Gž-1437/2002-2 · Županijski sud u Koprivnici

Gž.1437/02-2

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

P R E S U D A

Županijski sud u Koprivnici, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda i to Damira Ronića, kao predsjednika vijeća, te Veljka Kučekovića i Tatjane Kučić, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice M. N. iz K., ..., koju zastupa pun. Ž. K., odvj. iz K., protiv tuženika O. Z. d.d. - M. osigurateljna podružnica Č. iz Č., ..., kojeg zastupa pun. Ž. B., odvj. iz Č., radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužiteljice, protiv presude Općinskog suda u Koprivnici, broj P.587/02-11, od 30. rujna 2002. godine, u nejavnoj sjednici vijeća održanoj dana 30. siječnja 2003. godine,

p r e s u d i o j e

O d b i j a s e žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Koprivnici, broj P.587/02-11, od 30. rujna 2002. godine.

Obrazloženje

Sud prvog stupnja donio je presudu kojom je pod točkom I. izreke presude odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice da se tuženiku naloži da tužiteljici plati iznos od 17.500,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom a pod točkom II. izreke presude naloženo je tužiteljici da tuženiku naknadi parnični trošak u iznosu od 1.285,00 kn. Protiv presude žali se tužiteljica zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava i predlaže da se pobijana presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Odgovor na žalbu nije podnesen.

Žalba nije osnovana.

Sud prvog stupnja je utvrdio da je tužiteljica pratila svoju majku koja je putovala vlakom, da ju je dopratila na željezničku stanicu do vlaka te ušla s njom u vlak pomažući joj da unese prtljagu te da je prilikom izlaska tužiteljice iz vlaka došlo do kretanja vlaka pri čemu je tužiteljica pala i zadobila tjelesne povrede.

Nije sporno da tužiteljica nije imala namjeru nikud putovati s vlakom niti je kupila voznu kartu.

Nadalje je utvrđeno da je HŽ sa tuženikom sklopio policu obveznog osiguranja putnika u javnom prometu od posljedica nesretnog slučaja. Pojam putnika je određen u čl. 1. st. 5. Dopunskih uvjeta za obvezno osiguranje putnika u javnom prijevozu od posljedica nesretnog slučaja u kojem se određuje da se putnikom smatra osoba koja se radi putovanja nalazi u jednom od sredstava javnog prijevoza, bez obzira da li ima putnu kartu ili ne kao i osoba koja se nalazi u krugu postaje, pristaništa ili neposrednoj blizini prijevoznog sredstva prije ukrcavanja, odnosno poslije iskrcavanja za koju se dokaže da je imala namjeru putovati odgovarajućim prijevoznim sredstvom.

Na temelju gore izloženog sud prvog stupnja zaključuje da tužiteljica nije imala status putnika u trenutku nastanka štetnog događaja.

Takvo utvrđenje tužiteljice pobija svojom žalbom tvrdeći da se ima smatrati putnikom u javnom prijevozu već zbog same činjenice da se je nalazila u vlaku u trenutku kada je on krenuo, bez obzira da li je imala namjeru putovati ili ne.

Takav stav tužiteljice nije osnovan. Citirane odredbe Općih uvjeta jasno određuju pojam putnika te kako tužiteljica nije imala kupljenu voznu kartu niti je imala namjeru putovati, ne može se smatrati putnikom bez obzira što se je u trenutku kretanja vlaka zatekla u vlaku.

Zbog toga je sud prvog stupnja pravilno utvrdio činjenično stanje i pravilno je primjenio materijalno pravo kada je odbio tužbeni zahtjev tužiteljice jer odgovornost tuženika temeljem police osiguranja postoji samo u slučaju nastupa nesretnog slučaja kod putnika.

Zbog tih razloga žalba tužiteljice je odbijena kao neosnovana i potvrđena je pobijena presuda.

U Koprivnici, 30. siječnja 2003. godine

PREDSJEDNIK VIJEĆA

Damir Ronić