IV Kž-89/2010-4 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: IV Kž 89/10-4

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Senke Klarić-Baranović kao predsjednice vijeća te mr. sc. Branka Brkića i Miroslava Šovnja kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Martine Slunjski kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv osumnj. J. B. i drugih, zbog kaznenog djela iz članka 337. stavak 4. i drugih Kaznenog zakona, odlučujući o žalbi oštećenika kao tužitelja trgovačkog društva F. M. d.o.o. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu od 9. veljače 2010. broj Kio-266/08 (II Kv-92/10-2), u sjednici održanoj 8. prosinca 2010.,

r i j e š i o j e:

Odbija se žalba oštećenika kao tužitelja trgovačkog društva F. M. d.o.o. kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem izvanraspravnog vijeća Županijskog suda u Zagrebu, u povodu neslaganja istražnog suca, pod točkom I. izreke rješenja odbijen je kao neosnovan istražni zahtjev oštećenika kao tužitelja trgovačkog društva F. M. d.o.o. protiv osumnj. J. B. zbog kaznenog djela protiv imovine, prijevare iz članka 224. stavak 4. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 110/97., 27/98., 129/00., 51/01., 105/04., 84/05. i 71/06. – dalje u tekstu: KZ) i kaznenog djela protiv službene dužnosti, zlouporabe položaja i ovlasti iz članka 337. stavak 4. KZ-a, dok je pod točkom II. izreke rješenja odbačen kao nedopušten istražni zahtjev oštećenika kao tužitelja trgovačkog društva F. M. d.o.o. protiv NN osoba iz Uprave trgovačkog društva T. d.o.o., zbog kaznenog djela protiv službene dužnosti, poticanja na zlouporabu položaja i ovlasti iz članka 337. stavak 4. KZ-a u svezi s člankom 37. KZ-a.

Protiv tog rješenja žalbu je podnio oštećenik kao tužitelj putem punomoćnika V. G., ći da rješenje pobija u cijelosti. Predlaže se ukinuti pobijano rješenje i odvjetnika iz B., navode

predmet vratiti na ponovno odlučivanje Županijskom sudu u Zagrebu.

Žalba nije osnovana.

IV Kž 89/10-4

Protivno žalbenim navodima, Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, pregledom svih dokumenata i drugih podataka u predmetnom spisu, ocjenjuje da ne postoji osnovana sumnja da je osumnj. J. B. počinio kaznena djela prijevare iz članka 224. stavak 4. KZ-a i zlouporabe položaja i ovlasti iz članka 337. stavak 4. KZ-a na način kako mu je to stavljeno na teret istražnim zahtjevom oštećenika kao tužitelja, dok je u odnosu na NN članove Uprave trgovačkog društva T. d.o.o. istražni zahtjev oštećenika kao tužitelja nedopušten.

Ovdje prije svega valja istaknuti da istražni zahtjev ne sadrži sva zakonska obilježja kaznenih djela za koje se osumnjičenici terete. Naime, da bi istražni zahtjev mogao predstavljati inicijativu za pokretanje kaznenog postupka, mora biti sastavljen u skladu s odredbom članka 188. stavak 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 110/97., 27/98., 58/99., 112/99., 58/02., 143/02. i 115/06. – dalje u tekstu: ZKP), odnosno u zahtjevu se moraju naznačiti osoba protiv koje se zahtijeva provođenje istrage, opis djela iz kojeg proizlaze zakonska obilježja kaznenog djela, zakonski naziv kaznenog djela, okolnosti iz kojih proizlazi osnovanost sumnje i postojeći dokazi. Imajući na umu spomenutu odredbu, kao i odredbu članka 187. stavak 1. ZKP-a prema kojoj se istraga pokreće protiv određene osobe, ispravno je sud prvog stupnja odbacio kao nedopušten zahtjev za pokretanje istrage protiv NN osoba te je za takvu svoju odluku dao valjane razloge koje prihvaća i Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud i koji podnesenom žalbu nisu dovedeni u sumnju.

