Supreme Court orders lower court to decide within 3 months and awards 15,000 kuna for unreasonable delay.
Legislator summary
AI generatedThe Supreme Court of Croatia ordered the Dubrovnik County Court to issue a decision within three months regarding a case that had been pending for over eleven years. The applicant argued that the prolonged proceedings violated his constitutional right to a trial within a reasonable time, citing the lower court's failure to adhere to the principle of concentration and its significant periods of inactivity. The Court found the delay unreasonable despite the case's complexity and the applicant's minor contribution, ruling that the right to a timely trial had been infringed and awarding monetary compensation.
Legislator headnote
AI generatedČl. 27. st. 1 ZS; Čl. 28. st. 1. i st. 2. ZS; Čl. 29. st. 1. Ustava: When a court fails to decide within a reasonable time, violating the constitutional right to a trial, the higher court must order the lower court to decide within a set period and award appropriate monetary compensation to the aggrieved party.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedFull text
Broj: Gzp 498/08-6
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu po sucu mr. sc. Jadranku Jugu, u pravnoj stvari predlagatelja M. Š. iz R., kojeg zastupa punomoćnik M. S., odvjetnik u R., protiv protustranke Republike Hrvatske, koju zastupa Državno odvjetništvo Republike Hrvatske, Građansko-upravni odjel, radi zaštite prava na suđenje u razumnom roku, odlučujući o zahtjevu predlagatelja od 9. travnja 2008., dana 24. ožujka 2009.,
r i j e š i o j e:
I. Županijski sud u Dubrovniku dužan je donijeti odluku u predmetu koji se vodi pred tim sudom pod poslovnim brojem Gž-1335/07 u roku od 3 (tri) mjeseca računajući od dana dostave ovog rješenja.
I. Određuje se primjerena naknada zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku predlagatelju M. Š. iz R., u iznosu od 15.000,00 (petnaest tisuća) kuna.
II. Nalaže se Republici Hrvatskoj isplatiti primjerenu naknadu iz točke II. izreke ovog rješenja u roku od 3 (tri) mjeseca od dana podnošenja zahtjeva predlagatelja Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu.
Obrazloženje
Predlagatelj je 9. travnja 2008. podnio ovom sudu, temeljem odredbe članka 27. Zakona o sudovima ("Narodne novine", broj 150/05., 16/07. i 113/08- dalje: ZS), zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku, smatrajući da mu je povrijeđeno ustavno pravo na suđenje u razumnom roku zbog nedonošenja sudske odluke i dugog trajanja postupka koji se u vrijeme podnošenja zahtjeva vodio kod Županijskog suda u Dubrovniku pod poslovnim brojem Gž-1335/07.
Zahtjev je osnovan.
Prema odredbi čl. 27. st. 1 ZS, stranka u sudskom postupku koja smatra da nadležni sud nije odlučio u razumnom roku o njezinom pravu ili obvezi ili o sumnji ili optužbi za kažnjivo djelo, može neposredno višem sudu uputiti zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku.
U provedenom postupku Vrhovni sud Republike Hrvatske je na osnovu navoda iz zahtjeva predlagatelja, pribavljene preslike spisa Općinskog suda Rijeci, posl. broj P-1381/06, očitovanja Županijskog suda u Rijeci od 19. svibnja 2008., očitovanja Županijskog suda u Dubrovniku od 4. lipnja 2008., te službenom provjerom u pisarnici Županijskog suda u Dubrovniku utvrdio slijedeće pravno relevantne činjenice za odlučivanje o povredi prava predlagatelja na suđenje u razumnom roku, zajamčenog odredbom čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 41/01. - pročišćeni tekst broj 55/01.):
- postupak je pokrenut 23. svibnja 1997. pred Općinskim sudom u Rijeci tužbom tužiteljice T. Š. iz R., protiv I-tuženika S. A. iz R., i II-tuženika M. Š. iz R. (u ovom postupku predlagatelja) radi ispražnjenja stana slobodnog od osoba i stvari s prijedlogom za određivanje privremene mjere zabranom otuđenja i raspolaganja te izvođenja građevinskih radova, te se vodio pod posl. br. P-1731/97,
