I Kr-170/1998-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kr-170/1998-3

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Milana Gudelja, kao predsjednika vijeća, te Ante Potrebice, mr. Branka Zmajevića, Vesne Vrbetić i Senke Klarić- Baranović, kao članova vijeća i višeg savjetnika Marka Raše, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv osuđenika A. B., zbog kaznenih djela iz čl. 196. st. 2. OKZRH i dr., odlučujući o zahtjevu osuđenice za izvanredno ublažavanje kazne dostavljenom s prijedlogom Županijskog suda u Rijeci od 16. lipnja 1998. godine broj Kv-114/98 (K-7/94), u sjednici održanoj 24. studenog 1998. godine,

r i j e š i o j e :

Odbija se zahtjevu osuđenice A.B. za izvanredno ublažavanje kazne.

Obrazloženje

Presudom Vojnog suda u Rijeci od 5. rujna 1994. godine broj K-7/94, koja je potvrđena presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 30. listopada 1997. godine broj I Kž-948/94, osuđena je A.B. zbog kaznenih djela neovlaštene proizvodnje i stavljanja u promet opojnih droga iz čl. 196. st. 1. i 2. OKZRH i omogućavanja uživanja opojnih droga iz čl. 197. st. 1. i 2. OKZRH na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i dva mjeseca.

Osuđenica nije nastupila na izdržavanje kazne.

Zahtjev za izvanredno ublažavanje kazne podnijela je osuđenica po braniteljima S.P. i G.G. odvjetnicima iz R., u kojem navodi da boluje od psihičke bolesti, endogene psihoze, koja je dijagnosticirana početkom 1995. godine, da je u nekoliko navrata hospitalizirana i da je i danas pod liječničkom terapijom i kontrolom, zbog čega je i u invalidskoj mirovini od 11. prosinca 1996. godine. Majka da joj je umrla 1990. godine, a otac je u travnju 1997. godine operiran od karcinoma tako da ona vodi o njemu nužnu brigu.

Dostavljajući spis sa zahtjevom osuđenika Županijski sud u Rijeci je predložio da se zahtjev prihvati, a takvo mišljenje su izrazili i županijski državni odvjetnik u Rijeci, te državni odvjetnik Republike Hrvatske. Zahtjev nije osnovan.

Osuđenica svoj zahtjev temelji na činjenici da je u međuvremenu obolila od psihičke bolesti zbog čega je u invalidskoj mirovini, te da joj je obolio otac od teške bolesti, o kojem isključivo ona vodi nužnu brigu, što je sve potvrđeno i priloženom dokumentacijom. Međutim, iako se radi o okolnostima za koje sud nije znao u vrijeme kada se donosila presuda odnosno o okolnostima koje su se pojavile poslije i koje svakako treba cijeniti kao olakotne na strani osuđenice, iste ne bi očito dovele do blaže osude, sve da je sud za njih i znao odnosno da su postojale u vrijeme kada se donosila odluka o kazni. To iz razloga jer su osuđenici za svako od počinjenih djela već utvrđene najmanje moguće kazne, uz primjenu zakonskih odredaba o ublažavanju kazne i koje se dalje ne mogu ublažavati, te je izrečena jedinstvena kazna zatvora na način da je ona tek nešto veća od utvrđene najviše pojedinačne kazne.

Iz tog razloga trebalo je na temelju čl. 416. st. 6. ZKP/97 odbiti zahtjev osuđenice za izvanredno ublažavanje kazne, te je stoga odlučeno kao u izreci.

U Zagrebu, 24. studenog 1998. godine.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Marko Rašo, v.r.

Milan Gudelj, v.r.