I Kž-289/2006-5 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 289/06-5

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Milana Gudelja, kao predsjednika vijeća, te Hajrije Novoselec, Ante Potrebice, Dragana Poljaka i Miroslava Šovanja, kao članova vijeća i sudske savjetnice Anamarije Pavičić, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. G. M. i dr., zbog kaznenog djela zlouporabe opojnih droga, iz čl. 173. st. 3. Kaznenog zakona, odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i optuženika G. M., S. S. i J. S. podnesenim protiv presude Županijskog suda u Puli broj K-55/04 od 29. prosinca 2005., u sjednici vijeća održanoj dana 3. srpnja 2007. u nazočnosti braniteljice opt. J. S., J. S.-G., odvjetnice iz Z. i zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Petra Pulišelića,

p r e s u d i o i r i j e š i o j e :

I. Prihvaća se žalba državnog odvjetnika, preinačuje se pobijana presuda u odluci o izrečenim kaznama tako da se

- opt. G. M., za kazneno djelo za koje je tom presudom proglašen krivim, iz čl. 173. st. 3. Kaznenog zakona, temeljem istog propisa utvrđuje kazna zatvora u trajanju od četiri godine, a uzima kao utvrđena kazna zatvora u trajanju od jedne godine koja mu je izrečena pravomoćnom presudom Županijskog suda u Puli broj K-51/00-89, od 26. siječnja 2001., te kazna zatvora u trajanju od pet mjeseci, nakon opoziva uvjetne osude izrečene presudom Općinskog suda u Puli broj K-639/03-9 od 18. ožujka 2004., pa mu se, uz primjenu čl. 60. st. 2. toč. c) izriče jedinstvena kazna zatvora u trajanju od 5 (pet) godina, u koju mu se, temeljem čl. 63. Kaznenog zakona uračunava vrijeme provedeno u pritvoru od 22. kolovoza 2000. do 14. veljače 2001., od 27. travnja 2004. do 6. listopada 2005. i vrijeme provedeno na izdržavanju kazne od 6. listopada 2005. pa nadalje.

- opt. S. S., za kazneno djelo za koje je tom presudom proglašena krivom, iz čl. 173. st. 3. Kaznenog zakona, temeljem istog propisa, a uz primjenu čl. 57. st. 1. i 2. d) Kaznenog zakona izriče kazna zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine i 6 (šest) mjeseci, u koju joj se, temeljem čl. 63. Kaznenog zakona uračunava vrijeme provedeno u pritvoru od 27. travnja 2004. do 21. svibnja 2004.

I Kž 289/06-5

- opt. J. S., za kazneno djelo za koje je tom presudom proglašena krivom, iz čl. 173. st. 3. Kaznenog zakona, temeljem istog propisa, a uz primjenu čl. 57. st. 1. i 2. d) Kaznenog zakona izriče kazna zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine i 6 (šest) mjeseci, u koju joj se, temeljem čl. 63. Kaznenog zakona uračunava vrijeme provedeno u pritvoru od 27. travnja 2004. do 21. svibnja 2004.

II. Odbijaju se žalbe opt. G. M., S. S. i J. S. kao neosnovane i u pobijanom, a nepreinačenom, dijelu potvrđuje se presuda suda prvog stupnja.

III. Protiv opt. G. M. određuje se pritvor.

Obrazloženje

Pobijanom presudom Županijski je sud u Puli proglasio krvim G. M., S. S. i J. S. zbog kaznenog djela zlouporabe opojnih droga, iz čl. 173. st. 3. i 2. Kaznenog zakona (KZ) za koje je G. M. utvrdio kaznu zatvora u trajanju od tri godine, a uzeo kao utvrđenu iz pravomoćne presude Županijskog suda u Puli broj K-51/00 kaznu zatvora u trajanju od jedne godine, te mu opozvao uvjetnu osudu izrečenu presudom Općinskog suda u Puli i uzeo kao utvrđenu iz te presude kaznu zatvora u trajanju od pet mjeseci, pa mu je, uz primjenu čl. 60. st. 2 toč. c) Kaznenog zakona izrekao jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od četiri godine, u koju mu je, temeljem čl. 63. KZ-a, uračunao vrijeme provedeno u pritvoru. Optuženicama S. S. i J. S. sud je primjenom propisa o ublažavanju kazne iz čl. 57. st. 1. i 2. d) KZ izrekao kazne zatvora u trajanju od po dvije godine, u koje im je, temeljem čl. 63. KZ-a, uračunao vrijeme provedeno u pritvoru od 27. travnja 2004. do 21. svibnja 2004.