-naredbom od 6. lipnja 1997. zakazano je pripremno ročište za 3. srpnja 1997,
-na ročištu 3. srpnja 1997. utvrđeno je da iz povratnice priložene spisu proizlazi da je I-tuženik odselio sa adrese navedene u tužbi, II-tuženik M. Š. je podnio odgovor na tužbu, dok je tužiteljici dodijeljen rok od 15 dana radi dostave adrese I-tuženika, pripremno ročište je odgođeno,
-tužiteljica je podneskom od 1. kolovoza 1997. dostavila adresu I-tuženika,
-naredbom od 16. rujna 1997. zakazano je ročište za 17. listopada 1997.,
-na ročištu 17. listopada 1997. tužiteljica je ostala kod navoda iznijetih tijekom postupka, punomoćnik I-tuženika zatražio je prije početka ročišta odgodu istog zbog službene spriječenosti, sud je ročište odgodio za 17. studenoga 1997.,
-podneskom od 17. listopada 1997. punomoćnik II-tuženika opravdao je izostanak s ročišta od 17. listopada 1997.,
-na ročištu 17. studenoga 1997. I-tuženik je podnio odgovor na tužbu kojim se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti, riješeno je provesti dokaz očevidom na licu mjesta dana 5. prosinca 1997., dok je tužiteljici naloženo platiti predujam radi provođenja očevida,
-tužiteljica je podneskom od 25. studenoga 1997. dostavila dokaz o uplati predujma za troškove očevida i potvrdu o imovnom stanju radi oslobođenja od plaćanja sudske pristojbe,
-dana 5. prosinca 1997. održan je očevid na licu mjesta te je riješeno da će radi izvođenja dokaza glavna rasprava biti zakazana pismenim putem,
-na ročište 18. veljače 1998. nije pristupio punomoćnik I-tuženika radi spriječenosti, ali je podneskom od 17. veljače 1998. istaknuo prigovor nedostatka aktivne legitimacije tužiteljice, kao i II-tuženik, tužiteljica je saslušana kao parnična stranka radi odlučivanja o prijedlogu za određivanje privremene mjere, rasprava je odgođena za 8. travnja 1998. radi izvođenja dokaza saslušanjem svjedoka D. Š. te I- i II-tuženika kao parničnih stranaka,
-punomoćnik II-tuženika podnio je podnesak kojim je zamolio odgodu ročišta zakazanog za 8. travnja 1998. zbog odsutnosti II-tuženika,
-na ročištu 8. travnja 1998. proveden je dokaz saslušanjem svjedoka D. Š., rasprava je odgođena radi provođenja dokaza saslušanjem I- i II-tuženika kao parničnih stranaka, punomoćniku tužiteljice je naloženo u roku od osam dana da se izjasni o prijedlogu za određivanje privremene mjere te da se isti pobliže odredi, rasprava je odgođena za 27. svibnja 1998.,
-na ročištu 27. svibnja 1998. punomoćnik tužiteljice ispravio je prijedlog za određivanje privremene mjere, proveden je dokaz saslušanjem II-tuženika kao parnične stranke, tužiteljici je naloženo da u spis priloži izvadak iz zemljišne knjige za nekretninu koja je predmetom spora, ročište je odgođeno radi provođenja dokaza saslušanjem I-tuženika kao parnične stranke,
-punomoćnik tužiteljice je uz podnesak od 25. lipnja 1998. dostavio povijesni zemljišnoknjižni izvadak za spornu nekretninu i izmijenio prijedlog za određivanje privremene mjere,
-na ročištu 8. srpnja 1998. proveden je dokaz saslušanjem I-tuženika kao parnične stranke, rasprava je odgođena radi provođenje dokaza dopunskim saslušanjem II-tuženika kao parnične stranke i njegove supruge kao svjedoka,
-na ročištu 9. rujna 1998. proveden je dokaz saslušanjem svjedokinje Z. Š., rasprava je odgođena za 14. listopada 1998. radi provođenja dokaza dopunskim saslušanjem II-tuženika,
-na ročištu 14. listopada 1998. punomoćnik tužiteljice podnio je podnesak od 13. listopada 1998., proveden je dokaz dopunskim saslušanjem II-tuženika kao parnične stranke, rasprava je odgođena radi odlučivanja o prijedlogu tužiteljice za određivanjem privremene mjere,
