Supreme Court partially dismissed appeal, upholding oral will invalidity but overturning dismissal of heirs' validity claim due to procedural error.
Legislator summary
AI generatedThe Supreme Court partially dismissed the appeal against a lower court ruling that declared a written will invalid while overturning the rejection of the heirs' claim to validate an oral will. The lower courts incorrectly applied the 30-day statute of limitations, treating it as a filing deadline rather than a validity threshold, and failed to hold an oral hearing to verify the testator's capacity. Consequently, the Supreme Court ordered the case remitted to the first-instance court for a new trial on the oral will's validity.
Legislator headnote
AI generatedZakon o nasljedjivanju čl. 78. st. 2.; Zakon o parničnom postupku čl. 354. st. 2. toč. 9.; The 30-day period for oral wills marks the expiration of validity, not the deadline for filing a lawsuit, and second-instance courts must hold hearings to ascertain facts regarding the testator's capacity.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedFull text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 427/1992-2
PRESUDA I RJEŠENJE
U IME REPUBLIKE HRVATSKE!
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca dr. Ive Grbina, kao predsjednika vijeća, te Stanka Hautza, Miroslave Vekić, Vesne Milošević i Jakoba Miletića, kao članova vijeća u gradjansko-pravnoj stvari tužitelja I. S. iz S. S., koga zastupa punomoćnik Ž. R., odvjetnik iz S. B., protiv tuženih: A. i A. H. iz S., koje zastupa punomoćnik Z. I., odvjetnik u S. B., radi pobijanja oporuke, te u povodu prututužbe A. i A. H. protiv I. S., radi utvrdjenja valjanosti usmene oporuke, rješavajući reviziju tuženih (protutuzitelja) protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Slav. Požegi od 23. kolovoza 1991. br. Gž 98H/91-2, kojom je potvrdjena presuda Općinskog suda u Slav. Brodu od 7. svibnja 1991. br. P 383/91-H, u sjednici održanoj 6. svibnja 1992.,
presudio i riješio je :
Djelomično se odbija revizija tuženih kao neosnovana (u odnosu na dio nižestepenih odluka kojima je usvojen tužbeni zahtjev tužitelja i utvrdjeno da nije pravno valjana oporuka pok. J. S. od 27. listopada 1990. godine - toč. I. izreke prvostepenog suda).
Djelomično se prihvaća revizija tuženih (protutužitelja) te se ukidaju nižestepene odluke u dijelu kojim je odbijen njihov protutužbeni zahtjev da je usmena oporuka pok. J. S., sastavljena u razdoblju od 23. do 27. listopada 1990. godine pravno valjana - toč. II. izreke prvostepenog suda), kao i u odluci o parničnom trošku, te se u ukinutom dijelu predmet vraća prvostepenom sudu na ponovno odlučivanje.
Obrazloženje
Prvostepenom presudom je usvojen tužbeni zahtjev tužitelja i utvrdjeno je da pismena oporuka koju je sačinio pok. J. S. dana 27. listopada 1990. godine u S. S. nije pravno valjana, što su tuženi dužni priznati i naknaditi mu parnični trošak u iznosu od 12.230 HRD. Istom presudom je odbijen protutužbeni zahtjev tuženih da je usmena oporuka istog oporučitelja, sastavljena.u razdoblju od 23. do 27. X. 1990. godine pravno valjana, što je tužitelj dužan priznati i naknaditi im parnični trošak.
Žalbu tuženih (i protutužitelja) odbio je drugostepeni sud.
Protiv drugostepene presude tuženi su pravovremeno iz- javili reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, te predlažu da se preinače obje nižestepene odluke i odbije tužbeni, a usvoji njihov protutužbeni zahtjev ili da se obje presude ukinu i predmet vrati na ponovno odlučivanje prvostepenom sudu.
U pismenom odgovoru na reviziju tužitelj predlaže da se revizija odbije.
Javni tužitelj Hrvatske nije se izjasnio o reviziji. Revizija je djelomično osnovana.
Sudovi su utvrdili da je pismenu oporuku pok. J. S. napisao pisaćom mašinom M. Č. u vrijeme kada je oporučitelj "spavao i hrkao", a na temelju podataka koji su mu dali tuženi (nasljednici po toj oporuci). Svjedoci oporuke M. V. i M. Č. su potpisali oporuku, svaki u svojoj kući, a da nisu vidjeli da li je i kada oporučitelj potpisao vlastoručno tu oporuku. Nadalje je utvrdjeno da je oporučitelj oporuku potpisao sam, nakon što je ista sastavljena, bez prisutnosti svjedoka i pisca oporuke.
