II Gžzp-118/2010-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: II Gžzp 118/10-3

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Željka Glušića, kao predsjednika vijeća, te Aleksandra Peruzovića i Đure Sesse, kao članova vijeća, u pravnoj stvari predlagatelja D. D. iz N. P., protiv protustranke Republike Hrvatske, koju zastupa Državno odvjetništvo Republike Hrvatske, Građansko-upravni odjel, radi zaštite prava na suđenje u razumnom roku, odlučujući o žalbi predlagatelja protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Gžzp-206/09 od 30. studenoga 2009., u sjednici vijeća održanoj 14. lipnja 2010.,

r i j e š i o j e:

Žalba predlagatelja odbija se kao neosnovana i potvrđuje se rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Gžzp-206/09-2 od 30. studenoga 2009.

Obrazloženje

Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Gžzp-206/09-2 od 30. studenoga 2009. odbijena je žalba predlagatelja kao neosnovana i potvrđeno rješenje Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gzp-577/08-5 od 2. ožujka 2009. u dijelu pod točkom III. izreke.

Protiv navedenog rješenja predlagatelj je podnio ustavnu tužbu koja se, temeljem članka 7. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o sudovima („Narodne novine“ broj 153/09, dalje: ZS) ima smatrati žalbom podnesenom Vrhovnom sudu Republike Hrvatske, (tako i Ustavni sud Republike Hrvatske u rješenju broj U-IIIVs-3669/2006 i dr. od 2. ožujka 2010., objavljenom u „Narodnim novinama“ broj 34/10). Predlaže žalbu usvojiti i preinačiti pobijano rješenje u smislu žalbenih navoda.

Žalba nije osnovana.

Ispitujući pobijano rješenje ovaj sud nije našao da bi bile počinjene bitne povrede postupovnih odredbi iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9. i 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08 i 123/08-dalje: ZPP, u svezi pravnog pravila iz paragrafa 21. Zakona o sudskom vanparničnom postupku iz 1934. godine, koji se primjenjuje temeljem odredbe čl. 1. Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. godine-„Narodne novine“, br.

II Gžzp 118/10-3

73/91) na koje, temeljem odredbe članka 365. stavka 2. ZPP, ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

Pobijanim drugostupanjskim rješenjem Vrhovni sud Republike Hrvatske odbio je žalbu predlagatelja kao neosnovanu i potvrdio rješenje Županijskog suda u Zagrebu kojim je taj sud, kao sud prvog stupnja, predlagatelju odredio naknadu zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku u iznosu od 1.000,00 kuna u postupku koji se vodi pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu pod poslovnim brojem Ovrpl-1620/03.

Vrhovni sud Republike Hrvatske drugostupanjsku odluku temelji na činjenici da je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo prilikom određivanja visine primjerene novčane naknade zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku, imajući pri tome na umu duljinu trajanja postupka u pravno relevantnom razdoblju razmatranja od sedam godina i pet dana, da predmetni ovršni postupak unatoč predviđenoj hitnosti u postupanju nema karakter učinkovito vođenog postupka čijoj je duljini trajanja predlagatelj doprinio svojim ponašanjem, a koji postupak sadrži elemente složenosti.

Žalitelj pobija drugostupanjsko rješenje, navodeći u bitnom kako je riječ o preniskoj naknadi za trajanje postupka u razdoblju od sedam godina i pet dana, osobito ako se ima na umu činjenica da je riječ o postupku za koji je zakonom propisana hitnost u postupanju te da je riječ o predmetu od egzistencijalnog značaja za predlagatelja.

Suprotno žalbenim navodima, vijeće sudaca Vrhovnog suda Republike Hrvatske ocjenjuje kako je odluka suda drugog stupnja u cijelosti pravilna i zakonita. Žalitelju, naime, valja osobito ukazati kako bi dosuđivanje veće naknade u predmetnom slučaju bilo u izravnoj suprotnosti sa svrhom i naravi samog instituta za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku, obzirom da u konkretnoj pravnoj stvari vrijednost predmeta spora iznosi svega 204,00 kuna. Slijedom izloženog, ni značaj prava koje se u konkretnom slučaju štiti ne opravdava dosuđivanje veće naknade za utvrđenu povredu prava na suđenje u razumnom roku. Zaključno valja ukazati kako bi suprotna praksa, kakvu zagovara predlagatelj, otvorila mogućnost zloporabe rečenog prava, što bi također bilo u izravnoj opreci s ciljem ovog instituta.

Slijedom navedenog, valjalo je, temeljem odredbe iz članka 380. točke 2. ZPP-a u vezi s pravnim pravilom iz paragrafa 21. bivšeg Zakona o sudskom izvanparničnom postupku iz 1934. koji se primjenjuje temeljem odredbe članka 2. Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. ("Narodne novine" broj 73/91.) odbiti žalbu predlagatelja kao neosnovanu i riješiti kao u izreci ove odluke.

U Zagrebu, 14. lipnja 2010.

Predsjednik vijeća:

Željko Glušić, v. r.