-rješenjem poslovni broj P-1731/97 od 14. listopada 1998. odbijen je prijedlog tužiteljice za određivanjem privremene mjere,
-rješenje je otpremljeno strankama 23. listopada 1998.,
-naredbom od 16. siječnja 2001. zakazano je ročište za 8. ožujka 2001.,
-na ročištu 8. ožujka 2001. stranke su ostale kod navoda iznijetih tijekom postupka, riješeno je provesti dokaz saslušanjem svjedoka R. Č. i J. P., ročište je odgođeno za 14. svibnja 2001.,
-na ročište 14. svibnja 2001. stranke su ostale kod navoda iznijetih tijekom postupka, ročište je odgođeno zbog nepristupanja svjedoka, tužiteljici je naloženo da u roku od petnaest dana dostavi točnu adresu svjedoka R. Č.,
-punomoćnik tužiteljice podneskom od 4. srpnja 2001. dostavio je adresu predloženog svjedoka R. Č.,
-na ročištu 10. srpnja 2001. stranke su ostale kod navoda iznijetih tijekom postupka, proveden je dokaz saslušanjem svjedoka J. P., radi nepristupanja svjedoka R. Č. ročište je odgođeno za 8. listopada 2001.,
-na ročištu 8. listopada 2001. stranke su ostale kod navoda iznijetih tijekom postupka, proveden je dokaz saslušanjem svjedoka R. Č., ročište je odgođeno radi provođenja dokaza saslušanjem svjedoka D. Š. i V. R.,
-na ročištu 22. studenoga 2001. proveden je dokaz saslušanjem svjedoka V. R., riješeno je da će se provesti dokaz saslušanjem svjedoka I. V., ročište je odgođeno za 17. siječnja 2002.,
-na ročište 17. siječnja 2002. nije pristupio svjedok I. V. za kojeg je dostava poziva za ročište vraćena s napomenom da je nepoznat na datoj adresi, tužiteljici je dodijeljen rok od 30 dana radi provjere adrese prebivališta svjedoka te radi dostave izvatka iz zemljišne knjige za spornu nekretninu,
-na ročištu 22. travnja 2002. stranke su ostale kod navoda iznijetih tijekom postupka, zaključena je glavna rasprava i donesena presuda kojom je odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice,
-presuda je otpremljena strankama 9. srpnja 2002.,
-protiv presude tužiteljica je izjavila žalbu 16. srpnja 2002., spis je s popratnim izvješćem dostavljen na odlučivanje Županijskom sudu u Rijeci koji je rješenjem poslovni broj Gž-2322/02 od 8. veljače 2006. ukinuo prvostupanjsku presudu i predmet vratio istom sudu na ponovno suđenje,
-punomoćnik tužiteljice je podneskom od 7. kolovoza 2006. zatražio nastavak postupka i zakazivanje ročišta za glavnu raspravu,
-rješenjem od 14. kolovoza 2006. zakazana je glavna rasprava za 20. studenoga 2006.,
-na ročištu 20. studenoga 2006. stranke su ostale kod navoda iznijetih tijekom postupka, proveden je dokazni postupak, ročište za objavu presude zakazano je za 5. prosinca 2006.,
-na ročištu 5. prosinca 2006. objavljena je presuda poslovni broj P-1381/06 kojom su tuženici dužni isprazniti od osoba i stvari stan pobliže opisan u izreci presude te su dužni tužiteljici naknaditi prouzročeni parnični trošak,
-presuda je otpremljena strankama 7. prosinca 2006.,
-II-tuženik je podneskom od 1. veljače 2007. podnio prigovor protiv naloga za plaćanje sudske pristojbe, rješenjem od 5. veljače 2007. uvažen je tuženikov prigovor te je nalog za plaćanje sudske pristojbe stavljen izvan snage,
-tužiteljica je podneskom od 14. veljače 2007. prigovorila nalogu za plaćanje sudske pristojbe dok je podneskom od 15. veljače 2007. dostavila potvrdu o imovnom stanju,
-rješenjem od 21. veljače 2007. uvažen je tužiteljičin prigovor te je ukinuta opomena za plaćanjem sudske pristojbe,
-povodom žalbe I-tuženika (28. prosinca 2006.), žalbe II-tuženika (4. siječnja 2007.), tužiteljičinog odgovora na žalbu I-tuženika (11. siječnja 2007.) i II-tuženika (12. siječnja 2007.), spis je dostavljen na odlučivanje Županijskom sudu u Rijeci 7. ožujka 2007.
-rješenjem Predsjednika Vrhovnog suda Republike Hrvatske predmet je ustupljen na rješavanje Županijskom sudu u Dubrovniku u kojem je zaprimljen 23. svibnja 2007. te se vodi pod poslovnim brojem Gž-1355/07.
