Rev-2967/1990-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-2967/1990-2

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca mr Hrvoja Momčinović kao predsjednika vijeća, te Miroslave Vekić, Vesne Milošević, Ivice Crnić i Jakoba Miletić kao članova vijeća u građansko-pravnoj stvari tužiteljice J. Š. iz R., koju zastupa punomoćnik S. G., odvjetnik iz V., protiv tuženih 1) N. D., 2) N. M. i 3) N. R., svi iz D. koje zastupa punomoćnik A. B., odvjetnik iz L., radi nepačanja, rješavajući reviziju tuženih protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Splitu od 24. kolovoza 1990. br. Gž- 1309/90, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Vrgorcu od 24. siječnja 1990. br. P-174/89, u sjednici održanoj dana 22. svibnja 1991.

p r e s u d i o j e :

Odbija se revizija kao neosnovana.

O b r a z l o ž e n j e :

Presudom Općinskog suda u Vrgorcu od 24. siječnja 1990. godine br. P-174/89 suđeno je:

"Time što su 18. ožujka 1989. godine preorali nekretninu tužiteljice zvanu K. a označenu kao čest. zem. 4358/446 i 435/633 k.o. D., tuženici su se zapačali u vlasništvo i posjed tužiteljice na navedenoj nekretnini pa su dužni u roku od 15 dana i pod prijetnjom izvršenja predati tužiteljici navedenu nekretninu te se ubuduće kaniti svakog pačanja u nekretninu tužiteljice, te u istom roku i pod prijetnjom izvršenja naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 663,30 dinara."

Presudom Okružnog suda u Splitu od 24. kolovoza 1990. br. Gž-1309/90-18 odbijena je žalba tuženih kao neosnovana i potvrđena presuda Općinskog suda u Vrgorcu br. P- 174/89 od 24. siječnja 1990. godine.

Protiv drugostepene presude tuženi su izjavili reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava i predložili da se pobijana presuda preinači, tako da se tužiteljica u cijelosti odbije s tužbenim zahtjevom ili podredno da se obje nižestepene presude ukinu i predmet vrati prvostepenom sudu na ponovno suđenje.

Na reviziju nije odgovoreno a Javno tužilaštvo Hrvatske se nije izjasnilo.

Revizija nije osnovana.

Nema bitne povrede iz čl. 354. st. 2. t. 13. Zakona o parničnom postupku jer obje nižestepene presude sadrže valjane razloge o odlučnim činjenicama a nema proturječnosti između onoga što se u presudi navodi i podataka u spisu.

Samo nenavođenje u obrazloženju presuda propisa na kojima je utemeljena odluka sudova ne predstavlja bitnu povredu iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 338. st. 4. Zakona o parničnom postupku, jer se iz obrazloženja presuda može zaključiti o kojem se propisu radi, kao što je u ovom slučaju, jer iz obrazloženja presuda proizlazi da su presude utemeljene na odredbama iz čl. 42. i 43. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima ("Službeni list SFRJ" br. 6/80 i 36/90), budući da se radi o parnici koju je pokrenuo vlasnik (suvlasnik) zbog uznemiravanja prava vlasništva.

Nema ni bitne povrede iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 375. Zakona o parničnom postupku, jer je u pobijanoj odluci odgovoreno na one žalbene navode koji su bili od odlučnog značenja a označeni su i razlozi koje je drugostepeni sud uzeo u obzir po službenoj dužnosti.

Tako je pravilno odgovoreno na žalbeni prigovor tuženih u pogledu aktivne legitimacije tužiteljice, jer je ona kao suvlasnik, neovisno o drugim suvlasnicima, i kada njezin dio ne premašuje polovinu cijele stvari, aktivno legitimirana na podnošenje vlasničke tužbe (čl. 43. navedenog zakona).

Odgovoreno je i nadalje na prigovor prvotuženika da bi on bio stekao vlasništvo sporne nekretnine, jer je u obrazloženju pobijane presude navedeno da je tuženik pod 1) sin ostalih tuženih, da stalno živi u porodičnoj zajednici, da su tuženima i njihovim prednicima nekretnine bile date na obradu od strane prednika tužiteljice, da oni nisu predmetne nekretnine držali kao svoje i da se nije radilo o poštenom posjedu, koja je jedna od pretpostavki za stjecanje vlasništva dosjelošću, pa tako ni prvotuženi nije mogao steći vlasništvo predmetne nekretnine, dok je naprotiv vlasništvo (suvlasništvo) tužiteljice utvrđeno na temelju pravomoćne presude Općinskog suda u Vrgorcu br. P-8/84, a tužiteljica je u izvršnom postupku istog suda br. I-46/84 uvedena u posjed navedenih nekretnina.

Utvrđeno je, također, da je zet tužiteljice na predmetnoj nekretnini u 1989. godini zasadio krumpir kojeg su tuženici preorali, pa su se tuženici zapačali u nekretninu tužiteljice.

Iz tih utvrđenja proizlazi da su ostvarene pretpostavke iz odredaba čl. 42. i čl. 43. Zakona o osnovnim vlasničko-pravnim odnosima, jer prema toj zakonskoj odredbi vlasnik (suvlasnik) ili pretpostavljeni vlasnik-posjednik može tužbom tražiti da onaj koji ga uznemirava odnosno ograničava u njegovom vlasničkom pravu prestane sa uznemiravanjem, a tuženi (pasivno legitimiran) jeste svaki onaj koji je izvršio čin smetanja, onaj po čijem je nalogu izvršeno smetanje i onaj u čiju korist je smetanje izvršeno, a to su u ovom slučaju tuženici.

Iz navedenih razloga, reviziju tuženih je valjalo odbiti kao neosnovanu na temelju odredbe čl. 393. Zakona o parničnom postupku.

U Zagrebu, 22. svibnja 1991.

Predsjednik vijeća:

mr Hrvoje Momčinović, v.r.