., S. B., D. M. M. i D. B. odbijaju se kao neosnovane.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Splitu nakon podignute optužnice protiv okrivljenih G. S., J. S., J. G., A. K., H. Ž., I. S., I. K., I. D., F. A., M. A., N. U., T. D., S. B., D. M. M., D. B., J. B. i T. B. zbog kaznenih djela zlouporabe opojnih droga iz čl. 173. st. 3. Kaznenog zakona i dr. („Narodne novine“ broj 110/97, 27/98, 112/99, 51/01, 105/04, 84/05, 71/06 i 110/07 – u nastavku: KZ), udruživanja za počinjenje kaznenih djela iz čl. 333. st. 1. i st. 3. KZ, dovođenje u opasnost života i imovine opće opasnom radnjom ili sredstvom iz čl. 263. st. 3. KZ, te nedozvoljenog posjedovanja oružja i eksplozivnih tvari iz čl. 335. st. 1. i 2. KZ, produljen je pritvor protiv okrivljenih G. S., J. S., J. G., A. K., H. Ž., I. S., I. K., I. D., F. A., M. A., N. U., T. D., S. B., D. M. M. i D. B. iz osnove propisane čl. 102. st. 1. toč. 3. i 4. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 110/97, 27/98, 58/99, 112/99, 58/02, 143/02 i 115/06 – u nastavku: ZKP), a protiv okrivljenog H. Ž. i iz osnove propisane čl. 102. st. 1. toč. 1. ZKP.

Protiv navedenog rješenja žalbu su podnijeli okr. G. S. osobno, okr. J. S. putem branitelja J. F., odvjetnika iz S., okr. A. K. putem branitelja Ž. O., odvjetnika iz S., okr. H. Ž. putem braniteljice E. Š., odvjetnice iz S., okr. I. S. putem braniteljice M. B., odvjetnice iz S., okr. I. D. putem branitelja D. M., odvjetnika iz S., okr. F. A. putem branitelja T. V., odvjetnika iz S., okr. M. A. putem branitelja B. T.M., odvjetnika iz S., okr. S. B. putem

II Kž 391/09-3

branitelja V. Lj., odvjetnika iz S., okr. D. M. M. putem branitelja E. T., odvjetnika iz S., te okr. D. B. putem branitelja T. K., odvjetnika iz S.. Žalbama se predlaže ukidanje pritvora protiv ovih okrivljenika s time da okrivljeni I. S., F. A., D. M. M. i D. B. predlažu da im se mjera pritvora zamijeni nekom od mjera opreza iz čl. 90. ZKP.

Žalbe nisu osnovane.

Suprotno žalbenim navodima i po ocjeni Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao suda drugog stupnja, pravilno je sud prvog stupnja utvrdio da protiv okrivljenika G. S., J. S., A. K., H. Ž., I. S., I. D., F. A., M. A., S. B., D. M. M. i D. B. i nadalje postoje razlozi za primjenu mjere pritvora iz osnova u čl. 102. st. 1. toč. 3. i 4. ZKP, a protiv okr. H. Ž. i iz osnove u čl. 102. st. 1. toč. 1. ZKP.

Navedenim se okrivljenicima podignutom optužnicom stavlja na teret da su počinili kazneno djelo zlouporabe opojnih droga iz čl. 173. st. 3. KZ, dok se okrivljeni D. M. M., M. A. i I. S. terete još i za počinjenje kaznenog djela udruživanja za počinjenje kaznenih djela iz čl. 333. st. 3. KZ, te kaznenog djela dovođenja u opasnost života i imovine opće opasnom radnjom ili sredstvom iz čl. 263. st. 3. KZ iz čega proizlazi relevantan stupanj osnovane sumnje da su ovi okrivljenici počinili djela koja su im stavljena na teret čime je ispunjena opća zakonska pretpostavka za primjenu mjere pritvora iz čl. 102. st. 1. ZKP.

