Croatian Supreme Court dismisses appeal as inadmissible due to failure to cite specific conflicting case law.
Legislator summary
AI generatedThe Supreme Court of Croatia dismissed the appellant's appeal against a second-instance judgment as inadmissible. The appellant failed to identify specific lower court decisions with conflicting legal interpretations as required by law. Consequently, the court ruled that the appeal did not meet the statutory threshold for review.
Legislator headnote
AI generatedArticle 382, paragraph 2 of the Civil Procedure Act; Article 400, paragraph 1 of the Civil Procedure Act: An appeal is inadmissible if the appellant fails to specify the exact legal reasoning for the appeal and cite specific conflicting court decisions to demonstrate the need for uniform application of the law.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedCited Case Law
AI generatedFull text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 150/12-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, Željka Glušića člana vijeća i suca izvjestitelja, Gordane Jalšovečki članice vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća, u pravnoj stvari prvotužiteljice Lj. D. iz B., drugotužitelja M. D. iz B. i trećetužiteljice M. B. iz B., koje zastupa punomoćnik A. I., odvjetnik u Zajedničkom odvjetničkom uredu I. i N. u R., protiv tuženika C. o. d.d. iz Z., radi naknade štete, odlučujući o reviziji prvotužiteljice Lj. D. protiv presude Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-3112/10-2 od 25. listopada 2011., kojom su potvrđene presuda i rješenje Općinskog suda u Benkovcu poslovni broj P-293/05-31 od 7. svibnja 2010. ispravljene rješenjem istog suda poslovni broj P-293/05-35 od 23. rujna 2010., u sjednici vijeća održanoj 20. siječnja 2016.,
r i j e š i o j e :
Revizija prvotužiteljice Lj. D. odbacuje se kao nedopuštena.
Obrazloženje
Prvostupanjskom presudom pod stavkom I. izreke djelomično je prihvaćen tužbeni zahtjev prvotužiteljice Lj. D. te je naloženo tuženiku isplatiti prvotužiteljici na ime naknade nematerijalne i materijalne štete iznos 127.681,53 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama pobliže navedenim pod stavkom I. izreke prvostupanjske presude, dok je pod stavkom II. izreke odbijen tužbeni zahtjev prvotužiteljice u preostalom dijelu preko dosuđenog iznosa, a do zatraženog iznosa 258.363,06 kn kao neosnovan.
Pod stavkom III. izreke djelomično je prihvaćen tužbeni zahtjev trećetužiteljice M. B. te je naloženo tuženiku isplatiti trećetužiteljici iznos 75.000,00 kn na ime naknade štete za duševne boli zbog smrti bliskog srodnika zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od presuđenja pa do isplate, dok je pod stavkom IV. izreke odbijen tužbeni zahtjev trećetužiteljice u preostalom dijelu preko dosuđenog, a do zatraženog iznosa 220.000,00 kn kao neosnovan.
Pod stavkom V. izreke djelomično je prihvaćen tužbeni zahtjev drugotužitelja M. D. te je naloženo tuženiku isplatiti drugotužitelju iznos 84.344,88 kn na ime naknade nematerijalne i materijalne štete s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama pobliže navedenim pod stavkom V. izreke, dok je pod stavkom VI. izreke odbijen tužbeni zahtjev drugotužitelja u preostalom dijelu preko dosuđenog, a do zatraženog iznosa 231.344,88 kn kao neosnovan. Prvostupanjskim rješenjem je pod stavkom I izreke odlučeno da svaka stranka snosi svoje troškove postupka, dok je pod stavkom II izreke prihvaćen prijedlog prvotužiteljice te je ista oslobođena od plaćanja sudskih pristojbi u toj pravnoj stvari.