Temeljem čl. 173. st. 7.KZ-a sud je optuženicima G. M. i S. S. oduzeo drogu i druge predmete sa tragovima droge navedene u potvrdama o privremenom oduzimanju predmeta.

Temeljem čl. 76. KZ-a prema svo troje optuženika sud je primijenio sigurnosnu mjeru obaveznog liječenja od ovisnosti.

Temeljem čl. 82. KZ optuženicima je oduzeta imovinska korist ostvarena kaznenim djelom i to G. M. u iznosu od 300,00 kn, S. S. u iznosu od 200,00 kn, a J. S. u iznosu od 1.500,00 kn.

Temeljem čl. 122. st. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", broj 110/97, 27/98, 58/99, 112/99 i 58/02, u daljnjem tekstu ZKP) sud je optuženike obavezao da naknade trošak kaznenog postupka koji je naveden u izreci presude.

Protiv ove presude podnijeli su žalbe državni odvjetnik i optuženici.

čkog odvjetničkog

Opt. G. M. podnio je žalbu putem svoga branitelja R. B. iz Zajedni

ureda iz Zagreba, a presudu pobija zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni, te predlaže da se pobijana presuda ukine ili da se preinači na način da mu se izreče blaža kazna.

I Kž 289/06-5

Opt. S. S. podnijela je žalbu putem svoga branitelja M. I., odvjetnika iz P., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te odluke o kazni, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Opt. J. S. putem svoje braniteljice J. S.-G., odvjetnice iz Z., pobija presudu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni te predlaže da se pobijana presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Državni odvjetnik je podnio žalbu zbog odluke o kazni ocjenjujući da se kazne izrečene svim optuženicima preblage, te predlaže da se presuda u tom dijelu preinači.

Odgovor na žalbu državnog odvjetnika podnio je opt. G. M. s prijedlogom da se žalba odbije kao neosnovana.

Prije održavanja sjednice vijeća u skladu s odredbom čl. 373. st. 1. ZKP-a spis je dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske na dužno razgledavanje. Zamjenica Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Marinka Orlić u pismenom mišljenju broj KŽ-DO-874/06, od 29. lipnja 2006. godine, predložila je da se odbiju žalbe svih optuženika kao neosnovane, a da se prihvati žalba državnog odvjetnika i na u njoj predloženi način preinači pobijana presuda.

Postupajući po zahtjevu optuženika iznesenim u žalbama o sjednici vijeća obaviješteni su njihovi branitelji R. B., M. I. i J. S.-G.. Obavijest je dostavljana i opt. G. M., ali je vraćena s naznakom da je obaviješten, ali pošiljku nije podigao. Na sjednicu je pristupila braniteljica opt. J. S., J. S.-G., dok ostali branitelji nisu pristupili, pa kako su o sjednici obaviješteni, a opt. G. M. se nije nalazio na adresi na koju mu je obavijest poslana, temeljem čl. 374. st. 4. ZKP-a sjednica je održana u njihovoj odsutnosti, a u nazočnosti braniteljice opt. J. S., J. S.-G. i zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Petra Pulišelića. Braniteljica opt. J. S. u cijelosti je ostala kod navoda žalbe i žalbenih prijedloga, a zamjenik Glavnog državnog odvjetnika kod pismenog mišljenja broj KŽ-DO-874/06 i prijedloga da se prihvati žalba državnog odvjetnika, a žalbe optuženika odbiju kao neosnovane.

Žalba državnog odvjetnika je osnovana, dok su žalbe opt. G. M., S. S. i J. S. neosnovane.

