Gž-668/1999-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Gž.668/99-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Koprivnici, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda i to Damira Ronića kao predsjednika vijeća, te Veljka Kučekovića i Josipa Ivančevića kao članova vijeća, u parničnom predmetu tužiteljice M. S. iz K. koju zastupa pun. Ž. K., odvj. iz K., protiv tuženika S. B. iz K., kojeg zastupa pun. Z. L., odvj. iz K., radi naknade štete, odlučujući o žalbama obje stranke, protiv presude Općinskog suda u Koprivnici, broj P.190/99-35 od 06. svibnja 1999. godine, u nejavnoj sjednici vijeća održanoj dana 26. kolovoza 1999. godine,

p r e s u d i o j e

Odbijaju se žalbe stranaka kao neosnovane i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Koprivnici, broj P.190/99-35 od 06. svibnja 1999. godine.

Obrazloženje

Sud prvog stupnja donio je presudu kojom je tuženiku naloženo da tužiteljici na ime naknade nematerijalne štete plati iznos od 16.000,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom po stopi od 18% godišnje od 06. svibnja 1999. godine pa do konačnog plateža, te da joj naknadi trošak postupka u iznosu od 416,60 kn, u roku od 15 dana, a odbijen je dio tužbenog zahtjeva tužiteljice u iznosu od 5.333,00 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom.

Protiv presude žale se obje stranke.

Tužiteljica se žali protiv odbijajućeg dijela presude zbog nepotpuno i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava i predlaže da se pobijana presuda preinači i u cijelosti usvoji njezin tužbeni zahtjev ili pak da se je ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Tuženik se žali protiv dosuđujućeg dijela presude i to zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava te zbog odluke o parničnom trošku i predlaže da se pobijani dio preinači i tužbeni zahtjev tužiteljice odbije u cijelosti.

Žalbe stranaka nisu osnovane.

Sud prvog stupnja utvrdio je da je tužiteljica pretrpjela tjelesne povrede prilikom pada na stepenicama tuženika, te je tužiteljici dosuđena naknada štete time da je nađeno da su obje stranke u jednakoj mjeri doprinijele nastanku štetnog događaja.

U svojim žalbama stranke ne osporavaju visinu dosuđenih iznosa za pojedine vidove štete, već osporavaju procjenu suda prvog stupnja o doprinosu nastanka štetnog događaja, time da tužiteljica, koja priznaje da postoji doprinos na njezinoj

Gž.668/99-2

strani, tvrdi da je taj doprinos previsoko procijenjen, a tuženik osporava postojanje bilo kakvog doprinosa na njegovoj strani.

Sud prvog stupnja je utvrdio da je tužiteljica tjelesne povrede zadobila kada je pala na stepenicama koje vode u trgovinu tuženika, kuda je tužiteljica išla.

Sud prvog stupnja je pravilno utvrdio da uzrok pada tužiteljice nije to što bi stepenice bile skliske zbog leda, jer saslušani svjedoci nisu potvrdili takvu tvrdnju tužiteljice, već su iskazali da leda nije bilo i da su stepenice bile očišćene, pa žalba tužiteljice u tom smislu nije osnovana.

Međutim, tužiteljica je dokazala da je pala na stepenicama, i to ne prije stepenica kako se tvrdi u žalbi tuženika, već na samim stepenicama, jer je svjedokinja A.J., koja je tužiteljicu zatezkla kako leži na stepenicama, izjavila da je tužiteljica ležala malo ukoso time što su noge bile prema dolje na početku stepenica a glava je bila prema vratima, pa se iz tog iskaza jasno može zaključiti da je tužiteljica pala upravo na stepenicama.

Sud prvog stupnja pravilno utvrđuje da je tužiteljica pala zato što je nespretno zakoračila ili iz nekog drugog sličnog uzroka, a činjenica da stepenice nisu imale rukohvat koji bi onima koji se uspinju uz stepenice pomogao da održe ravnotežu prilikom gubljenja ravnoteže iz bilo kojeg razloga, doista tuženika čini djelomično odgovornim za nastanak štetnog događaja, onako kako je to obrazložio sud prvog stupnja, čije obrazloženje prihvaća i ovaj sud. Stepenice na ulazu u trgovinu, po kojima dnevno hoda veći broj ljudi, a koje nemaju rukohvat koji bi omogućio sigurno uspinjanje i silaženje tim stepenicama predstavljaju opasnu stvar, pa tuženik kao imalac trgovine a tako i stepenica odgovara za štetu temeljem čl. 174. st. 1. Zakona o obveznim odnosima. Također je pravilna procjena suda prvog stupnja da je i tužiteljica zbog neopreznog uspinjanja po stepenicama doprinijela nastanku štetnog događaja pa se i u tom dijelu prihvaća obrazloženje suda prvog stupnja.

Procjenu suda prvog stupnja da su obje stranke u jednakoj mjeri doprinijele nastanku štetnog događaja prihvaća i ovaj sud.

Činjenica koju u žalbi iznosi tuženik, i to da mu prilikom izdavanja dozvole za otvaranje trgovine nije bilo naloženo postavljanje rukohvata od strane upravnog organa nije od utjecaja na odgovornost tuženika u smislu gore spomenutog zakonskog propisa.

Kako ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija a ni oni na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, žalbe stranaka su odbijene temeljem čl. 368. ZPP-a i potvrđena je presuda suda prvog stupnja.

U Koprivnici, 26. kolovoza 1999. godine

PREDSJEDNIK VIJEĆA

Damir Ronić v.r.