Pravno relevantno razdoblje razmatranja odlučno za ocjenu pripada li predlagatelju pravo na zaštitu prava na suđenje u razumnom roku, smatra se u pravilu razdoblje od podnošenja tužbe pa do donošenja odluke povodom njegovog zahtjeva za zaštitom prava na suđenje u razumnom roku.
Međutim, u konkretnom slučaju tužba je podnesena 23. svibnja 1997. pa u tom slučaju pravno relevantno razdoblje za ocjenu osnovanosti zahtjeva predlagatelja počinje tek od 6. studenog 1997., nakon što je 5. studenog 1997. stupio na snagu Zakon o potvrđivanju Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine" - Međunarodni ugovori, broj 18/97., 6/99.-pročišćeni tekst, 8/99.-ispravak i 14/02.) te obzirom da je postupak još u tijeku, traje do donošenja rješenja o zahtjevu predlagatelja za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku, 24. ožujka 2009., a što ukupno iznosi 11 (jedanaest) godina, 4 (četiri) mjeseca i 18 (osamnaest) dana.
Prema ocjeni ovog suda, prvostupanjski sud je postupao ažurno kada je tijekom postupka održao šesnaest ročišta za glavnu raspravu na kojima je izveo dokaze saslušanjem svjedoka, parničnih stranaka, proveo očevid na licu mjesta te poduzimao druge parnične radnje koje su rezultirale donošenjem dviju meritornih odluka. Međutim, upravo veliki broj provedenih ročišta ukazuje na to da se sud nije u dovoljnoj mjeri povodio načelom koncentracije glavne rasprave izraženom u odredbi članka 311. stavka 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01. i 117/03., 88/05., 2/07., 84/08. i 123/08 dalje: ZPP), uslijed čega je postupao neučinkovito te suprotno načelu ekonomičnosti postupka koje zahtijeva da se postupak provede bez odugovlačenja, u razumnom roku, i sa što manje troškova te onemogućavanje svake zlouporabe prava u postupku. Sud je tijekom postupka imao jedno dulje razdoblje neaktivnosti (od 23. listopada 1998. do 16. siječnja 2001.) u kojem razdoblju nije poduzeo ni jednu procesnu radnju usmjerenu prema okončanju postupka. Dugotrajnost postupka posljedica je i neažurnog postupanja županijskog suda koji je o žalbi protiv presude od 22. travnja 2002. odlučio nakon više od 2 (dvije) godine i 4 (četiri) mjeseca od zaprimanja spisa (od 16. rujna 2002. do 8. veljače 2006.), dok o žalbi protiv presude od 5. prosinca 2006. još nije odlučio.
Prema ocjeni ovog suda, radi se o predmetu složenije naravi koji je, s obzirom da je predmet spora predaja u posjed stana slobodnog osoba i stvari i izvedene dokaze (saslušanje više svjedoka, očevid na licu mjesta) ima karakter složenog sudskog postupka.
Predlagatelj, kao tuženik u parničnom postupku, u određenoj mjeri je doprinio duljini trajanja postupka time što je tražio odgodu ročišta ( 8. travnja 1998.), na ročište zakazano za 8. srpnja 1998. određeno radi provođenja dokaza saslušanjem parničnih stranaka nije pristupio, niti je opravdao svoj izostanak.
Slijedom navedenog, uslijed utvrđene duljine trajanja postupka u jedanaestogodišnjem trajanju, imajući na umu neučinkovito i neažurno postupanje sudova, unatoč složenosti postupka i doprinosa predlagatelja, istom je povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku, zajamčeno odredbom čl. 29. st. 1. Ustava.
Sukladno čl. 28. stavku 1. ZS-a sudu pred kojim se vodi postupak određen je rok u tijeku u kojem je dužan donijeti odluku.
Visinu primjerene novčane naknade zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku ovaj sud je utvrdio u iznosu od 15.000,00 kn, imajući u vidu sve relevantne okolnosti konkretnog slučaja, kao i s obzirom na socijalne i općepoznato složene i teške gospodarske prilike u Republici Hrvatskoj.
Stoga je temeljem odredbe članka 28. stavka 1. i stavka 2. ZS odlučeno kao u izreci ovog rješenja.
U Zagrebu, 24. ožujka 2009.
S U D A C
mr. sc. Jadranko Jug, v. r.
Pouka o pravnom lijeku:
Protiv ovog rješenja žalba nije dopuštena, ali se može pokrenuti ustavna tužba.