Legislator Case Law & Legislation
Gž Ovr-137/2015-2 AI generated

Gž Ovr-137/2015-2 · Županijski sud u Varaždinu

Case Number Gž Ovr-137/2015-2
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Rješenje

Legislator summary

AI generated

Županijski sud u Varaždinu, po sutkinji toga suda Tanji Novak-Premec, kao sucu pojedincu, na prijedlog sudskog savjetnika Zvonimira Biškupa, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja O. T. d.o.o., OIB: …, P., kojeg zastupa punomoćnik K. B., odvjetnik u S., protiv ovršenika B. I. d.o.o., OIB: …, Z., radi ovrhe općenito na imovini, povodom žalbe ovršenika podnesene protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj: 100 Povrv- 8628/14-2 od 15. svibnja 2014.g., dana 14. svibnja 2015.g.,

Legislator headnote

AI generated

Gž Ovr-137/2015-2 · Županijski sud u Varaždinu: Pobijanim rješenjem odbačen je kao neobrazložen prigovor ovršenika podnesen protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javne bilježnice S. P. iz Z. broj: Ovrv-170/14 od 14. travnja 2014.g. Obrazlažući navedeno rješenje prvostupanjski sud navodi da je protiv rješenja o ovrsi ovršenik podnio prigovor u kojem je naveo da osporava iznos računa u cijelosti jer da taj iznos nije točan, no kako da navedeni prigovor ovršenik nije obrazložio, sud prvog stupnja je isti odbacio na temelju odredbe čl. 58. st. 6. Ovršnog zakona.

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

Broj: 35 Gž Ovr-137/15-3

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu, po sutkinji toga suda Tanji Novak-Premec, kao sucu pojedincu, na prijedlog sudskog savjetnika Zvonimira Biškupa, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja O. T. d.o.o., OIB: …, P., kojeg zastupa punomoćnik K. B., odvjetnik u S., protiv ovršenika B. I. d.o.o., OIB: …, Z., radi ovrhe općenito na imovini, povodom žalbe ovršenika podnesene protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj: 100 Povrv- 8628/14-2 od 15. svibnja 2014.g., dana 14. svibnja 2015.g.,

r i j e š i o j e :

Odbija se kao neosnovana žalba ovršenika i potvrđuje rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj: 100 Povrv-8628/14-2 od 15. svibnja 2014.g.

Obrazloženje

Pobijanim rješenjem odbačen je kao neobrazložen prigovor ovršenika podnesen protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javne bilježnice S. P. iz Z. broj: Ovrv-170/14 od 14. travnja 2014.g. Obrazlažući navedeno rješenje prvostupanjski sud navodi da je protiv rješenja o ovrsi ovršenik podnio prigovor u kojem je naveo da osporava iznos računa u cijelosti jer da taj iznos nije točan, no kako da navedeni prigovor ovršenik nije obrazložio, sud prvog stupnja je isti odbacio na temelju odredbe čl. 58. st. 6. Ovršnog zakona.

Pravodobno podnesenom žalbom navedeno rješenje pobija ovršenik bez navođenja zakonskih žalbenih razloga već ističući da uz žalbu dostavlja dokumentaciju iz koje je vidljivo da je prigovor utemeljen, tj. da zahtijevani iznos nije točan, što je usuglašeno s ovrhovoditeljem koji je priznao svoju pogrešku te je izjavio da će dostaviti ispravak, pa zbog toga ovršenik moli da se odbačeni prigovor uvaži.

U odgovoru na žalbu ovršenika, ovrhovoditelj osporava navode iste te ističe da ne postoji nikakva suglasnost stranaka niti ispravak ovrhovoditelja u pogledu zahtijevane tražbine, dok formalnopravne razloge zbog kojih je prigovor protiv rješenja o ovrsi odbačen ovrhovoditelj ocjenjuje osnovanima, pa zbog navedenog predlaže žalbu odbiti.

Žalba ovršenika nije osnovana.

Naime, prigovor protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave je redovan pravni lijek povodom kojeg se ispituje zakonitost i pravilnost tog rješenja. Stoga isti mora sadržavati određene razloge koji bi, u slučaju njihove opstojnosti, mogli dovesti u pitanje rješenje kojim je ovrha određena.

Ovršenik, međutim, u prigovoru protiv rješenja o ovrsi svoju tvrdnju „osporavamo iznos računa u cijelosti jer navedeni iznos nije točan“ ni na koji način ne konkretizira, ne obrazlaže niti potkrepljuje pa nije jasno zbog čega tražbinu osporava, odnosno je li ista eventualno prestala na neki od zakonom predviđenih načina, tako da je navedena tvrdnja sasvim paušalna.

S obzirom da, stoga, u konkretnom slučaju, pored šture tvrdnje, u prigovoru ovršenik ničime ne dovodi u sumnju postojanje ovrhovoditeljeve tražbine niti pravilnost i zakonitost rješenja o ovrsi (razloge koje navodi u žalbi trebao je isticati u prigovoru, a ovaj sud u povodu predmetne žalbe nema ovlast upuštati se u ocjenu osnovanosti rješenja o ovrsi), to slijedom svega navedenog proizlazi da je ovršenikov prigovor neobrazložen i kao takav nedopušten pa ga je, sukladno odredbi čl. 58. st. 6. Ovršnog zakona (Narodne novine, broj: 112/12 i 25/13 – nastavno: OZ) valjalo odbaciti, kako je to pravilno učinio prvostupanjski sud.

Zbog svega navedenog je ovaj sud primjenom čl. 380. toč. 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14) u vezi sa čl. 21. OZ-a odbio žalbu ovršenika kao neosnovanu i potvrdio pobijano rješenje.

U Varaždinu, 14. svibnja 2015.g.

S U T K I NJ A:

Tanja Novak-Premec,v.r.