Rev-2298/1996-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-2298/1996-2

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Miroslave Vekić, kao predsjednice vijeća, te Miljenke Vraničar, Tome Gložinića, Ljubice Munić i Ivana Mikšića kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I.S. iz S.B., V. …, koga zastupa F.M., odvjetnik iz S.B., protiv tuženih 1. DP N., S.B., kojeg zastupa S.J., odvjetnik iz S.B., i 2. DP G. S.B., koga zastupa Đ.J.-J., odvjetnica iz S.B., radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Požegi od 19. srpnja 1996. godine broj Gž-981/95-2, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu od 5. srpnja 1995. godine broj P-230/95-9, na sjednici održanoj dana 29. ožujka 2001. godine,

r i j e š i o j e :

Prihvaća se revizija, pa se ukidaju presuda Županijskog suda u Požegi od 19. srpnja 1996. godine broj Gž-981/95-2 i presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu od 5. srpnja 1995. godine broj P-230/95-9 i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

Županijski sud u Požegi, kao drugostupanjski sud je svojom presudom od 19. srpnja 1996. godine broj Gž-981/95-2 potvrdio presudu Općinskog suda u Slavonskom Brodu od 5. srpnja 1995. godine broj P- 230/95-9, kojom je tužitelj odbijen s tužbenim zahtjevom da su mu tuženici dužni solidarno platiti svotu od 4.414,89 USA dolara ili protuvrijednost u kunama prema tečaju na dan isplate, kao i svotu od 2.025,00 kn sa zateznom kamatom kroz vrijeme od 28. prosinca 1990. godine do isplate, te je tužitelju naloženo da tuženima nadoknadi parnični trošak i to prvotuženiku u svoti od 5.195,00 kn i drugotuženiku u svoti od 1.150,00 kn.

Protiv drugostupanjske presude izjavio je reviziju tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrješne primjene materijalnog prava. U reviziji on ističe da nižestupanjski sudovi svoje presude temelje na zaključku da je tužitelj bio uposlen u SP GIK "B. ", S.B., kroz vrijeme za koje traži naknadu, što nije točno, budući da je tužitelj bio uposlen kod prvotuženika. Predlaže da ovaj sud prihvati reviziju, ukine presude nižestupanjskih sudova i predmet vrati na ponovno suđenje, odnosno da preinači presude nižestupanjskih sudova na način da tužbeni zahtjev usvoji.

Protivna strana nije dala odgovor na reviziju, a državni odvjetnik, kojemu je revizija također dostavljena u smislu čl. 390. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, dalje ZPP) nije se očitovao na sadržaj revizije.

Revizija je osnovana.

Ispitujući pobijanu presudu u smislu čl. 386. ZPP ovaj sud je utvrdio da u provedenom postupku nije ostvarena bitna povreda odredbe ZPP iz čl. 354. st. 2. toč. 10., dakle nije ostvaren taj razlog za reviziju u bitnoj povredi odredbi ZPP na čije ostvarenje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti. Međutim, ovaj sud smatra da je ostvarena bitna povreda odredbe ZPP iz čl. 354. st. 2. toč. 13., jer nema razloga o odlučnim činjenicama i presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati. Odlučne činjenice u ovoj parnici se odnose na pitanje tko je bio poslodavac tužitelja kroz vrijeme za koje on traži naknadu, odnosno čiji je on bio zaposlenik, kao i u odnosu na osnovanost postavljene visine zahtjeva. Nižestupanjski sudovi zaključuju da je kroz kritično vrijeme odnosno kroz vrijeme za koje je tražio naknadu tužitelj bio zaposlenik SP GIK "B. ", a ne kojega od tuženika.

