Rev-1286/1993-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1286/1993-2

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Veseljka Šeparovića kao predsjednika vijeća, te Ilije Čuljata, Gordane Gasparini, Stanislava Plazonića i Radomire Felicijan- Maoduš kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja E.-t. . service iz SR Njemačke, koga zastupa J.M., odvjetnica u Z., protiv tuženice E.S. iz P., koju zastupa Ž.A., odvjetnik u C., radi isplate, rješavajući reviziju tuženice protiv presude Okružnog suda u Rijeci od 15. srpnja 1992. br. Gž-1194/92-2, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Crikvenici od 25. ožujka 1992. br. P-44/92, u sjednici održanoj dana 6. prosinca 1994.,

p r e s u d i o j e:

Odbija se revizija tuženice kao neosnovana.

O b r a z l o ž e n j e

Presudom suda prvoga stupnja obvezana je tuženica platiti tužitelju iznos od 1.080 DEM zajedno s kamatama kojeg duga se može osloboditi plaćanjem u domaćoj valuti navedenog iznosa po tečaju na dan isplate, te mu naknaditi parnični trošak.

Sud drugog stupnja je potvrdio presudu suda prvoga stupnja.

Protiv presude suda drugoga stupnja tuženica je izjavila reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da ovaj sud pobijanu presudu preinači u smislu navoda revizije ili da ukine presude obaju sudova nižega stupnja i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Tužitelj nije odgovorio na reviziju, a ni Državni odvjetnik Republike Hrvatske se o njoj nije izjasnio. Revizija nije osnovana.

Tuženica u reviziji ne iznosi konkretno koju bitnu povredu odredaba parničnog postupka su učinili sudovi nižega stupnja, pa je ovaj sud ispitao pobijanu presudu po odredbi čl. 386. Zakona o parničnom postupku - ZPP, ali nije našao da postoji takva povreda predviđena u čl. 354. st. 2. toč. 10. ZPP, na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti.

Sud prvog stupnja je utvrdio da je temeljem ugovora stranaka tuženica bila učlanjena u godišnji vodič tužitelja, te da mu s naslova neplaćene članarine duguje iznos od 1.080 DEM.

Taj sud je također utvrdio da tuženica nije raskinula ugovor s tužiteljem na način kao što je predviđeno u tom ugovoru.

Sudovi nižega stupnja su raspravili o osnovanosti prigovora tuženice, što ga ova ponavlja i u reviziji, da se ona napuštanjem posla u ugostiteljskom objektu i iseljenjem iz lokala oslobodila plaćanja obveze prema tužitelju, pa su taj prigovor ocijenili neosnovanim te naveli za to razloge koje kao valjane prihvaća i ovaj sud a tuženicu na njih upućuje.

Kako dakle tuženica nije raskinula ugovor s tužiteljem, to je ona u obvezi upravo temeljem toga ugovora, pa je tako sud prvog stupnja utvrdio da s tog naslova ona duguje upravo utuženi iznos od 1.080 DEM. Stoga su sudovi nižega stupnja pravilno primijenili materijalno pravo kad su ju obvezali da taj iznos tužitelju plati.

Nije osnovan prigovor tuženice u reviziji da ona nije u obvezi isplatiti tužitelju navedeni iznos u stranoj valuti, a to također iz razloga što su ih naveli sudovi nižega stupnja u svojim presudama, tj. što je tužitelj strana pravna osoba, a stranke su i ugovorile plaćanje navedene članarine u stranoj valuti.

Iz navedenih razloga revizija nije osnovana, pa je kao takvu trebalo odbiti (čl. 393. ZPP).

U Zagrebu, 6. prosinca 1994.

Predsjednik vijeća:

Veseljko Šeparović v.r.