I Kž-1118/1992-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 1118/1992-3

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Novoselec dr. Petra, kao predsjednika vijeća, te Pavišić dr. Berislava i Mikor Milivoja, kao članova vijeća i stručnog suradnika Papeš Branke, kao zapisničara, u krivičnom predmetu protiv opt. Š.

V. zbog krivičnog djela iz čl. 119. st. 1. preuzetog KZ, odlučujući o žalbi vojnog tužitelja podnesenoj protiv rješenja Vojnog suda u Osijeku od 10. studenog 1992. Kv- 929/92, u sjednici održanoj 2. prosinca 1992.,

r i j e š i o j e :

Odbija se kao neosnovana žalba vojnoga tužitelja.

O b r a z l o ž e n j e

Pobijanim rješenjem, Vojni sud u Osijeku obustavio je krivični postupak protiv opt. Š. V. koji je nepravomoćnom presudom istoga suda oglašen krivim za kriv. djelo iz čl. 119. st. 1. preuzetog KZ te ujedno protiv optuženika ukinuo pritvor.

Pravovremeno podnijetom žalbom presudu pobija vojni tužitelj s prijedlogom da se ukine pobijano rješenje.

Javni tužitelj Republike Hrvatske je predložio da se odbije kao neosnovana žalba vojnoga tužitelja.

Žalba nije osnovana.

Opt. Š. V. stavlja se na teret nepravomoćnom presudom daje u razdoblju označenom u izreci te presude služio u

I Kž 1118/1992-3

postrojbama neprijateljske vojske JNA na položajima oko Osijeka.

Služba u neprijateljskoj vojsci, kako je djelatnost optuženika pravno označena nepravomoćnom presudom suda prvoga stupnja djelatnost je koja je izravno povezana s oružanim sukobima i ratom protiv Republike Hrvatske, a kao takva predstavlja djelatnost koja je uključena u smislu čl. 1. Zakona o oprostu od krivičnog progona i postupka za kriv. djela počinjena u oružanim sukobima i u ratu protiv Republike Hrvatske za krivična djela za koja je predvidjen oprost, te je osnovano sud prvoga stupnja odlučio o obustavi krivičnoga postupka i ukidanju pritvora.

Naprotiv, razlozi žalitelja nisu osnovani kod čega se oni svode na kritičku ocjenu postupanja optuženika koji prema tvrdnjama vojnoga tužitelja u zavisnosti o vlastitim interesima, služi u neprijateljskoj vojsci, a zatim se opet legitimira kao gradjanin Republike Hrvatske kad mu to odgovara. Te okolnosti istaknute u žalbi medjutim, nemaju bitnog značenja niti predstavljaju odlučne okolnosti za ocjenu pravilnosti i zakonitosti pobijanoga rješenja.

Za ovo potonje je, naime, bitno jedino to da djelatnost optuženika za koju je nepravomoćnom presudom oglašen krivim u svemu potpada pod odredbe čl. 1. Zakona o oprostu, kod čega istovremeno dalje slijedi da ne postoje bilo kakvi osnovi za primjenu izuzetka od primjene Zakona o oprostu kako je predvidjen u čl. 2. toga Zakona.

U smislu izloženog valjalo je odlučiti na temelju čl. 397. st. 3. Zakona o krivičnom postupku koji je preuzet na temelju čl. 1. Zakona o preuzimanju Zakona o krivičnom postupku (NN 53/91) kao u izreci ovoga rješenja.

U Zagrebu, 2. prosinca 1992.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Papeš Branka v.r.

Novoselec dr. Petar v.r.