U provedenom postupku je utvrđeno, da je tužitelj bio uposlen kod tuženika DP "N. " od 1. srpnja 1985. godine do 8. lipnja 1990. godine, te od 3. siječnja 1991. godine do 3. rujna 1993. godine, a u međuvremenu je bio uposlen u SP GIK "B. ", u Radnoj jedinici T.. Tu je upućen prema odluci tužene "N. " od 7. lipnja 1990. godine. Sadržaj te odluke nikako nije osnov za zaključak da je od 8. lipnja 1990. godine tužitelj bio u radnom odnosu kod GIK "B. ". Naime, u toj odluci (list 78) stoji, da se tužitelju daje suglasnost za privremeni raspored iz DP "N. " u SP "GIK "B. " S.B. radna jedinica T.. U njoj doduše stoji da radni odnos tužitelju prestaje u DP "N. ", međutim u toč. 2. odluke stoji da se upućuje na privremeni rad u inozemstvo u Radnu jedinicu 2870 TIP-LY za vrijeme trajanja potreba za izvršenje poslova, a u toč. 3. stoji, da u vrijeme privremenog rasporeda ostvaruje svoja prava iz radnog odnosa u SP GIK "B. " RJ T., "a za to vrijeme mu u matičnom DP miruju sva prava iz radnog odnosa." Dakle, tužiteljeva prava iz radnog odnosa kod tuženoga "N. " miruju, što sigurno ne bi bilo kada bi se radilo o prekidu radnog odnosa i novom uposlenju kod SP GIK "B. ". U toč. 4. odluke stoji da se po isteku vremena za koje je upućen na privremeni rad u inozemstvo tužitelj vraća u DP "N. ". Kod ovakvog sadržaja odluke se nedvojbeno može zaključiti, da je tužitelj kroz kritično vrijeme bio samo raspoređen na radno mjesto Radne jedinice SP GIK "B. " u T., koji je prihvatio obvezu prema tužitelju po osnovu radnog odnosa, ali valja imati u vidu da je tužitelj tu bio upućen odlukom tuženoga DP "N. ", a kako je bilo određeno da njegova prava kod tuženog DP "N. " miruju nema osnova za zaključak da tužitelj prema tuženome DP "N. " za kritično vremensko razdoblje ne bi mogao postavljati nikakove zahtjeve po osnovu radnog odnosa, već bi jedino takav zahtjev mogao postaviti samo prema SP GIK "B. ", koji je nakon provedenog stečajnog postupka brisan iz registra trgovačkih društava.

Okolnost, da je od 9. lipnja 1990. godine obveznik plaćanja doprinosa za tužitelja bio SP GIK "B. " je za očekivati, budući da je tužitelj radio na njegovom radilištu. Tu se postavlja pitanje odnosa između SP GIK-a "B. " i DP "N. ", koji su sigurno bili posebno uređeni sporazumom, budući da je SP GIK "B. " bilo složeno poduzeće čija je članica među ostalim bilo i tuženo DP "N. ". Zbog toga činjenica da je SP GIK "B. " prestao postojati nakon provedenog stečajnog postupka i da prema tome nema pravnih sljednika sama po sebi ne isključuje odgovornost pojedinih članica toga složenog poduzeća za neka prava i obveze SP GIK "B. ".

Budući da tužitelj nikada nije bio u radnom odnosu kod tuženog DP "G. " svakako je njegov pravni položaj u odnosu na tužiteljev zahtjev različit od pravog položaja tuženog DP "N. ". Međutim, valja utvrditi pravni položaj toga tuženika u odnosu na tužiteljev zahtjev budući da je to DP bilo član SP GIK "B. ". Zbog pogrješnog pravnog pristupa u primjeni materijalnog prava u pogledu odgovornosti činjenično stanje je ostalo nepotpuno utvrđeno.

Zbog toga je ovaj sud na temelju čl. 395. st. 2. ZPP ukinuo presude nižestupanjskih sudova i predmet vratio na ponovno suđenje. U ponovnom postupku valja utvrditi prava i obveze SP GIK "B. " članica posebno u vezi prijepora. Sadržaj spomenute odluke od 7. lipnja 1990. godine nikako nije osnov za zaključak da je tužitelj tada prekinuo svaki odnos sa tuženim DP "N. ", odnosno da je isključeno pravo postavljanja bilo kakvog zahtjeva o osnovu radnog odnosa za kritično vrijeme.

U Zagrebu, 29. ožujka 2001. godine.

Predsjednica vijeća:

Miroslava Vekić, v.r.