One okolnosti koje upućuju na postojanje iteracijske opasnosti kod okrivljenih G. S., J. S., A. K., H. Ž., I. S., I. D., M. A., F. A., S. B., D. M. M. i D. B. i po ocjeni Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao suda drugog stupnja proizlaze iz činjenice da je navedenim okrivljenicima predmetnom optužnicom pod toč. 1. stavljeno na teret da ih je okr. G. S. u razdoblju od početka travnja do … kolovoza 2008. povezao u zajedničko djelovanje s nakanom da prema prethodno stvorenom planu kupuju, dovoze, spremaju i prodaju opojnu drogu heroin koju je okr. G. S. nabavljao mjesečno u količinama najmanje 3-6 kg od za sada nepoznate osobe iz države Bosne i Hercegovine (nabavljao od nepoznatih osoba i određene količine kokaina, marihuane, anfetamina – speed i ecstazy) sve radi pribavljanja velike materijalne dobiti. Po drogu je odlazio sa okr. D. B., a nakon što bi je platio predavao bi je okr. H. Ž., koji ju je prema uputama i prethodnom dogovoru za obećani novčani iznos prevozio do S.. U tako nabavljenu drogu su najprije dodavali punila i razdjeljivali je u pakiranja u količinama od 20 do 200 g, potom je skladištili, te prema unaprijed podijeljenim ulogama i dogovoru isporučivali međusobno po određenoj cijeni da bi ju u konačnici prodavali narkomanskim ovisnicima, pri tome pribavili veliku materijalnu dobit. Uz to, okrivljenima I. S., M. A. i D. M. M. pod toč. 2. optužnice stavlja se na teret i počinjenje kaznenih djela udruživanja za počinjenje kaznenih djela iz čl. 333. st. 3. KZ, te dovođenje u opasnost života i imovine opće opasnom radnjom ili sredstvom iz čl. 263. st. 3. KZ.

Okr. S. B. stavljeno je na teret da je preuzimao heroin raspodijeljen u grame ili pizeve od F. i M. A., te prodavao konzumentima na način da je dio heroina zadržavao za sebe, a dnevni utržak predavao F. i M. A..

Okrivljeni G. S., J. S., A. K., I. D., S. B. već su ranije osuđivani uz druga djela i zbog istovrsnih kaznenih djela zlouporabe opojnih droga, dok su okrivljenici I. S., M. A., D. M. M. osuđivani zbog kaznenih djela protiv imovine. Navedeno ukazuje da njihov raniji život nije bio usklađen sa zakonima te da ih dosadašnja osuđivanost nije poučila o pogibeljnosti činjenja

II Kž 391/09-3

kaznenih djela. Ovo osobito kada se ima na umu da su okrivljenici I. S., M. A. i S. B. osnovano sumnjivi da su predmetna kaznena djela počinili u vrijeme provjeravanja iz ranijih presuda kojima su im izrečene uvjetne osude. Kada se svemu navedenom doda činjenica da su okr. G. S., J. S., H. Ž., I. S., M. A. i F. A., te D. M. M. nezaposleni, dakle, bez stalnih izvora prihoda, a da ostali imaju prihode koji su višestruko manji od materijalne dobiti pribavljene ovim kaznenim djelom, tada ove okolnosti upućuju na upornost okrivljenika za bavljenje kriminalnom djelatnošću, a radi ostvarenja materijalne koristi.

Stoga dugotrajnost bavljenja kriminalnom djelatnošću kod svih okrivljenika koja ukazuju na upornost u njihovom kriminalnom ponašanju te visok stupanj kriminalne volje, ranija osuđivanost kod navedenih okrivljenika te izostanak redovnih prihoda kod ostalih okrivljenika kao i činjenica da su prihodi ostalih okrivljenika koji ih ostvaraju s različitih osnova (iz radnog odnosa obrta ili mirovine) višestruko manji od materijalne dobiti pribavljene ovim kaznenim djelom i po ocjeni Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao suda drugog stupnja, predstavljaju upravo one osobite okolnosti koje opravdavaju bojazan da bi okrivljenici G. S., J. S., A. K., H. Ž., I. S., I. D., F. A., M. A., S. B., D. M. M. i D. B. boravkom na slobodi nastavili s činjenjem novih, istovrsnih ili sličnih kaznenih djela. Zbog toga je osnovano protiv njih produljen pritvor na temelju osnove iz čl. 102. st. 1. toč. 3. ZKP a u svrhu preveniranja iteracijske opasnosti što se ne bi moglo ostvariti niti jednom od mjera opreza iz čl. 90. ZKP kako to u svojim žalbama predlažu okrivljenici F. A., D. M. M. i D. B..

