Us I-279/2017-17 · Upravni sud u Rijeci

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

Rijeka, Erazma Barčića 5

Poslovni broj: 12 UsI-279/17-17

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Mariji Renner Jakovljević, dipl. iur., uz sudjelovanje zapisničarke Sanje Kuruzović, u upravnom sporu tužitelja J. K. iz V., zastupanog po opunomoćenici V. M., odvjetnici u K., protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, A. Mihanovića 3, Zagreb, zastupanog po službenoj osobi J. F. V. i V. N. B., radi prava na naknadu zbog tjelesnog oštećenja, 7. svibnja 2018.,

p r e s u d i o j e

Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja radi poništenja rješenja tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, UP/II 141-06/16-01/03027495852, URBROJ: 341-99-05/3-16-8244 od 17. siječnja 2017. i vraćanja predmeta tuženiku na ponovni postupak.

Obrazloženje

Osporavanim rješenjem tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, KLASA: UP/II 141-06/16-01/03027495852, URBROJ: 341-99-05/3-16- 8244 od 17. siječnja 2017. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog ureda u Karlovcu, KLASA: UP/I 141-06/15- 01/03027495852, URBROJ: 341-07-05/3-15-19980 od 22. rujna 2016., a kojim rješenjem je tužitelju u točki I. izreke utvrđeno postojanje tjelesnog oštećenja od 50% (stupanj 2.), dok je u točki II. izreke odbijen zahtjev tužitelja za priznanje prava na naknadu zbog tjelesnog oštećenja.

Osporavajući zakonitost citiranog rješenja tuženika od 17. siječnja 2017. tužitelj je pravodobno podnio tužbu koja je kod ovog Suda zaprimljena 20. veljače 2017. pod poslovnim brojem 12 UsI-279/17, a u kojoj je tužitelj naveo da istu podnosi zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava na tako utvrđeno činjenično stanje. U svezi s tim, tužitelj je u tužbi naveo da je u kolovozu 2012. obolio od bolesti osteonekroze zbog koje je onemogućen u obavljanju svakodnevnih aktivnosti koje uključuje duže stajanje, hodanje, nošenje tereta. Smatra da je zaključak vještaka (tjelesno oštećenje uzrokovano bolešću) preuranjen jer oporavak još uvijek traje, a do pogoršanja zdravstvenog stanja je došlo zbog bolesti, ali i zbog obavljanja zanimanja koje on obavlja (konobar). Stoga je tužitelj predložio u tužbenom zahtjevu da se osporavano rješenje tuženika poništi i predmet vrati tuženiku na ponovni postupak.

Tuženik je u odgovoru na tužbu zaprimljenim kod ovog Suda 2. ožujka 2017. naveo da je osporavano rješenje doneseno u skladu s činjeničnim stanjem utvrđenim u provedenom upravnom postupku i u skladu s važećim zakonskim propisima, dok navodi izneseni u tužbi nisu osnovani, odnosno nisu pravno odlučni iz razloga navedenih u obrazloženju osporavanog rješenja, pojasnivši da je kod tužitelja tjelesno oštećenje nastalo zbog bolesti, zbog čega nema pravo na naknadu zbog tjelesnog oštećenja u smislu odredbe članka 61. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“, broj: 157/13, 151/14, 33/15, u daljnjem tekstu ZOMO). Istaknuo je da novija medicinska dokumentacija može biti temelj za podnošenje novog zahtjeva za priznanjem prava na naknadu zbog tjelesnog oštećenja pa je tuženik predložio da se odbije tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan.

U ovom upravnom sporu 11. prosinca 2017. održano je ročište za raspravu u prisutnosti opunomoćenice tužitelja i službene osobe tuženika pa je sukladno odredbi članka 6. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 20/10, 143/12, 152/14, 94/16 i 29/17, u daljnjem tekstu ZUS) strankama dana mogućnost izjasniti se o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora. Na istom ročištu za raspravu, službena osoba tuženika je ostala kod svih svojih navoda, nakon čega je usvojen dokazni prijedlog tužitelja za izvođenjem dokaza medicinskim vještačenjem po vještaku medicine rada te je ujedno istim raspravnim rješenjem naloženo tužitelju da u roku od 15 dana na račun ovog Suda uplati iznos od 3.500,00 kuna s osnova predujma za izvođenje predloženog medicinskog vještačenja, nakon čega će biti određena osoba vještaka i zadaća vještačenja.

