IV Kž-93/2007-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: IV Kž 93/07-2

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda mr. sc. Marijana Svedrovića, kao predsjednika vijeća, te Hajrije Novoselec i mr. sc. Branka Brkića, kao članova vijeća i višeg sudskog savjetnika Zdravka Stojanovića, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv osum. D. B., zbog kaznenog djela iz čl. 293. st. 2. u svezi sa st. 1. Kaznenog zakona, odlučujući o žalbi oštećenika kao tužitelja M. K., podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Splitu od 14. studenog 2007. br. Kv-885/07 (Kio-99/07), u sjednici održanoj 30. siječnja 2008. godine,

r i j e š i o j e:

Odbija se žalba oštećenika kao tužitelja M. K., kao neosnovana.

Obrazloženje

Pobijanim rješenjem Županijski sud u Splitu odbio je kao neosnovan istražni zahtjev oštećenika kao tužitelja M. K. za provođenjem istrage protiv osumnjičenika D. B., M. D., Trgovačkog društva „L.“ d.o.o. P. i trgovačkog društva „S. Z.“ d.o.o. Z., zbog osnovane sumnje da su počinili kazneno djelo prijevare u gospodarskom poslovanju iz čl. 293. st. 2 u svezi sa st. 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01, 105/04, 84/05 i 71/06 - u daljnjem tekstu: KZ).

Protiv navedenog rješenja žali se oštećenik kao tužitelj M. K. po punomoćniku Ž. L., odvjetniku iz S. i predlaže da se pobijano rješenje preinači, te odredi provođenje istrage protiv osumnjičenika u skladu s istražnim zahtjevom.

Žalba nije osnovana.

Sukladno odredbi čl. 187. st. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine” br. 110/97, 27/98, 58/99, 112/99, 58/02, 143/02 i 115/06 – u daljnjem tekstu: ZKP), istraga se pokreće protiv određene osobe kad postoji osnovana sumnja da je počinila kazneno djelo, dok prema odredbi čl. 188. st. 3. istog Zakona, u istražnom zahtjevu se, pored ostalog, moraju naznačiti i okolnosti iz kojih proizlazi osnovanost sumnje i postojeći dokazi.

IV Kž 93/07-2

Da bi se moglo govoriti o osnovanoj sumnji u počinjenje kaznenog djela prijevare u gospodarskom poslovanju iz čl. 293. st. 1. KZ, potrebno je utvrditi postojanje prijevarne namjere na strani odgovorne osobe u pravnoj osobi, koja s ciljem pribavljanja protupravne imovinske koristi za tu ili drugu pravnu osobu uporabom nepravilnih instrumenata osiguranja plaćanja ili na drugi način lažnim prikazivanjem i prikrivanjem činjenica dovede nekoga u zabludu ili ga drži u zabludi i time ga navede da na štetu svoje ili tuđe imovine nešto učini ili ne učini.

Stoga je u pravu sud prvog stupnja kada zaključuje da u konkretnim okolnostima, ne postoji osnovana sumnja da je osumnjičenica počinila kazneno djelo koje joj se stavlja na teret jer nedostaje prijevarna namjera kao bitan element djela. Naime, osumnjičenica D. B., kao direktorica društva „L.“ d.o.o. sklopila s oštećenikom kao tužiteljem 23. prosinca 2005. g. Ugovor o zakupu poslovnog prostora za iznos od 2.425 EUR mjesečno, te mu na ime zakupnine od srpnja 2005. (kada je započelo faktično korištenje prostora), u više navrata isplatila ukupan iznos od 50.000,00 HRK, tako da je na dan 30. siječnja 2006. dug iznosio 16.975 EUR. Pošto je za ispunjenje obilježja kaznenog djela prijevare u gospodarskom poslovanju iz čl. 293. st. 1. KZ potrebno da prijevarna namjera postoji već na početku poslovnog odnosa između počinitelja i oštećenika, isplatom dijela zakupnine pri sklapanju ugovora osumnjičenica je potvrdila da takve namjere nije bilo.

Također se ne može smatrati da je prijevarna namjera sadržana u tome što je trgovačko društvo „L.“ d.o.o. sklopilo Ugovor o komisionoj prodaji 31. svibnja 2005. godine s trgovačkim društvom „S. Z.“ d.o.o zastupanim po direktoru, osumnjičeniku M. D., niti sklapanje toga ugovora upućuje na postojanje obilježja nekog drugog kaznenog djela koje se osumnjičenicima stavlja na teret.

io sud prvog stupnja kako pitanje isplate U postojećim okolnostima ispravno je zaključ

ostatka duga na ime zakupnine predstavlja građansko pravni odnos između stranaka u pravnom poslu, a ne kazneno djelo prijevare u gospodarskom poslovanju. To potvrđuje i podatak da je oštećenik kao tužitelj podnio Općinskom sudu u Splitu prijedlog za ovrhu na stvarima osumnjičenika koje su se nalazile u predmetnom poslovnom prostoru s prijedlogom za određivanje privremene mjere radi popisa tih stvari, nakon čega je ovrha i određena. Naknadna obustava ovršnog postupka povodom prigovora društva „S. Z.“ d.o.o., kao treće osobe, također nije od utjecaja na postojanje osnovane sumnje da bi bilo počinjeno kazneno djelo prijevare u gospodarskom poslovanju.

Konačno, provedeni financijski nadzor od strane Financijske policije nad poslovanjem društva „L.“ d.o.o., pored toga što nije utvrdio nepravilnosti u radu, potvrdio je kako se u poslovnom prostoru oštećenika kao tužitelja još uvijek nalazi i dio robe u vlasništvu toga društva, što znači da na strani osumnjičenika nije postojala ni prijevarna namjera da se raspolaže robom u svrhu onemogućavanja oštećenika kao tužitelja u naplati svoga potraživanja iz vrijednosti te robe.

IV Kž 93/07-2

Slijedom iznesenog, a na temelju čl. 398. st. 3. ZKP valjalo je odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu, 30. siječnja 2008.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Zdravko Stojanović, v.r.

mr. sc. Marijan Svedrović, v.r.