Croatian Supreme Court confirms Dubrovnik District Court jurisdiction over a 1982 tort claim despite a 1998 Split Commercial Court ruling.
Legislator summary
AI generatedThe Supreme Court ruled that the Dubrovnik District Court retains jurisdiction over a tort claim filed in 1982, overriding a 1998 decision by the Split Commercial Court claiming non-jurisdiction. The court found that while the case involved foreign elements after 1991, the original local court was competent under the laws active at the time of filing. Consequently, the procedural history and the specific statutory transition rules confirmed the initial court's authority to continue the proceedings.
Legislator headnote
AI generatedčl. 369. st. 1. toč. 1. ZPP; čl. 283. ZID ZPP/03: A court originally competent under laws in force at the time of filing retains jurisdiction over a case pending at the time of statutory transition, even if a later court declared itself non-competent.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedFull text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Gr1 369/07-2
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu po sutkinji Gordani Matasić-Špoljarić, u parničnom predmetu tužiteljice P. O. iz T., R. B. i H., koju zastupa punomoćnica M. P.-Z., odvjetnica u D., protiv tuženika L. o. A.D. P., Filijala K., R. C. G., kojeg zastupa punomoćnik S. I., odvjetnik u K., radi naknade štete, rješavajući o sukobu nadležnosti između Trgovačkog suda u Splitu koji se rješenjem broj P-226/98 od 23. ožujka 1998. oglasio stvarno nenadležnim za suđenje u ovom sporu te po pravomoćnosti rješenja predmet ustupio Općinskom sudu u Dubrovniku kao stvarno i mjesno nadležnom sudu i Općinskog suda u Dubrovniku koji je taj sukob izazvao dopisom broj P-983/02 od 11. rujna 2007., dana 15. studenog 2007.,
r i j e š i o j e:
Za postupanje u ovoj pravnoj stvari stvarno je nadležan Općinski sud u Dubrovniku .
Obrazloženje
Dana 28. svibnja 1982. tužiteljica je Općinskom sudu u Dubrovniku podnijela tužbu protiv Zajednice osiguranja imovine i lica L. iz T., F. K. te Š. A. iz I. i N. K. sina B. iz I. zgrada 50/2 radi naknade štete u iznosu od 500.000 tadašnjih dinara. Naknadno je povukla tužbu protiv 2. i 3. tuženika.
Rješenjem broj P-37/88 od 21. kolovoza 1992. Općinski sud u Dubrovniku oglasio stvarno nenadležnim te po pravomoćnosti rješenja predmet ustupio kao nadležnom Okružnom privrednom sudu u Splitu.
Trgovački sud u Splitu smatrajući da nije nadležan za postupanje u ovoj pravnoj stvari nije dostavio predmet ovom sudu da riješi sukob nadležnosti kako je to bilo propisano odredbom čl.22. st 1 tada važećeg Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91,91/92 – dalje: ZPP/92) već se rješenjem broj P-226/98 od 23. ožujka 1998 oglasio stvarno nenadležnim za suđenje u ovom sporu te po pravomoćnosti rješenja predmet ustupio kao stvarno i mjesno nadležnom Općinskom sudu u Dubrovniku.
Na ročištu za glavnu raspravu održanom dana 10. rujna 2007. kod Općinskog suda u Dubrovniku odlučeno je da se zakazano ročište neće održati te je predmet dostavljen ovom sudu, uz dopis broj P-983/02 od 11. rujna 2007., kako bi odlučio o sukobu nadležnosti.
Za postupanje u ovoj pravnoj stvari stvarno je nadležan Općinski sud u Dubrovniku. U vrijeme podnošenja tužbe sudu (28. svibnja 1982.) prema odredbi čl. 369. st. 1. toč. 1. ZPP Općinski sud u Dubrovniku je bio nadležan suđenje u predmetnom sporu radi naknade štete kako to proizlazi iz odredbe čl.33.st. 1. točka 2a Zakona o redovnim sudovima ("Narodne novine", broj 5/77) koji je tada bio na snazi.
Do sukoba nadležnosti između Trgovačkog suda u Splitu i Općinskog suda u Dubrovniku došlo je nakon 8. listopada 1991. kada je ovaj spor postao spor s međunarodnim elementom, jer je od tog dana tužiteljica inozemna fizička osoba , a tuženik inozemna pravna osoba.
Prometna nezgoda dogodila se 28. svibnja 1979. na području Republike Hrvatske u M. (u blizini benzinske postaje na D.) pa prema odredbi čl. 53. Zakona o rješavanju sukoba zakona s propisima drugih zemalja u određenim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91) postoji nadležnost suda Republike Hrvatske za suđenje u ovom predmetu.
U vrijeme kada je Općinski sud u Dubrovniku dostavio predmet ovom sudu kako bi riješio sukob nadležnosti (11. rujna 2007.) više nije postojala odredba čl. 19. st. 1. f Zakona o sudovima ("Narodne novine", broj 3/94,100/96,115/97,131/97, 129/00), koja je predviđala nadležnost trgovačkog suda u sporovima iz međusobnih gospodarskih odnosa i radi naknade štete domaćih pravnih osoba i inozemnih fizičkih i pravnih osoba te u takvim međusobnim sporovima inozemnih fizičkih i pravnih osoba, jer je ta odredba brisana čl. 5. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o sudovima ("Narodne novine", broj 17/04).
Međutim pitanje koji je sud stvarno nadležan za suđenje u ovoj pravnoj stvari valja riješiti primjenom odredbe čl. 283. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 117/03 – dalje: ZID ZPP/03) koji je stupio na snagu dana 1. prosinca 2003. Tom odredbom je propisano da postupak koji je na dan stupanja na snagu ovog zakona bio pokrenut pred sudom koji je bio stvarno nadležan po propisima koji su do tada bili na snazi nastavit će se pred tim sudom.
U ovoj pravnoj stvari Općinski sud u Dubrovniku je u vrijeme podnošenja tužbe sudu bio stvarno nadležan po propisima koji su tada bili na snazi pa budući se u vrijeme stupanja na snagu ZID ZPP/03 predmet nalazio kod istog suda stoga Općinski sud u Dubrovniku ostaje stvarno nadležan za suđenje i nakon stupanja na snagu ZID ZPP/03.
Iz iznesenih razloga je primjenom odredbe čl. 23. st. 2. i 3. ZPP-a odlučeno kao u izreci ovog rješenja.
U Zagrebu, 15. studenog 2007.
Sutkinja:
Gordana Matasić-Špoljarić, v.r.