Imajući u vidu da je tužitelj postupio po raspravnom rješenju Suda od 11. prosinca 2017. te uplatio predujam za izvođenje dokaza medicinskim vještačenjem u iznosu od 3.500,00 kuna, o čemu je u spis predmeta upravnog spora dostavio dokaz o uplati, to je Sud izvanraspravnim rješenjem od 14. veljače 2018. odredio izvođenje dokaza medicinskim vještačenjem po vještaku D. D., specijalistu ortopedije, stalnom sudskom vještaku iz R., sa zadaćom da na temelju medicinske dokumentacije koja prileži spisu predmeta postupka utvrdi uzrok nastanka tjelesnog oštećenja, odnosno je li tjelesno oštećenje kod tužitelja nastalo zbog bolesti ili je tjelesno oštećenje nastalo kao posljedica ozljede na radu ili profesionalne bolesti u smislu odredbe članka 61. stavka 2. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“, broj: 157/13, 151/14, 33/15, 93/15 i 120/16, u daljnjem tekstu ZOMO)

U nalazu i mišljenju zaprimljenim kod ovog Suda 22. ožujka 2018. sudski vještak dr. sc. D. D. je naveo da se kod tužitelja radilo o bolesti osteoligamentarnog aparata oba zgloba kuka u vidu idiopatske aseptičke nekroze, praćenih patologijom funkcije istih, a tužitelj je u razumnom vremenskom razdoblju operiran, tegobe se riješene ugradnjom totalnih endoproteza, uz daljnju postoperativnu primjenu hospitalne fizikalne terapije i medicinske rehabilitacije, koja će tužitelja povremeno pratiti u daljnjem periodu života. Nastavno, sudski vještak je naveo da je tjelesno oštećenje tužitelja posljedica bolesti nepoznate etiologije, ali nikako profesije kojom se bavio kao konobar na radnome mjestu.

U podnesku zaprimljenim kod ovog Suda 12. travnja 2018. tužitelj je u bitnome, očitujući se na nalaz i mišljenje sudskog vještaka od 22. ožujka 2018., predložio izvođenje dokaza medicinskim vještačenjem po vještaku psihijatru radi utvrđivanja potpunog zdravstvenog stanja tužitelja.

Navedeni podnesak tužitelja od 12. travnja 2018. dostavljen je tuženiku i vještaku na očitovanje, o kojem se isti nisu posebno očitovali do održavanja nižeg održanog ročišta za raspravu.

Na idućem ročištu za raspravu održanom 30. travnja 2018. u prisutnosti opunomoćenice tužitelja, službene osobe tuženika i stalnog sudskog vještaka dr. sc. D. D. izveden je dokaz saslušanjem vještaka radi pojašnjenja nalaza i mišljena od 22. ožujka 2018., nakon čega su odbijeni dokazni prijedlozi tužitelja za saslušanjem tužitelja i medicinskim vještačenjem po vještaku psihijatru kao nepotrebni i suvišni jer nisu odlučni za rješavanje ove upravne stvari, a potom je izveden dokaz uvidom u dokumentaciju koja prileži spisu predmeta upravnog spora i upravnog postupka te je rasprava zaključena.

Uvidom u dokumentaciju koja prileži spisu predmeta upravnog spora, kao i u onu koja prileži spisu predmeta upravnog postupka utvrđeno je, da je tužitelj 1. rujna 2015. podnio prvostupanjskom tijelu zahtjev za priznanjem prava na naknadu zbog tjelesnog oštećenja, da je prvostupanjsko tijelo, postupajući po zahtjevu tužitelja, uputilo tužitelja na pregled vijeću vještaka Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom radi utvrđivanja i ocjene postotka tjelesnog oštećenja, da je vijeće vještaka Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom dalo svoj nalaz i mišljenje 23. kolovoza 2016. pod evidencijskim brojem: 102/16/21-13438, uvidom u kojeg je utvrđeno da kod tužitelja postoji tjelesno oštećenje prema članku 61.

