II Rev-15/1993-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: II Rev 15/1993-2

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Miroslave Vekić kao predsjednika vijeća, te dr. Ive Grbina, Vesne Milošević, Jakoba Miletića i Stanka Hautza kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice Radne organizacije E. D., koju zastupa punomoćnik A.M. odvjetnik iz D., protiv tuženika Poduzeća za ceste D. i Općine Dubrovnik, koju zastupa Javno pravobraniteljstvo Općine, radi utvrdjenja prava korištenja i uknjižbe, rješavajući reviziju drugotužene Općine Dubrovnik, protiv pravomoćne presude Privrednog suda Hrvatske od 4. kolovoza 1992. br. Pž 619/90, kojom je potvrdjena presuda Okružnog privrednog suda u Splitu od 19. siječnja 1987. br. P 2449/86, u sjednici održanoj dana 31. ožujka 1993.,

r i j e š i o j e :

I. Revizija drugotuženice Općine Dubrovnik se prihvaća te se u odnosu na nju ukida presuda Privrednog suda Hrvatske od 4. kolovoza 1992. br. Pž 619/90 i presuda Okružnog privrednog suda u Splitu od 19. siječnja 1987. br. P 2449/86 pa se predmet vraća Okružnom privrednom sudu u Splitu na ponovno sudjenje.

II. U odnosu na prvotuženika Poduzeće za ceste iz D. pod I navedene presude nisu pobijane.

O b r a z l o ž e n j e

Presudom suda prvog stupnja odlučeno je:

"I Utvrdjuje se da tužiocu pripada poslovna zgrada (objekt) sagradjen na dijelu čest. zem. 1139/2 z. u. 2052 k. o. D. u površini od 372 m5 označena kao čest. zgr. 3083.

II Dužni su tuženici priznati tužiocu pravo korištenja na predmetnom poslovnom objektu čest. zgr. 3083 izgradjenom na 372 m5 čest. zem. 1139/2 z. u. 2052 k. o. D. i dozvoliti mu uknjižbu prava korištenja na tom poslovnom objektu u zemljišnim knjigama Općinskog suda u D., u roku od 15 dana i pod prijetnjom izvršenja."

II Rev 15/93

Presudom suda drugog stupnja potvrdjena je navedena presuda suda prvog stupnja.

Protiv te presude suda drugog stupnja izjavila je drugotužena reviziju zbog pogrešne primjene materijalnog prava i bitne povrede odredaba parničnog postupka s prijedlogom da se presude sudova nižeg stupnja ukinu odnosno preinače.

Na reviziju nije odgovoreno niti se nadležni javni tužitelj o njoj izjasnio. Revizija je osnovana.

Sudovi nižeg stupnja su utvrdili da tužitelju pripada pravo korištenja spornog poslovnog objekta, jer da je on to pravo stekao na temelju kupoprodajnog ugovora od 3. kolovoza 1973. sklopljenog s Gradjevinskim poduzećem D. iz D., koji da je taj poslovni objekt izgradio 1967. godine. Radi se, dakle, o derivativnom stjecanju prava korištenja objekta, a jedna od pretpostavki za to je i da je tužiteljev prednik tj. Gradjevno poduzeće D. bio nosilac prava koje je namjeravao prenjeti na tužitelja. Opravdano ističe drugotuženica u reviziji da su sudovi nižeg stupnja pogrešno primijenili materijalno pravo jer nisu pouzdano utvrdili da je Gradjevno poduzeće D. bilo nosilac prava korištenja spornog poslovnog objekta, budući da iz same okolnosti da ga je to poduzeće izgradilo ne mora nužno proizlaziti da je ono steklo i pravo njegovog korištenja. Ako pak Gradjevno poduzeće D. nije imalo pravo korištenja, nije ga ni moglo prenijeti na tužitelja kupoprodajnim ugovorom od 3. kolovoza 1973.

Zbog pogrešne primjene materijalnog prava činjenično stanje je ostalo nepotpuno utvrdjeno, pa je stoga temeljem čl. 395. st. 2. Zakona o parničnom postupku koji je odredbom čl. 1. Zakona o preuzimanju Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91) preuzet kao zakon Republike Hrvatske odlučeno kao u izreci.

U nastavku postupka će sud prvog stupnja dopuniti postupak u izloženom smislu te nakon toga odlučiti o tužbenom zahtjevu.

U odnosu na prvotuženika Poduzeće za ceste iz Dubrovnika presude sudova nižeg stupnja nisu pobijane.

U Zagrebu, 31. ožujka 1993.

Predsjednik vijeća:

Miroslava Vekić v.r.