Na žalbe opt. G. M. i S. S. zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka

Tvrdnju da je sud prvog stupnja počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 367. st. 1. toč. 11. ZKP-a opt. G. M. veže uz pogrešno utvrđeno činjenično stanje. On, naime, navodi da je pogrešno utvrđenje suda prvog stupnja da iz fotoelaborata i videosnimki proizlazi da su on i svjedok A. F. bili u žaliteljevom automobilu gdje je došlo do primopredaje

I Kž 289/06-5

droge, jer nema niti jedne fotografije na kojoj bi to bilo vidljivo, niti to proizlazi iz sadržaja snimljenog na kazeti.

Kada sud obrazlaže iz kojih je dokaza utvrdio da je žalitelj prodao heroin svjedoku F., navodi, ne samo videozapis i fotoelaborat, nego i CD-rom i izvješće policije, i to dnevna izvješća koja je policija ispostavila u skladu s odredbom čl. 182. a.) st. 1. ZKP-a, ali ne izlaže i ne opisuje sadržaj tih dokaza. Navodi suda koji se citiraju u žalbi optuženika predstavljaju zaključke suda koje temelji na nabrojenim dokazima, a ne opis sadržaja tih dokaza, kao što žalitelj pogrešno smatra, pa nije osnovana njegova tvrdnja da je time počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 367. st. 1. toč. 11. ZKP-a jer je sadržaj dokaza u presudi interpretiran suprotno sadržaju koji proizlazi iz dokaza.

Opt. S. S. koja tvrdi da je sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 367. st. 1. toč. 11. ZKP-a time što u presudi nije naveo razloge o odlučnim činjenicama, tu svoju tvrdnju ne obrazlaže, pa je nejasno u čemu se ogledaju ti propusti suda. Kada, pak, tvrdi da su razlozi o odlučnim činjenicama u presudi proturječni žaliteljica navodi da su u presudi različito označene težine heroina u paketićima koji su pronađeni u njezinoj čizmici, pa se u izreci presude navodi da se radi o težini od 0,14 - 0,31 g, a u obrazloženju se na jednom mjestu tvrdi da su paketići težili 0,3 g, a na drugom da se težina kretala od 0,14 – 0,32 g. Iako je ovaj žalbeni navod osnovan ne radi se o bitnoj povredi odredaba kaznenog postupka na koju se žaliteljica poziva. Koliko je heroina bilo u pojedinom paketiću, kod nesporne činjenice da je težina droge u svim paketićima kojih je bilo 21, iznosila 5,45 g, koliko je žaliteljici i privremeno oduzeto, ne predstavlja odlučnu činjenicu koja se odnosi na bitna obilježja kaznenog djela za koja je ona proglašena krivom ili se reflektira na odabir vrste i visine kaznene sankcije, pa se ocjenjuje da nije počinjena bitna povreda na koju žaliteljica upire.

Ovaj je sud ispitao pobijanu presudu i u skladu s odredbom čl. 379. st. 1. toč. 1. ZKP-a te je utvrdio da sud prvog stupnja nije počinio niti druge postupovne povrede na koje je sud drugog stupnja dužan paziti po službenoj dužnosti.

Na žalbe optuženih zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja

Prigovarajući utvrđenom činjeničnom stanju svi žalitelji prigovaraju ocjeni dokaza suda prvog stupnja i zaključcima koje je sud iz njih izveo da su se oni bavili prodajom heroina, a pogotovo utvrđenju da su se udružili da bi to činili.

Ti se prigovori ne mogu prihvatiti, jer je iz spisa predmeta, a i iz pobijane presude, vidljivo da je sud prvog stupnja temeljito proveo sve dokaze, pogotovo personalne dokaze, pažljivo ih i s potrebnom kritičnošću ocjenjivao svakog za sebe i uspoređujući ih međusobno, pri čemu je osobito vodio računa o sadržaju materijalnih dokaza koji se odnose na provođenje mjera određenih nalogom istražnog suca broj Kir-274/04 od 4. 3. 2004., te je osnovano zaključio da obrane optuženika, koji poriču izvršenje kaznenih djela, kao niti iskazi svjedoka A. F., I. G., E. V., M. M., G. M., M. G. i W. F., u dijelu u kojemu tvrde da heroin koji su predali policiji nije kupljen od optuženika, nisu uvjerljivi, niti prihvatljivi, o čemu je u presudi naveo jasne i logične razloge, koje u cijelosti prihvaća ovo vijeće.