Kako je ovako sastavljena oporuka, u protivnosti sa odredbom čl. 69. Zakona o nasljedjivanju (oporučitelj mora ispravu koju mu je drugi sastavio vlastoručno potpisati u prisutnosti dva svjedoka), to su sudovi udovoljili tužbenom zahtjevu tužitelja i utvrdili da pismena oporuka koja nosi datum 27. listopada 1990. godine nije pravno valjana.
Navodi revidenta u odnosu na ovaj dio odluke sudova u biti predstavljaju prigovor zbog pogrešno utvrdjenog činjeničnog stanja, jer tvrde da su pisac oporuke i svjedoci oporuke neistinito svjedočili kada su izjavili da je oporučitelj spavao prilikom sastava oporuke i da je nije potpisao u prisutnosti svjedoka oporuke. U ovoj fazi postupka sud ne može ispitivati drugačije činjenično stanje jer je to protivno odredbi čl. 385. st. 3. Zakona o parničnom postupku koji je na temelju čl. 1. Zakona o preuzimanju Zakona o parničnom postupku preuzet kao zakon Republike Hrvatske (dalje: ZPP).
Zato ovaj dio revizije tuženih nije osnovan, budući su sudovi pravilno primijenili materijalno pravo, a u odnosu na taj dio presude nije ostvarena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka koja nije u reviziji pobliže označena, a pazeći po službenoj dužnosti ovaj sud nije pronašao da bi se ostvarile povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 10. ZPP. Dio revizije je odbijen u smislu odredbe čl. 393. ZPP.
Protutužbeni zahtjev tuženih, prvostepeni je sud odbio uz obrazloženje da su tuženi prekasno zatražili utvrdjenje valjanosti usmene oporuke. Pri tome se sudovi pozivaju na odredbu čl. 78. st. 2. Zakona o nasljedjivanju pa navode da je prošlo više od 30 dana od dana kada je eventualno usmena oporuka sastavljena, do dana kada su ustali protutužbom u kojem se je roku (30 dana) usmena oporuka trebala predočiti sudu.
Drugostepeni sud, uz prihvaćanje pravnog stanovišta prvostepenog suda o neosnovanosti protutužbe u smislu odredbe čl. i 78. st. 2. Zakona o nasljedjivanju dodaje, da u vrijeme "navodnog nastajanja usmene oporuke na strani oporučitelja nije bilo iznimnih prilika zbog kojih on ne bi bio u mogućnosti sastaviti pismenu oporuku".
U pravu su revidenti kada ukazuju na pogrešnu primjenu odredbe čl. 78. st. 2. Zakona o nasljedjivanju uz obrazloženje nižestepenih sudova, zašto tuženi nisu mogli tražiti utvrdjivanje valjanosti usmene oporuke zbog proteka roka od 30 dana.
Rod od 30 dana iz st. 2. čl. 78. Zakona o nasljedjivanju odnosi se na prestanak važnosti usmene oporuke (usmena oporuka prestaje važiti kad protekne 30 dana od prestanka izuzetnih prilika u kojima je napravljena), a ne na to da se u tom roku mora ustati tužbom ili da se u tom roku mora predati sudu (čl. 80. st. 2. Zakona o nasljedjivanju - izvršenje dužnosti svjedoka usmene oporuke nije uvjet za pravovaljanost usmene oporuke).
Pogrešno su dakle sudovi primijenili materijalno pravo kada su iz tog razloga (čl. 78. st. 2. Zakona o nasljedjivanju) odbili protutužbeni zahtjev.
Potvrdjujući prvostepenu presudu i zbog razloga što na strani oporučitelja nisu postojale izuzetne prilike u vrijeme navodnog sastava usmene oporuke, a da o tim činjenicama prvostepeni sud nije raspravljao niti ih je utvrdio - drugostepeni je sud ostvario bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 9. a u vezi čl. 370. st. 1. ZPP. Naime, radi pravilnog utvrdjenja činjeničnog stanja drugostepeni sud rješenjem ukida prvostepenu presudu, osim ako je sam odlučio održati raspravu.
Drugostepeni sud je bez održavanja rasprave utvrdjivao činjenično stanje (u pogledu postojanja izuzetnih okolnosti kod oporučitelja) pa je njegovom odlukom ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz navedene odredbe ZPP.
Trebalo je stoga djelomično prihvatiti reviziju i ukinuti obje presude nižestepenih sudova na temelju čl. 394. st. 1. ZPP u dijelu kojim je odbijen protutužbeni zahtjev tuženih.
U nastavku postupka sudovi će utvrditi činjenice i okolnosti koje se odnose na prilike u kojima se nalazio oporučitelj kao i ostale činjenice koje se odnose na sastav usmene oporuke, pa će donijeti novu i zakonitu odluku o protutužbenom zahtjevu i o troškovima postupka.
U Zagrebu, 6. svibnja 1992.
Predsjednik vijeća:
dr. Ivo Grbin, v. r.