Rev-x-910/2017-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-x 910/2017-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i Darka Milkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja G. R. iz S. G., kojeg zastupa punomoćnik V. M., odvjetnik u S., protiv prvotuženice K. M. iz Z., i drugotuženika I. R. iz S. G., koje zastupaju punomoćnici B. M. i H. M., odvjetnici u Z., radi utvrđenja, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-318/11 od 20. rujna 2012., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj IIP-1284/03 od 12. srpnja 2010., u sjednici vijeća održanoj 12. rujna 2018.,

p r e s u d i o j e :

Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom suda prvoga stupnja odbijen je tužbeni zahtjev kojim je tužitelj tražio da se naloži brisanje zemljišnoknjižnog stanja nekretnine označene kao čest. zgr. 447/1 z.u. 1043. k.o. S. G., provedeno po Darovnoj pogodbi od 15. kolovoza 1964. zaključenoj između R. R. pok. I. kao darovatelja s jedne strane i tuženika ad1) i ad2) s druge strane, te uspostava ranijeg zemljišnoknjižnog stanja uz uknjižbu prava vlasništva na ime i u korist R. R. pok. I., sve u zemljišnoj knjizi za k.o. S. G. Općinskog suda u Starom Gradu. Odbijen je i zahtjev na utvrđenje da čest. zgr. 447/1 z.u. 1043 S. G. ulazi u ostavinsku masu po smrti ostaviteljice pok. M. R. ud. R., kao i zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka (toč. I.). Odbijen je i podredno postavljeni zahtjev tužitelja kojim je tražio da 4/5 dijela nekretnine čest. zgr. 447/1 z.u. 1043 k.o. S. G. ne ulazi u ostavinsku masu iza smrti M. R. ud. R., kao i zahtjev na utvrđenje da je tužitelj vlasnik 4/5 dijela iste nekretnine, te da je ovlašten temeljem ove presude zatražiti i postići u zemljišnoj knjizi za k.o. S. G. upis prava vlasništva na svoje ime i u svoju korist. Također je i glede podrednog zahtjev odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka (toč. II.). Tužitelj je obvezan tuženicima nadoknaditi troškove postupka u iznosu od 343.539,00 kn (toč. III.).

Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužitelja i potvrđena je presuda suda prvoga stupnja, a ujedno je odbijen zahtjev tuženika za naknadu troškova sastava odgovora na žalbu.

Protiv presude suda drugoga stupnja tužitelj je podnio reviziju iz čl. 382. st. 1. toč. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 - dalje: ZPP) i to zbog počinjenih bitnih povreda odredaba parničnog postupka, te zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže se da se revizija prihvati, pobijana presuda ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje drugostupanjskom sudu.

Kod toga valja naglasiti da je u postupka nakon podnesene revizije pravomoćno dopušten povrat u prijašnje stanje zbog propuštanja roka za podnošenje revizije, pa je s navedenom revizijom postupljeno kao s pravodobno podnesenom revizijom.

Na reviziju nije odgovoreno.

Revizija tužitelja nije osnovana.

U povodu revizije iz čl. 382. st .1. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu koji se pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

U postupku pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno da je sporna nekretnine bila uknjižena kao vlasništvo prednika parničnih stranaka – oca tužitelja i tuženika, koji je za svog života predmetnu nekretninu darovao tuženicima na jednake dijelove. U vrijeme sklapanja darovnog ugovora daroprimatelje (tuženike u ovom predmetu) zastupala je njihova majka i zakonska zastupnica sada pok. M. R., te je uknjižba u zemljišnim knjigama provedena 1964.

Obzirom na tu činjenicu pravilno je primijenjeno materijalno pravo kada je odbijen prvopostavljeni zahtjev tužitelja kojim je tražio brisanje izvršene uknjižbe u zemljišnoj knjizi u smislu odredbe čl. 129. st. 1. Zakona o zemljišnim knjigama („Narodne novine“ broj 91/96, 68/98, 137/99, 114/01, 100/04, 107/07, 152/08, 126/10 – dalje: ZZK). Kako nije sporno da tužitelj nikada nije bio niti upisan u zemljišnu knjigu, to je taj zahtjev pravilno odbijen je izvršenom uknjižbom suvlasničkih prava tuženika na spornoj nekretnini nisu povrijeđena bilo kakva upisana prava tužitelja.

No, nižestupanjski sudovi ocjenjuju neosnovanim zahtjev tužitelja i obzirom na činjenicu da je iza pok. oca stranaka vođen ostavinski postupak pod brojem O-3/89 kod Općinskog suda u Starom Gradu, te je u tom postupku na temelju oporuke svu imovinu naslijedila sada pokojna majka stranka M. R. U tom postupku je bila proglašena oporuka i u samoj oporuci je izrijekom bilo navedeno da je sporna nekretnina 1964. darovana tuženicima, a tužitelj u tom postupku tu činjenicu nije osporio. Stoga pravilno nižestupanjski sudovi smatraju da u smislu odredbe čl. 231. Zakona o nasljeđivanju („Narodne novine“ broj 52/71, 78/78, 56/01 – dalje: ZN) pravomoćno rješenje o nasljeđivanju veže stranke koje su sudjelovale u ostavinskom postupku, ako im nije priznato pravo da svoj zahtjev ostvaruju u parnici.

Potpuno neosnovano tužitelj tvrdi da isti ima pravo postaviti ovakav zahtjev u parnici, smatrajući da su se stekli uvjeti za ponavljanje postupku prema pravilima parničnog postupka. Pravo ostvarivati prava iz ostavine u parnici, nakon pravomoćnosti rješenja o nasljeđivanju, imali bi samo nasljednici koji to svoje pravo nisu ostvarili u ostavinskom postupku.

Tvrdnja tužitelja u reviziji da bi sporni darovni ugovor iz 1964. bio fiktivan, pa stoga i ništav predstavlja proizvoljnu tvrdnju, jer tužitelj nije niti postavio zahtjev na utvrđenje ništavosti spornog ugovora. U parničnom postupku sud sudi u okviru postavljenog zahtjeva, koji zahtjev mora biti utemeljen na činjenicama i dokazima navedenim u tužbi i provedenim pred prvostupanjskim sudom. U konkretnom slučaju tužitelj to nije učinio, niti je u tom smislu postavio zahtjev, pa istom sud nije niti mogao odlučivati.

U preostalom dijelu tužitelj osporava činjenična utvrđenja nižestupanjskih sudova, a zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja revizija se uopće ne može podnijeti (čl. 385. ZPP).

Iako tužitelj u samoj reviziji ističe da su počinjene bitne povrede pred drugostupanjskim sudom, revizijski sud ne nalazi da bi bila počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, budući da pobijana presuda nema nedostataka uslijed kojih se ne bi mogla ispitati, razlozi pobijane presude su jasni i razumljive, te ne postoji proturječnost između izreke presude i razloga navedenih u obrazloženju iste.

Kako nije osnovan niti revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava, valjalo je reviziju tužitelja odbiti na temelju odredbe čl. 393. ZPP.

Zagreb, 12. rujna 2018.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Jadranko Jug, v. r.