I Kž 289/06-5

Ocjenjujući provedene dokaze pravilno sud prvog stupnja polazi od nesporne činjenice da je spomenutim rješenjem istražni sudac naložio primjenu mjera privremenog ograničenja ustavnog prava i sloboda iz čl. 180. st. 1. toč. 2. i 3. ZKP-a, dakle provođenje nadzora i tehničkog snimanja prostorija, te praćenje i tehniko snimanje svih optuženika i osoba koje su s njima kontaktirale, kao i predmeta koje su razmjenjivali, a te mjere trajale su od 4. 3. 2004. do 6. 5. 2004. Kroz to vrijeme kamerom, koja je bila postavljena ispred ulaza u stan optuženika, snimane su osobe koje su s njima kontaktirale, a kamerom postavljenom ispred zgrade snimane su osobe koje su u zgradu ulazile i vozila s kojima su došle. Sve snimke kamerama, koje su tako postavljene, razgledao je sud, policija, koja je provodila mjere, izradila je i fotodokumentaciju tehničkog snimanja osoba i predmeta (list 673, str. od 1-196), a u skladu s odredbom čl. 182. a. ZKP-a istražnom sucu dostavljana su dnevna izvješća o sadržaju provedenih radnji (list 456-512 spisa).

Osim toga, ocjenjujući iskaze svjedoka koji poriču da su drogu kupovali od optuženika, sud je vodio računa i o sadržaju potvrda o privremenom oduzimanju predmeta od tih svjedoka i izvješćima o njihovom uhićenju i dovođenju, iz čega je vidljivo kada su, u odnosu na vrijeme za koje se tvrdi da su drogu kupili od optuženika, uhićeni i gdje u odnosu na lokaciju stana optuženika. Kada se usporede sadržaj snimljen postavljenim kamerama s podacima iz dnevnih izvješća i izvješćima o uhićenju svjedoka, onda prigovori optuženika da podaci iz fotodokumentacije tehničkog snimanja nisu siguran dokaz da je došlo do kontakta između žalitelja i svjedoka i do kupoprodaje heroina, jednostavno nisu prihvatljivi.

Prije svega ističe se da svjedoci A. F., M. M., G. M. i I. G. ne poriču da su onoga dana, kada je to snimljeno kamerama, bili ispred stana optuženika i ostvarili kontakt sa pojedinim od njih, kako se to tvrdi u optužnici, ali poriču da je to bilo radi kupnje droge koja je kod njih kasnije, privremeno pronađena i oduzeta. Svjedok M. G. također navodi da je 15.

4. 2004. ulazio u kući u kojoj stanuju optuženici i da je tada kupio drogu koja mu je privremeno oduzeta, ali ne od optuženice J. S. kao što se tvrdilo u optužnici, već od S. Z., a koji stanuje u istoj zgradi. Prema tome iskazi navedenih svjedoka u suprotnosti su sa tvrdnjama žalitelja i to G. M. da se iz snimki ne vidi da je došlo do kontakta sa svjedokom A. F. te J. S. da se ne vidi da je bilo što izmjenjivala sa svjedokinjom G. M., jer ta svjedokinja određeno tvrdi da je bila sa žaliteljicom i da joj je tada vratila lančić i naušnice.

Kada se usporede podaci o vremenu kada su svjedoci snimljeni ispred stana optuženika s vremenom njihovog uhićenja, vidljivo je da su oni uhićeni 5-10 min nakon izlaska iz kuće. Dakle na putu od stana optuženika, pa do mjesta uhićenja, kada su svjedoci evidentno bili pod kontrolom policije, očigledno nisu mogli kupiti heroin koji im je privremeno oduzet. Nevjerojatno je, nadalje, da bi svjedok M. M., G. M. i W. F. upravo tog dana kupili od nekih drugih osoba heroin i sa tom drogom došli u stan optuženika, kao što je neuvjerljiva, neživotna i nelogična tvrdnja svjedoka A. F. da je heroin, koji mu je privremeno oduzet, njegova droga koju je ponio da bi mu opt. M. za nju dao tablete heptanon, te tvrdnja svjedoka E. V. da je, vjerojatno, u trenutku kada je snimljen ispred stana opt. S. S., njoj predavao novac koji je dugovao njenoj majci kod koje je na tržnici kupovao povrće.