Opravdano je i zakonito produljen pritvor protiv navedenih okrivljenika i na temelju osnove iz čl. 102. st. 1. toč. 4. ZKP imajući na umu da je prema činjeničnom opisu djela predmet inkriminacije velike količine opojne droge heroin te neutvrđene količine opojne droge kokain, marihuana, amfetamin - speed i ecstazy. Naime, ova količina različitih vrsta opojne droge od koje se može pripraviti velik broj pojedinačnih doza i na taj način ugroziti zdravlje velikog broja ljudi, poglavito mladeži, uz organiziranost i međunarodni karakter djela te sustavnost u inkriminiranom djelovanju s detaljno razrađenim ulogama koje je bilo vezano za krijumčarenje prije svega velikih količina opojne droge heroin iz države Bosne i Hercegovine u Republiku Hrvatsku uvelike nadmašuje uobičajene okolnosti pod kojima se čine ovakva djela. Time su u cijelosti ostvarene posebno teške okolnosti djela iz pritvorske osnove propisane čl. 102. st. 1. toč. 4. ZKP.

Okolnosti koje upućuju na opasnost da bi okr. H. Ž. puštanjem na slobodu mogao pobjeći i ovaj sud drugog stupnja nalazi u činjenici da iz podataka u spisu proizlazi da je okrivljeni strani državljanin Bosne i Hercegovine, bez stalnog zaposlenja i bez imovine, te bez prijavljenog prebivališta, odnosno boravišta na području Republike Hrvatske tako da ni na koji način nije vezan za područje Republike Hrvatske. Imajući na umu ove okolnosti uz činjenicu da se okr. H. Ž. tereti za počinjenje teškog kaznenog djela, ocjena je i ovog suda drugog stupnja da sve to upućuje na opasnost od bijega kod navedenog okrivljenika zbog čega je primjena mjere pritvora protiv njega na temelju čl. 102. st. 1. toč. 1. ZKP i nadalje nužna.

Žalbeni navodi okrivljenika A. K., J. S., I. S. i D. B. koji upiru na nepostojanje dokaza za počinjenje kaznenih djela koja im se stavljaju na teret, te pozivanje na čl. 101. st. 3. ZKP u žalbama H. Ž. i J. S., ne dovode u sumnju osnovanost pobijane odluke. Naime, prilikom odlučivanja o žalbi na odluku o pritvoru sud drugog stupnja nema ovlaštenja za preispitivanje činjeničnog stanja u predmetnom postupku te kaznene odgovornosti okrivljenika, već je kao pretpostavka za pritvor dovoljan relevantan stupanj osnovane sumnje koji proizlazi iz

II Kž 391/09-3

podignute optužnice i podataka u spisu. Niti načelo razmjernosti dosadašnjim boravkom u pritvoru okrivljenika J. S. i H. Ž. u trajanju od deset mjeseci nije ugroženo. Naime, pri ocjeni ovog načela, osim vremena provedenog u pritvoru, valja imati na umu i razmjere između konkretne težine kaznenog djela za koja se okrivljenici terete te kazne koja se može očekivati kao i potrebe određivanja i trajanja pritvora.

Žalbenim navodima M. A. i J. S. kojima upiru na zakonsku neutemeljenost rješenja o produljenju pritvora nije dovedena u pitanje zakonitost pobijanog rješenja kao i ukupno trajanje pritvora u istrazi obzirom na okolnost da je trajanje istog zakonito i pravilno produljeno a slijedom tog nije dovedeno u pitanje vremensko trajanje pritvora obzirom na rokove određene zakonom.

Slijedom navedenog, a budući da žalbama okrivljenika G. S., J. S., A. K., H. Ž., I. S.,

I. D., F. A., M. A., S. B., D. M. M. i D. B. nije dovedena u sumnju osnovanost pobijanog rješenja niti su pobijanim rješenjem ostvarene povrede na koje sud drugog stupnja, sukladno odredbi čl. 398. st. 4. ZKP pazi po službenoj dužnosti, na temelju čl. 398. st. 3. ZKP odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu, 15. lipnja 2009.

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Sanda Janković, v.r.

Vesna Vrbetić, v.r.