Rev-767/1992-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 767/1992-2

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Veseljka Šeparovića kao predsjednika vijeća, te Augusta Husineca, Ilije Čuljata, Gordane Gasparini i Vladimira Drakulića, kao članova vijeća, u građansko-pravnoj stvari tužitelja I. M. iz Z., koga zastupa T. T., odvjetnik iz Z., protiv tuženika C. Z., ..., radi naknade štete, rješavajući reviziju tužitelja protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Zagrebu od 5. veljače 1991. Gž- 743/91-2, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zagrebu od 10. srpnja 1990. br. Pn-3492/88 u sjednici održanoj dana 30. lipnja 1992.

p r e s u d i o j e:

Djelomično se prihvaća revizija tužitelja i preinačuje presuda Okružnog suda u Zagrebu od 5. veljače 1991. broj Gž-743/91-2 u dijelu kojim je potvrđena prvostepena presuda u odbijajućem dijelu za iznos od 20.000 HRD i troškove postupka kao i presuda Općinskog suda u Zagrebu od 10. srpnja 1990. br. Pn-3492/88 u dijelu kojim je tužitelj odbijen sa tužbenim zahtjevom za iznos od 20,000 HRD i troškovima postupka i sudi:

Tuženi je dužan tužitelju pored dosuđenih naknada štete od 106.600 HRD sa zakonskim zateznim kamatama i troškovima postupka od 6.662 HRD isplatiti još iznos od 20.000 HRD sa kamatama od 10. srpnja 1990. godine do isplate po eskontnoj stopi koju mjesečno utvrđuje NBJ uvećanoj za 20% uz obračun mjesečno konformnom metodom, te još naknaditi trošak postupka u iznosu od 12.808 HRD, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

Presudom Okružnog suda u Zagrebu od 5. veljače 1991. g. br. Gž-743/91-2 odbijene su žalbe tužitelja i tuženika kao neosnovane i potvrđena presuda Općinskog suda u Zagrebu od 10. srpnja 1990. br. Pn-3492/88 u dijelu kojim je tužbeni zahtjev prihvaćen za pobijani iznos od 43.600 HRD sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, kao i u dijelu kojim je tužbeni zahtjev odbijen, te u odluci o parničnom trošku.

Protiv citirane drugostepene pravomoćne presude u dijelu kojim je prvostepena presuda potvrđena u odbijajućem dijelu, pravodobno je izjavila reviziju tužiteljica zbog pogrešne primjene materijalnog prava i odluke o troškovima postupka.

Na reviziju tužiteljice nije odgovoreno, niti se nadležni javni tužitelj izjasnio o reviziji.

Revizija tužiteljice je djelomično osnovana.

Prvostepeni sud je utvrdio da je tužiteljica u prometnoj nesreći zadobila niz tjelesnih povreda i to udarno krvne podljeve glave i lica, rane razderotine desne strane lica, trzajnu ozljedu vratne kralježnice sa oštećenjem stražnjeg longitudinalnog ligamenta i cervikalnog fleksusa uz diskretnu pa-rezu lijeve ruke i hipoestenziju dermatoma c6-c8 lijevo, udarne ozljede i rane razderotine lijeve šake, kao i udarne ozljede sa ranama na oba koljena. Liječenje zadobivenih povreda tužiteljice provedeno je u Traumatološkoj bolnici u Zagrebu, a nastavljeno je u kućnoj njezi uz fizikalnu terapiju. Od navedenih povreda tužiteljica je trpjela bolove jakog intenziteta kroz tri tjedna, srednjeg intenziteta kroz tri tjedna, te manje bolove kroz četiri mjeseca« Pretrpjela je jaki strah koji je trajao dva dana, dok je potom intenzitet straha oslabio,te je još kroz 10 dana osjećala srednji strah i manji kroz tri mjeseca, a što je sve dovelo i do razvitka reaktivne neuroze i straha od prometa. Kod tužiteljice su na glavi, na čelu i licu zaostali ožiljci koji predstavljaju naruženje na granici manjeg i srednjeg stupnja. Nastupile su trajne posljedice koje smanjuju životnu i radnu sposobnost tužiteljice za 35%.

Uzimajući u obzir sve okolnosti slučaja u smislu propisa čl. 200. Zakona o obveznim odnosima (koji se primjenjuje kao zakon Republike Hrvatske - "NN" br.53/91), te imajući u vidu mjerila i kriterije za utvrđivanje visine nematerijalne štete u vrijeme donošenja prvostepene presude, ovaj revizijski sud nalazi da je tužiteljici dosuđena primjerena naknada za pretrpljene bolove i strah, pa je neosnovana revizija u dijelu kojim tužiteljica smatra da joj je po tim osnovama dosuđena preniska naknada.

Osnovano tužiteljica smatra da joj je dosuđena preniska naknada za duševne bolove zbog smanjenja životne aktivnosti i naknada za nagrđenje. Uzimajući u obzir starost tužiteljice i težinu trajnih posljedica, revizijski sud nalazi da je tužiteljica primjereno zatražila naknadu za duševne bolove zbog smanjenja životne aktivnosti u iznosu od 75.000 HRD i za nagrđenje 15.000 HRD. Budući da je tužiteljici za te vidove štete dosuđeno 60.000 HRD i 10.000 HRD, valjalo je preinačenjem nižestepenih presuda dosuditi još razliku od 20.000 HRD.

Materijalno pravo nije primijenjeno na štetu tužiteljice kad joj je dosuđena naknada za materijalnu štetu u vidu naknade za tuđu pomoć i njegu kroz tri mjeseca u ukupnom iznosu od 6.600 HRD. Sud je temeljem čl. 223. Zakona o parničnom postupku (koji se primjenjuje kao zakon Republike Hrvatske - "NN" br. 53/91) ocijenio da je u toj visini naknada primjerena imajući u vidu sve okolnosti slučaja. Neosnovano tužiteljica smatra da je naknadu za tuđu pomoć i njegu trebalo utvrditi prema cjeniku Centra za njegu bolesnika, jer je nesporno da tužiteljica nije koristila usluge navedenog Centra.

Osnovan je prigovor tužiteljice na odluku o troškovima postupka, pa su troškovi obređeni temeljem čl. 153.st. 2. Zakona o parničnom postupku i u skladu sa advokatskom tarifom.

U Zagrebu, 30. lipnja 1992.

Predsjednik vijeća:

Veseljko Šeparović, v. r.