Žalbene tvrdnje da se iz fotografija fotodokumentacije tehničkog snimanja ne vidi da je žaliteljica S. S. bilo što predavala E. V. i M. M., ta žaliteljica temelji samo na analizi fotografija br. 206, 207, 208, 248, 249 i 50 fotoelaborata, zanemarujući sadržaj filma sa

I Kž 289/06-5

kojega su fotografije izuzete i podatke snimljene na CD-rom, te izvješća djelatnika policije koji se odnose na tijek mjera za dane 17. 3. i 5. 4. 2004. Osim toga iz fotografije br. 207 vidi se da žaliteljica S. S. pruža nešto svjedoku E. V.. Kada se sve to poveže sa nespornom činjenicom da je svim navedenim svjedocima, neposredno nakon kontakta sa optuženicima, oduzet heroin, onda se ne može prihvatiti tvrdnja žalitelja da je sud, pogrešno ocijenivši dokaze, neosnovano utvrdio da su optuženici prodavali drogu svjedocima.

Ne može se prihvatiti tvrdnja žaliteljice J. S. da je nepouzdan navod policije o tome koja se optuženica vidi na kojoj slici, jer su žaliteljica i njezina sestra vrlo slične, pa je, zbog toga, trebalo izdvojiti podatke o identifikaciji osoba koje su navedene ispod fotografija i u legendi koja je fotoelaboratu priklopljena.

Pregledom VHS kazete i ovaj sud se uvjerio da razlika između optuženica postoji i da se može prepoznati koja je od njih prisutna u kojem segmentu koji je snimljen kamerom. Valja reći da su djelatnici policije dva mjeseca provodili mjere određene rješenjem istražnog suca broj Kir-274/04, kroz koje su dobro upoznali izgled žaliteljice i njezine sestre, pa ovaj sud ne vidi razloga za sumnju u navode što se nalaze ispod svake pojedine slike o tome tko se na njoj nalazi.

Pogrešno smatraju žalitelji da u provedenim dokazima nema osnova za zaključak suda da su se oni udružili radi prodaje droge, koji, prema njihovom mišljenju, sud temelji samo na činjenici da su zajedno živjeli u istom stanu, u kojemu je pronađeno 263 kom tableta heptanon, 21 PVC vrećica sa malim količinama heroina, vaga za precizno mjerenje i komadi PVC folija, a pri čemu sud potpuno ispušta iz vida da su ovi predmeti pronađeni u raznim dijelovima stana i oduzeti raznim osobama, što prije ukazuje da je svaki od njih radio za sebe, kao što se ističe u žalbi opt. G. M..

Pravilno sud prvog stupnja utvrđuje ovu spornu činjenicu. Kada se pregleda fotodokumentacija snimljena prilikom pretrage stana otpada svaka sumnja o tome jesu li ili nisu optuženici znali tko od njih što radi. Naime, dio pronađenog heroina nalazio se na vidljivom mjestu, na stoliću u sobi, a na polici tog stolića pronađen je dio tableta heptanon "fotografije 13, 14, 18, 19 i 21", na podu oko stolića pronađeni su ostali PVC vrećica, čizmice u kojem je pronađena 21 PVC vrećica sa heroinom stajale su u hodniku kroz koji se ulazi u ostale prostorije stana, na podu su pronađene odbačene, zgužvane novčanice u apoenima od po 100,00 kn. U dnevnom boravku pronađen je ruksak sa većom količinom novca u raznim valutama, a u jakni, koja je bila obješena na vješalici u predsoblju, pronađen je pretežni broj tableta heptanona. Dakle sve je to bilo svakodnevno vidljivo svim korisnicima tog stana, pa se ne može prihvatiti njihova tvrdnja, iznesena u obranama, da nisu imali saznanja što tko od njih radi. Kada se, nadalje, vodi računa i o sadržaju koji je snimljen na kazeti, iz koje je vidljivo da su u vrlo kratkim vremenskim intervalima iz stana izlazili razni optuženici, kao što je to prikazano na legendi VHS zapisa što se nalazi na listu 505-511 spisa, onda ni po ocjeni ovog suda nema baš nikakvog razloga za sumnju u utvrđenje suda prvog stupnja da su se optuženici udružili radi prodaje droge.