Što se tiče osumnj. J. B. i kaznenog djela prijevare iz članka 224. stavak 4. KZ-a, i pored nedostataka u činjeničnom opisu djela (u činjeničnom opisu nije opisana šteta nastala na imovini bilo oštećenika kao tužitelja, bilo nečijoj tuđoj imovini, a niti iz činjeničnog opisa eventualno proizlazi da bi se radilo o pokušaju počinjenja djela iz članka 224. stavak 4. KZ- a), valja istaknuti da iz cjelokupne dokumentacije koja je priložena spisu predmeta, kao i iz drugih podataka u spisu, ne proizlazi da bi osumnj. J. B. na bilo koji način oštećenika kao tužitelja doveo u zabludu lažnim prikazivanjem ili prikrivanjem činjenica, ili ga na takav način održavao u zabludi. Upravo suprotno, osumnjičenik je u svojoj izjavi o nepristranosti oštećeniku kao tužitelju jasno ukazao da je za trgovačko društvo T. d.o.o. ranije u drugim pravnim stvarima davao pravna mišljenja te je pokazao spremnost, ako bi to zahtijevao oštećenik kao tužitelj, povući svoju suglasnost za sudjelovanje u arbitraži, jer smatra da arbitri moraju uživati puno povjerenja stranaka. Oštećenik kao tužitelj na ovakvu izjavu osumnj. J. B. odgovorio je da ne sumnja u stručnost, pravičnost i nepristranost osumnjičenika kojeg je kao člana arbitražnog vijeća predložilo trgovačko društvo T.. d.o.o. te nije zatražio njegovo povlačenje. Stoga se opisano ponašanje osumnj. J. B. niti prema ocjeni Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao drugostupanjskog suda, ne može tumačiti kao ponašanje usmjereno ka nečijem dovođenju u zabludu ili održavanjem nekoga u zabludi, a što je bitan element kaznenog djela prijevare iz članka 224. stavak 4. KZ-a.

Ispravno je sud prvog stupnja i u odnosu na kazneno djelo zlouporabe položaja i ovlasti iz članka 337. stavak 4. KZ-a, koje je također stavljeno na teret osumnj. J. B., zaključio da iz spisa predmeta, osim nezadovoljstva oštećenika kao tužitelja arbitražnim pravorijekom, ne proizlazi niti jedan dokaz o postojanju osnovne sumnje da bi osumnj. J. B. počinio terećeno kazneno djelo. Naime, iz zapisnika o vijećanju i glasanju koji je priloženim spisu predmeta vidljivo je da je odluka donesena jednoglasno iz čega se ne može zaključiti da čkom društvu T. d.o.o. pribavi znatnu imovinsku korist bi osumnjičenik s ciljem da trgova

IV Kž 89/10-4

iskoristio svoj položaj prigodom donošenja arbitražnog pravorijeka u arbitražnom postupku

Stoga, budući da iz svih prikupljenih dokaza ne proizlazi dostatan stupanj osnovane sumnje da su se u ponašanju osumnj. J. B. ostvarila obilježja kaznenih djela koja mu se istražnim zahtjevom oštećenika kao tužitelja stavljaju na teret, a koja osnovana sumnja mora proizlaziti iz dokumenata i podataka u tim dokumentima koji su priloženi uz istražni zahtjev, ne postoje zakonske pretpostavke za provođenje istrage iz članka 187. stavak 1. ZKP-a zbog kaznenih djela iz članka 224. stavak 4. KZ-a i članka 337. stavak 4 KZ-a za koja oštećenik kao tužitelj tereti osumnj. J. B..

Budući da žalbom oštećenika kao tužitelja nije dovedena u sumnju osnovanost i ispravnost pobijanog rješenja, niti su pobijanim rješenjem ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud, sukladno odredbi članka 398. stavak 4. ZKP-a, pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 398. stavak 3. ZKP-a odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu 8. prosinca 2010.

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Martina Slunjski, v. r.

Senka Klarić-Baranović, v. r.