Drugostupanjskom presudom suđeno je:
„Odbijaju se kao neosnovane žalbe prvotužiteljice Lj. D., drugotužitelja M. D. i trećetužiteljice M. B. te tuženika C. o. d.d. i potvrđuje presuda Općinskog suda u Benkovcu poslovni broj P-293/05 od 7. svibnja 2010., ispravljena rješenjem istog suda poslovni broj P- 293/05 od 23. rujna 2010.“
Drugostupanjskim rješenjem odlučeno je:
„1. Odbija se kao neosnovana žalba prvotužiteljice Lj. D., drugotužitelja M. D. i trećetužiteljice M. B. i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Benkovcu poslovni broj P-293/05 od 23. rujna 2010.
2. Odbija se kao neosnovana žalba prvotužiteljice Lj. D., drugotužitelja M. D. i trećetužiteljice M. B. i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Benkovcu poslovni broj P-293/05 od 7. svibnja 2010. u dijelu pod toč. I. izreke.“
Protiv drugostupanjske presude u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev prvotužiteljice Lj. D. za iznos 130.681,48 kn, kao i u dijelu odluke o trošku s kojim nije uspjela u sporu, reviziju je podnijela prvotužiteljica pozivom na odredbu čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08 i 57/11 - dalje: ZPP) zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Prvotužiteljica je protiv navedene drugostupanjske presude i rješenja podnijela reviziju i pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. ZPP navodeći da odluka u sporu ovisi o rješenju materijalnopravnog i postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Predlaže pobijanu drugostupanjsku presudu i rješenje preinačiti, podredno iste ukinuti i predmet vratiti drugostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. Traži trošak sastava revizije.
Odgovor na reviziju nije podnesen.
Revizija nije dopuštena.
Prema odredbi čl. 382. st. 1. ZPP stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude prelazi 200.000,00 kn, ako je presuda donesena u sporu o postojanju ugovora o radu, odnosno prestanku radnog odnosa, ili ako je drugostupanjska presuda donesena prema odredbama čl. 373.a i čl. 373.b toga Zakona.
Predmet spora u revizijskom stadiju postupka je zahtjev prvotužiteljice za naknadu nematerijalne i materijalne štete zbog smrti pravnog prednika prvotužiteljice (njenog supruga), nastale kao posljedica prometne nezgode od 6. rujna 2002.
Uz utvrđenja da su sudionici predmetne prometne nezgode tj. osiguranik tuženika i prednik tužitelja, suodgovorni za nastanak štetnog događaja svaki u omjeru od 50%, sudovi u postupku koji je prethodio reviziji su djelomično prihvatili, te djelomično odbili tužbeni zahtjev za naknadu materijalne i nematerijalne štete prvo, drugo i treće tužitelja po osnovi duševnih bolova zbog smrti bliske osobe.
Prilikom odlučivanja o visini naknade štete sudovi u postupku koji je prethodio reviziji su, uzimajući u obzir omjer suodgovornosti prednika prvotužiteljice nastanku predmetnog štetnog događaja od 50%, dosudili prvotužiteljici naknadu nematerijalne štete u iznosu 110.000,00 kn pozivom na odredbe čl. 200. i čl. 201. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96 i 112/99. – dalje: ZOO) te Orijentacijske kriterije Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 29. studenoga 2002., kao i naknadu materijalne štete u iznosu 17.681,58 kn pozivom na odredbu čl. 189. st. 1. ZOO, dok su odbili tužbeni zahtjev prvotužiteljice za iznos 130.681,48 kn.
Stoga, s obzirom da vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude u odnosu na prvotužiteljicu iznosi 130.681,48 kn, to u ovom parničnom predmetu nije dopuštena revizija prema vrijednosnom kriteriju iz čl. 382. st. 1. toč. 1 ZPP. Također valja reći da s obzirom da je prvotužiteljica u tužbenom zahtjevu zahtijevala naknadu štete, to se u ovom predmetu ne radi o radnom sporu iz odredbe čl. 382. st. 1. toč. 2. ZPP, a drugostupanjska presuda nije donesena prema odredbama čl. 373.a i čl. 373.b., već na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP.
Nadalje, prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP u slučajevima u kojima se ne može podnijeti redovna revizija, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, kako se to primjerice navodi u toč. 1. do 3. čl. 382. st. 2. ZPP.