Ne mogu se prihvatiti ni tvrdnje žalitelja da je činjenično stanje, na kojemu se temelji odluka o njihovoj odgovornosti, nepotpuno utvrđeno.

I Kž 289/06-5

Opt. G. M. i J. S. smatraju da je sud trebao ispitati kao svjedoka kriminalističke tehničare, jer je ostalo nerazjašnjeno kako videozapis ne sadrži neke snimke koje se nalaze u fotoelaboratu, kao snimku ulaska svjedoka I. G. u stan optuženika, što ističe u žalbi opt. M., odnosno da se provjeri je li kamera evidentirala dolazak svjedoka G. u stan, S. Z., prema kojemu su, već ranije spomenutim rješenjem istražnog suca, također određeno provođenje mjera iz čl. 180. st. 1. toč. 2. i 3. ZKP-a, kao što se tvrdi u žalbi opt. J. S..

Pravilno je sud ocijenio da provođenje tih dokaza nije važno, jer su sve relevantne činjenice, koje žalitelji pokušavaju dovesti u sumnju, s potrebnom izvjesnošću utvrđene. Utvrđenje da je optuženik M. prodao heroin I. G. sud prvog stupnja temelji prvenstveno na nalazu i mišljenju vještaka toksikologa o tome da je heroin, koji je oduzet tom svjedoku, identičnog kemijskog sastava kao i heroin koji je oduzet opt. M., te na iskazu svjedoka A. J., djelatnika policije, koji je detaljno opisao susret žalitelja i svjedoka, i okolnosti pod kojima je svjedok zaustavljen i legitimiran. Osim toga svjedok G. je iskazao da se tog dana susreo sa optuženikom pred njegovim stanom i da mu je optuženik predao jedan predmet, ali da se radilo o telefonskoj kartici, a ne o drogi.

Sve što je policija snimila prilikom provođenja mjera koje su određene prema optuženicima, ali i prema S. Z. i V. M., dostavljeno je sudu 24. 11. 2004. Iz sadržaja VHS kazete i fotoelaborata vidljivo je da je na mjestu, koje je snimano, snimljen i S. Z. 10., 11. 15. i 16 ožujka 2004. te 20, 21 i 27. travnja 2004., a što proizlazi i iz dnevnih izvješća koji se odnose na te dane, pa je osnovano sud prvog stupnja zaključio da ispitivanje kriminalističkog tehničara na okolnosti navedene u dokaznom prijedlogu te optuženice nije potrebno. Nije u pravu žaliteljica J. S. kada tvrdi da je sud trebao provjeriti njezinu obranu da se 10. 3. 2004. nalazila na radnom mjestu, pa da nije niti objektivno mogla prodati heroin W. F.. Iz snimke na VHS kazeti vidljivo je da je žaliteljica 10. 3. 2004. u 15:56:31 sat bila u hodniku ispred stana optuženika i to zajedno sa svojom sestrom S., što je vidljivo i na fotografiji br. 74 fotodokumentacije, pa je stoga, isključena svaka moguća zamjena identiteta osoba na koju se žaliteljica poziva, a i potreba da se kao svjedok ispita njezin poslodavac.

Iz naprijed iznesenih razloga ocjenjuje se da je činjenično stanje, na kojemu se temelji eno, te da je sud na pravilno

odluka o odgovornosti svih optuženika, pravilno i potpuno utvrđ

utvrđene činjenice pravilno primijenio zakon kada je ponašanje optuženika pravno označio kao kazneno djelo iz čl. 173. st. 3. KZ.

Pobijana presudu ispitana je i u skladu s odredbom čl. 379. st. 1. toč. 2. ZKP-a te je utvrđeno da sud prvog stupnja nije počinio niti druge povrede kaznenog zakona propisane u čl. 368. ZKP-a.

Na žalbe optuženika i državnog odvjetnika zbog odluke o kazni

Nisu u pravu optuženici kada tvrde da im je sud izrekao prestroge kazne, već je u pravu državni odvjetnik kada tvrdi da je kazna koja je utvrđena M. G. za kazneno djelo za koje je ovom presudom proglašen krivim, kao i kazne izrečene obima optuženicama su preblage.