ZOMO-a i to: - 30% (stupanj 2.) prema broju poglavlja A, IV, Liste oštećenja organizma iz priloga 3. Uredbe o metodologijama vještačenja („Narodne novine“, broj: 153/14, 108/15, u daljnjem tekstu Uredba), koje je nastalo 1. siječnja 2015. zbog bolesti, - 30% (stupanj2.), prema broju poglavlja A, IV, Liste oštećenja organizma iz priloga 3. Uredbe, koje je nastalo 1. siječnja 2015. zbog bolesti i 10% (stupanj 1.), prema broju poglavlja (Napomena uz Listu I, točka 1), Liste oštećenja organizma iz priloga 3. Uredbe, koje je nastalo 1. siječnja 2015. zbog bolesti pa se prema Napomeni uz Čistu I Uredbe određuje ukupni postotak tjelesnog oštećenja od 50% (stupanj 2.), nakon čega je prvostupanjsko tijelo rješenjem KLASA:

UP/I 141-06/15- 01/03027495852, URBROJ: 341-07-05/3-15-19980 od 22. rujna 2016. u točki I. izreke tužitelju utvrdilo postojanje tjelesnog oštećenja od 50% (stupanj 2.), dok je u točki II. izreke tužitelju odbijen zahtjev za priznanje prava na naknadu zbog tjelesnog oštećenja, uz obrazlo0ženje da je kod tužitelja tjelesno oštećenje uzrokovano bolešću. Utvrđeno je, da je tužitelj izjavio žalbu protiv gore navedenog prvostupanjskog rješenja, a da je tuženik postupajući po žalbi tužitelja pribavio nalaz i mišljenje vijeća viših vještaka Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, Središnjeg ureda u Zagrebu, KLASA: 141-06/15-01/13438, URBROJ: 426-04-01/7-17-6, evidencijski broj vještačenja 4442 od 13. siječnja 2017., uvidom u kojeg je utvrđeno da uvidom u dostupnu medicinsku i drugu dokumentaciju te klinički status utvrđen na vještačenju Vijeće viših vještaka drži nalaz i mišljenje Vijeća vještaka pravilnim, sukladnim mjerilima Liste oštećenja organizma – Liste 1 važeće Uredbe, uz dopunu da se navedeno tjelesno oštećenje od 50% u cijelosti odnosi na donje udove, a žalbene navode neosnovanim, obzirom se ne radi o stanju nakon priznate ozljede na radu ili profesionalnoj bolesti s pravom na naknadu, nakon čega je tuženik odlučio o žalbi tužitelja na način da je odbio žalbu i potvrdio prvostupanjsko rješenje.

Utvrđeno je, da je tužitelj osporavajući zakonitost rješenja tuženika pokrenuo upravni spor, koji se pred ovim Sudom vodi pod gore navedenim poslovnim brojem.

Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja ovaj Sud je utvrdio da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

Odredbom članka 61. stavkom 1. ZOMO-a propisano je da tjelesno oštećenje postoji kada kod osiguranika nastane gubitak, značajnije oštećenje ili znatnija onesposobljenost pojedinog organa ili dijelova tijela što otežava normalnu aktivnost organizma i zahtijeva veće napore u obavljanju životnih potreba, bez obzira na to uzrokuje li ono ili ne uzrokuje smanjenje ili gubitak radne sposobnosti osiguranika.

Odredbom članka 61. stavkom 2. ZOMO-a propisano je da pravo na naknadu zbog tjelesnog oštećenja stječe osiguranik kod kojega tjelesno oštećenje od najmanje 30% nastane kao posljedica ozljede na radu ili profesionalne bolesti.

Odredbom članka 61. stavkom 3. ZOMO-a propisano je da se vrste tjelesnih oštećenja i postoci tih oštećenja, na osnovi kojih se stječe pravo na naknadu zbog tjelesnog oštećenja, utvrđuju posebnim zakonom.