Sukladno čl. 382. st. 3. ZPP u takvoj reviziji stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose, izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, te u smislu st. 2. čl. 382. ZPP odluka u sporu mora ovisiti o rješenju postavljenog pravnog pitanja.
Sve izložene pretpostavke moraju biti kumulativno ispunjene, jer u protivnom revizija nije dopuštena.
Prvotužiteljica je u reviziji protiv drugostupanjske presude postavila sljedeće pitanje:
"Je li pravno shvaćanje drugostupanjskog suda u pogledu primjene kriterija iz čl. 200. Zakona o obveznim odnosima prilikom određivanja visine pravične novčane naknade za pojedine vidove nematerijalne štete podudarno s pravnim shvaćanjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženim u „Orijentacijskim kriterijima i iznosima za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete“ prihvaćenim na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske 29. studenog 2002.?“
Iako prvotužiteljica postavlja određeno pravno pitanje, u samoj reviziji nije navedeno zbog čega bi to pitanje bilo važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, niti se u reviziji ukazuje na eventualno drugačiju praksu drugih županijskih sudova, odnosno revizijskog suda. Naime, prvotužiteljica u reviziji mora navesti broj pojedine sudske odluke i drugostupanjske sudove koji su donijeli odluke u kojima je zauzeto drugačije pravno shvaćanje i priložiti primjerke odluka na koje se poziva ili barem navesti gdje su one objavljene.
S obzirom da u predmetnoj reviziji nisu određeno navedeni razlozi zbog kojih bi postavljeno pitanje bilo važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, to predmetna revizija iz čl. 382. st. 2. ZPP nije dopuštena.
Zbog svega navedenog, valjalo je reviziju prvotužiteljice protiv drugostupanjske presude odbaciti kao nedopuštenu i na temelju odredbe čl. 392. st. 1. i čl. 392.b. st. 2. ZPP odlučiti kao u izreci.
Nadalje, protiv odluke o trošku sadržane u drugostupanjskom rješenju u dijelu pod točkom 2. izreke kojim je odbijen zahtjev prvotužiteljice za trošak parničnog postupka, reviziju je podnijela prvotužiteljica glede pitanja određivanja visine troškova postupka u slučaju djelomičnog uspjeha stranaka u sporu u smislu čl. 154. st. 2. ZPP pri čemu je navela da odluka drugostupanjskog suda nije podudarna shvaćanju revizijskog suda glede istog pitanja.
U prilog važnosti postavljenog pitanja za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni prvotužiteljica se pozvala na odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-1687/09 od 8. travnja 2010., te na odluku Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-1316/10 od 25. listopada 2011.
Međutim, na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 16. studenoga 2015. zauzeto je pravno shvaćanje da pravomoćno rješenje o troškovima parničnog postupka nije rješenje protiv kojeg bi bila dopuštena revizija.
Pri zauzimanju navedenog shvaćanja posebice se imalo na umu da se pod izrazom „postupak“ iz odredbe čl. 400. st. 1. ZPP podrazumijeva samo postupak u odnosu na predmet – meritum spora, da se odredba čl. 400. st. 1. ZPP odnosi samo na rješenja kojima prestaje litispendencija i pravomoćno završava parnični postupak glede predmeta spora, te da parnične troškove čine izdaci učinjeni u tijeku ili u povodu postupka (čl. 151. st. 1. ZPP), pa odluka o njima nema značaj rješenja kojim se završava postupak i u odnosu na koji bi bila dopuštena revizija iz odredbe čl. 400. st. 1. ZPP (tako i u odluci broj Rev-1353/11 od 17. studenoga 2015.).
Na osnovu izloženog valjalo je na temelju odredbe čl. 400. st. 1. ZPP reviziju prvotužiteljice i u odnosu na trošak parničnog postupka odbaciti kao nedopuštenu.
Radi svega navedenog, odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.
Zagreb, 20. siječnja 2016.
Predsjednica vijeća:
Renata Šantek, v. r.