I Kž 289/06-5

Pobijajući u tom dijelu presudu suda prvog stupnja žalitelji ne iznose nove činjenice nego tvrde, optuženici da sud nije pravilno vrednovao utvrđene olakotne okolnosti, a državni odvjetnik da nije pravilno vrednovao utvrđene otegotne okolnosti.

Ovaj sud smatra da sud prvog stupnja nije pravilno vrednovao iskazanu upornost optuženika prilikom izvršenja kaznenog djela koja je vidljiva iz dokaza provedenih tijekom postupka kao i činjenicu da je predmetom ovog kaznenog djela tzv. teška droga heroin. Kada se, nadalje, vodi računa da je opt. G. M. do sada osuđivan i to zbog istovrsnog kaznenog djela, onda je u pravu državni odvjetnik kada tvrdi da je utvrđena kazna zatvora za djelo za koje je ovom presudom proglašen krivim u trajanju od tri godine, koja predstavlja minimum zapriječene kazne za ovo kazneno djelo, preblaga. Tom je optuženiku, ovaj sud, za to kazneno djelo utvrdio kaznu zatvora u trajanju od četiri godine, koja je primjerena težini i društvenoj opasnosti njegovog postupanja, ali kroz koju je došla do izražaja i činjenica da je u vrijeme izvršenja djela bio smanjeno ubrojiv zbog ovisnosti o drogama. Upravo radi toga, ovaj je sud preinačio pobijanu presudu i u odluci o jedinstvenoj kazni za tog optuženika, jer mu je, uzevši kao utvrđenu iz presude Županijskog suda u Puli broj K-51/00 kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i kaznu zatvora u trajanju od pet mjeseci iz opozvane uvjetne osude izrečene presudom Općinskog suda u Puli broj K-639/03-9, primjenom propisa čl. 60. st. 2. toč. c) KZ- a izrekao jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od pet godina.

Isto tako, mišljenje je ovog suda da je sud prvog stupnja precijenio značaj utvrđenih olakotnih okolnosti na strani optuženica S. i J. S.. Točno je da su one obje u vrijeme izvršenja kaznenog djela bile smanjeno ubrojive, zbog ovisnosti o drogi, a opt. S. S. i zbog narušene strukture osobnosti, ali kada se ove okolnosti koje predstavljaju osobito olakotne okolnosti u smislu odredbe čl. 57. st. 1. KZ-a, stave u odnos sa utvrđenim otegotnim okolnostima ne opravdavaju izricanje kazne zatvora u trajanju od dvije godine, koja je tim optuženicama izrečena. Cijeneći pravilno sve te okolnosti, ovaj sud smatra da je primjerena kazna zatvora u trajanju od dvije godine i šest mjeseci, koja im je primjenom propisa o ublažavanju kazne, izrečena ovom presudom.

U izrečene kazne optuženima je uz primjenom čl. 63. KZ-a, uračunao i vrijeme provedeno u pritvoru, kao što je navedeno u izreci ove presude pod toč. I.

S obzirom da je presuda suda prvog stupnja preinačena u odluci o kazni tako da je opt. G. M. izrečena kazna zatvora u trajanju od pet godina, temeljem čl. 390. st. 2. ZKP-a riješeno je da se protiv njega određuje pritvor kao obligatorni pritvor u skladu s odredbom čl. 102. st. 4. ZKP-a.

Iz naprijed iznesenih razloga valjalo je prihvatiti žalbu državnog odvjetnika i preinačiti pobijanu presudu u odluci o izrečenim kaznama na način kao što je učinjeno pod toč. I. izreke, a s obzirom da je opt. G. M. izrečena kazna u trajanju od pet godina valjalo je protiv njega odrediti pritvor, dok su žalbe optuženika odbijene kao neosnovane, radi čega je presuđeno i riješeno kao u izreci (čl. 390. st. 1. i 2. i 379. ZKP-a).

U Zagrebu, 3. srpnja 2007.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Anamarija Pavičić, v.r.

Milan Gudelj, v.r.