Nisu osnovani navodi tužitelja iz tužbe kojima ističe da je u postupku koji je prethodio ovom upravnom sporu činjenično stanje pogrešno i nepotpuno utvrđeno, a da je na tako utvrđeno činjenično stanje pogrešno primijenjeno materijalno pravo budući je po provedenom upravnom sporu utvrđeno upravo suprotno, odnosno da je činjenično staje utvrđeno pravilno i potpuno, a da je na tako utvrđeno činjenično stanje, pravilno primijenjeno materijalno pravo, odnosno gore citirana odredba članka 61. ZOMO-a. Naime, sporne činjenice u ovom upravnom sporu su stručno-medicinske činjenice koje se mogu utvrditi isključivo medicinskim vještačenjem, a koji dokaz je i izveden u ovom upravnom sporu. Sudski vještak je u svom nalazu i mišljenju od 22. ožujka 2018. utvrdio da je tjelesno oštećenje tužitelja posljedica bolesti nepoznate etiologije, ali nikako profesije kojom se bavio kao konobar na radnome mjestu, iz kojeg razloga su tijela vještačenja u postupku koji je prethodio ovom upravnom sporu pravilno utvrdila stručno-medicinske činjenice, slijedom čega su pravilno odlučila o podnesenom zahtjevu tužitelja na način da su tužitelju utvrdila postojanje tjelesnog oštećenja, dok je odbijen zahtjev tužitelja za priznanjem prava na naknadu zbog tjelesnog oštećenja, jer tjelesno oštećenje kod tužitelja nije nastalo kao posljedica ozljede na radu ili profesionalne bolesti, već je nastalo zbog bolesti.

Sud je prihvatio nalaz i mišljenje sudskog vještaka od 22. ožujka 2018. jer je isti sastavljen u skladu s pravilima struke, u potpunosti je odgovoreno na postavljenu zadaću vještačenja, isti je cjelovit, uvjerljiv i detaljan te kao takav čini valjanu osnovu za odlučivanje u ovom upravnom sporu. Osim toga, niti tužitelj niti tuženik nisu imali primjedbe na nalaz i mišljenje sudskog vještaka od 22. ožujka 2018.

Stoga valja ukazati tužitelju da je zadaća Suda u upravnom sporu ocijeniti je li osporavano rješenje tuženika zakonito, je li činjenično stanje pravilno i potpuno utvrđeno i je li pravilno primijenjeno materijalno pravo na tako utvrđeno činjenično stanje. Sud je po provedenom upravnom sporu utvrdio da je činjenično stanje utvrđeno pravilno i potpuno, a da je na tako utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenjeno materijalno pravo, iz kojeg razloga je osporavano rješenje tuženika ocijenio zakonitim budući je isto doneseno na podlozi pravilno i potpuno utvrđeno činjeničnog stanja i pravilne primjene materijalnog prava na tako utvrđeno činjenično stanje.

Naposljetku, ukazuje se tužitelju da je teret dokaza u ovom upravnom sporu upravo na tužitelju, a da tužitelj ničim nije dokazao osnovanost svojih navoda iz tužbe budući je iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka razvidno da je tjelesno oštećenje kod tužitelja nastalo kao posljedica bolesti, a ne kao posljedica ozljede na radu ili profesionalne bolesti, iz kojeg razloga se osporavano rješenje ocjenjuje zakonitim, a kako je to već gore obrazloženo. Osim toga, Sud je odbio dokazni prijedlog tužitelja za izvođenjem dokaza medicinskim vještačenjem po vještaku psihijatru kao nepotreban i suvišan jer su tijela vještačenja u postupku koji je prethodio ovom upravnom sporu utvrđivala postojanje tjelesnog oštećenja tužitelja, kao i uzrok nastanka istog, a ne psihički status tužitelja budući isti nije od drugačijeg utjecaja na rješavanje ove upravne stvari. Naime, u ovom upravnom sporu je utvrđeno da je uzrok nastanka tjelesnog oštećenja tužitelja bolest, slijedom čega tužitelju ne pripada pravo na naknadu zbog tjelesnog oštećenja, iz kojeg razloga u ovom upravnom sporu nije potrebno niti nužno izvoditi dokaz medicinskim vještačenjem po vještaku psihijatru budući isti nije od utjecaja na rješavanje ove upravne stvari, dok je predmet ovog upravnog spora ocjena zakonitosti rješenja tuženika od 17. siječnja 2017. u skladu s odredbom članka 3. stavkom1. ZUS-a, a nalaz od 26. ožujka 2018. može biti predmet novog upravnog postupka i eventualno novog upravnog spora.

Stoga je na temelju članka 57. stavka 1. ZUS-a valjalo odlučiti kao u izreci ove presude.

U Rijeci 7. svibnja 2018.

S u t k i n j a

Marija Renner Jakovljević, dipl. iur.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u 3 (tri) primjerka, za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.