Croatian Supreme Court quashes lower court verdicts for failure to establish facts on passenger's contributory negligence in railway accident case.
Legislator summary
AI generatedThe Supreme Court of Croatia accepted the prosecutor's request for legal protection and partially quashed the final judgments of the first and second instance courts. The lower courts had awarded damages based on a 50% contributory negligence finding but failed to provide factual reasoning establishing how the passenger exited the train and why her behavior caused the accident. Consequently, the court ruled that the procedural violation under Article 354 of the Civil Procedure Act required the case to be remanded for a new trial to determine the specific facts of the incident.
Legislator headnote
AI generatedArticles 354(2)(13) and 356 of the Civil Procedure Act; The court must quash a final judgment if the lower court fails to provide reasons for its findings of fact regarding contributory negligence, thereby violating the principle of reasoned judgment and necessitating remand for fact-finding.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedFull text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Gzz-97/02-2
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Jakoba Miletića, kao predsjednika vijeća, te Vjere Delić, dr. sc. Ivana Kaladića, Gordane Matasić- Špoljarić i mr. sc. Andrije Erakovića, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice S. V. iz S., koju zastupa E. F. odvjetnik iz S., protiv tuženika Hrvatske željeznice Zagreb, po punomoćniku Z. M. dipl. pravniku, radi naknade štete, odlučujući o zahtjevu za zaštitu zakonitosti Državnog odvjetništva Republike Hrvatske protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Sisku br. Gž-207/01 od 03. listopada 2001., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Sisku br. P-1008/98 od 21. prosinca 2000., u sjednici održanoj dana 16. travnja 2003. godine,
r i j e š i o j e:
Prihvaća se zahtjev za zaštitu zakonitosti i ukida presuda Županijskog suda u Sisku br. Gž-207/01 od 03. listopada 2001. i presuda Općinskog suda u P-1008/98 od 21. prosinca 2000. u dijelu kojim je tužiteljica odbijena s viškom svog zahtjeva i u tom dijelu predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
Obrazloženje
Presudom suda prvog stupnja tuženiku je naloženo da sa osnova naknade štete plati tužiteljici iznos od 22.400,00 kn sa zateznom kamatom od 21. prosinca 2000. pa do isplate, a sa osnova nematerijalne štete i sa osnova materijalne štete iznos od 1.800,00 kn sa zateznom kamatom od 21. srpnja 1998. pa do isplate i naknadi troškove postupka u iznosu od 1.800,00 kn (stavak prvi izreke presude). Tužiteljica je s viškom tužbenog zahtjeva odbijena (stavak drugi izreke presude).
Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđena presuda suda prvog stupnja.
Protiv pravomoćne presude suda drugog stupnja Državno odvjetništvo Republike Hrvatske podiglo je zahtjev za zaštitu zakonitosti (dalje: zahtjev) i to zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 13. i pogrešne primjene materijalnog prava iz čl. 356. Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine” br. 53/91, 91/92 i 112/99 – dalje ZPP) i predlaže da se zahtjev prihvati, ukine presuda suda prvog i drugog stupnja i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovni postupak.
Stranke nisu odgovorile na zahtjev.
Zahtjev je osnovan.
Predmet spora je zahtjev tužiteljice za naknadu štete koju je pretrpjela u štetnom događaju od 21. svibnja 1998. kao putnica tuženika.
Temeljem odredbe čl. 16. i čl. 17. Zakona o ugovorima o prijevozu u željezničkom prometu (“Narodne novine” br. 87/96 – dalje: Zakon) tuženik kao prijevoznik za štetu odgovara po objektivnoj odgovornosti, jer odredba čl. 17. Zakona propisuje da za štetu nastalu tjelesnim ozljedama putniku odgovara osim ako je šteta prouzrokovana krivnjom putnika ili uzrokom koji se nije mogao predvidjeti, izbjeći ili otkloniti.
Niži sudovi utvrđuju da je tužiteljica štetnom događaju doprinijela svojim ponašanjem u omjeru od 50%, jer nije posvetila dovoljnu pažnju pri izlasku iz vlaka, slijedom čega su prihvatili zahtjev tužiteljice u omjeru od 50%, a odbili zahtjev tužiteljice u omjeru od 50%. Međutim, presude nižih sudova nemaju razloge o odlučnim činjenicama, odnosno ne utvrđuju kako je tužiteljica iz vlaka izlazila i da li bi iz tih utvrđenja moglo se zaključiti da je izlazila nedovoljnom pažnjom slijedom čega je na taj način doprinijela štetnom događaju a u omjeru od 50%.
Dakle, zahtjev osnovano ističe da je u postupku počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 13. ZPP-a.
U ponovljenom postupku potrebno je utvrditi, na koji je način tužiteljica izlazila iz vlaka, odnosno zbog čega je došlo do pada tužiteljice pri izlasku iz vlaka i nakon što te činjenice utvrdi sud prvog stupnja treba ponovno odlučiti o ukinutom dijelu zahtjeva tužiteljice.
Iz iznesenih razloga, a temeljem odredaba čl. 408. st. 2. i čl. 394. st. 1. ZPP-a valjalo je zahtjev prihvatiti kao osnovan i odlučiti kao u izreci ovog rješenja.
U Zagrebu, 16. travnja 2003.
Predsjednik vijeća:
Jakob Miletić, v. r.