Rev-328/2012-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 328/12-3

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinje Jasenke Žabčić predsjednice vijeća, mr. sc. Lucije Čimić članice vijeća, Dragana Katića člana vijeća i suca izvjestitelja, Darka Milkovića člana vijeća i Brune Frankovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. J. iz Z., zastupanog po punomoćniku M. K., odvjetniku u S. B., protiv I-tuženika D. D. iz S. B., zastupanog po Odvjetničkom društvu Ž. R. i k. iz S. B. i II-tuženice R. R. iz Z., zastupane po punomoćnici S. H. (R.), odvjetnici iz S. B., odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude i rješenja Županijskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj Gž-701/09 od 31. listopada 2011., kojom je potvrđena presuda i djelomično preinačeno rješenje Općinskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj P-1349/05-62 od 23. prosinca 2008., u sjednici održanoj 21. listopada 2015.,

r i j e š i o j e:

Revizija tužitelja odbacuje se kao nedopuštena.

Drugotuženici R. R. ne dosuđuje se trošak odgovora na reviziju.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja odbijen je tužbeni zahtjev kojim je tužitelj tražio da se tuženicima naloži da na svojoj nekretnini uklone uzroke štetnih imisija na način da prestanu obavljati djelatnost uzgoja stoke u mjeri koja premašuje opseg uzgoja za vlastite potrebe kao i da saniraju postojeće stanje stvari na način da isprazne sabirnu jamu i izvrše sanaciju objekta i dvorišta kao i da postojeće oštećene oluke sa spustovima zamijene novima i na taj način riješe pitanje slijevanja oborinskih voda u dvorište tužitelja, kao i da mu na ime naknade štete isplate ukupan iznos od 72.300,00 kn, sve kako je to pobliže naznačeno u izreci presude. Posebnim rješenjem sadržanim u istoj odluci, u točki I. izreke, odbijen je tužitelj s prijedlogom za određivanje privremene mjere osiguranja dok je u točki II. izreke tog rješenja naloženo tužitelju naknaditi I-tuženiku troškove postupka u iznosu od 2.440,00 kn, a II- tuženici u iznosu od 15.860,00 kn.

Presudom i rješenjem drugostupanjskog suda u točki I. izreke odbijena je kao djelomično neosnovana žalba tužitelja i žalba II-tuženice te su presuda i rješenje suda prvog stupnja potvrđeni, osim u dijelu odluke o troškovima postupka koja je preinačena i tužitelju naloženo isplatiti II-tuženici na ime troškova postupka iznos od 16.775,00 kn (umjesto dosuđenog iznosa od 15.860,00 kn).

Protiv drugostupanjske presude tužitelj je podnio reviziju iz članka 382. stavka 2. točke 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 28/13 - u daljnjem tekstu: ZPP), s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske prihvati reviziju i ukine nižestupanjske presude i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, odnosno da pobijanu odluku preinači i u cijelosti prihvati tužbeni zahtjev.

U odgovoru na reviziju II-tuženica osporava sve revizijske navode predlažući odbijanje revizije kao neosnovane uz nadoknadu troškova nastalih podnošenjem odgovora na reviziju tužitelja.

Revizija nije dopuštena.

Prema odredbama članka 382. stavak 2. ZPP-a u slučajevima u kojima je ne mogu podnijeti prema odredbi stavka 1. ovoga članka, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, time da u takvoj reviziji stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose, te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni (članak 382. stavak 3. ZPP-a).

U sadržaju revizije tužitelj je određeno naznačio slijedeća pravna pitanja:

„1. Da li je u konkretnom slučaju riječ o štetnim imisijama?

2. Jesu li one prešle tzv. uobičajenu mjeru, odnosno granicu tolerancije s obzirom na namjenu nekretnina (poljoprivredna zemljišta, vrtovi, voćnjaci) koje okružuju nekretninu tuženika?

3. Da li je prelijevanje fekalnih otpadnih voda uobičajena imisija?

4. Da li prelijevanje otpadnih i fekalnih voda zagađuje tlo?

5. Ima li tužitelj pravo na naknadu štete zbog zagađenja tla, vode, te na naknadu izmakle dobiti?

6. Ima li tužitelj pravo predložiti privremenu mjeru kojom se nalaže tuženima da na svojoj nekretnini uklone uzroke štetnih imisija?“

Obrazlažući razloge važnosti postavljenih pitanja revident ističe da su pobijane odluke suprotne pravnom shvaćanju koje je revizijski sud već zauzeo o istom pravnom pitanju odlukom broj Rev-2686/90 od 14. ožujka 1991., zajedno s još nekoliko primjera zauzetog pravnog shvaćanja iz sudske prakse, pa se tako poziva na odluku Okružnog suda u Gospiću broj Gž-13/87 od 9. veljače 1987., te na rješenje Vrhovnog suda BiH broj Rev-387/81 od 19. studenog 1981.

Nižestupanjski sudovi su utvrdili da, iako je voda u tužiteljevom bunaru zdravstveno neispravna, nije moguće utvrditi da bi ista bila neispravna upravo zbog dotjecanja fekalija i otpadnih voda s nekretnine II-tuženice, budući je tlo na kojem su sagrađene stambene kuće nagnuto od zapada prema istoku i da sve površinske vode teku prema vodotoku B., s tim da je nivo septičke jame upušten od okolnog tla za nekoliko centimetara tako da se oborinske vode mogu nesmetano slijevati u septičku jamu. To tim više jer je utvrđeno se većina mještana naselja Z. ne koristi vodom iz svojih bunara već da vodu za piće dovoze sa izvora u G., a utvrđeno je još i to da se tuženici od Božića 2005. ne bave uzgojem svinja, tako da više ne postoje štetne imisije zbog uzgoja stoke. Stoga je ovaj dio tužbenog zahtjeva odbijen iz navedenih razloga. U odnosu na dio tužbenog zahtjeva kojim je tužitelj tražio naknadu štete valja istaknuti da je taj dio odbijen iz istih razloga zbog kojih je odbijen i prvotni dio tužbenog zahtjeva, ali i zato jer tužitelj predloženim i izvedenim dokazima nije dokazao ni opseg štete koju bi pretrpio.

Slijedom toga, u odnosu na postavljena pitanja koja se odnose na štetne imisije (pod točkom 1. do 4.) revidentu valja odgovoriti da odluka u sporu ne ovisi o rješenju tih pitanja jer tužbeni zahtjev nije odbijen iz razloga što nešto jeste ili nije prekomjerna imisija već zato jer se nije moglo utvrditi (dokazati) da bi uzgoj stoke i (neispražnjena) sabirna jama, kao i stanje dvorišta na nekretnini II-tuženice, bili razlogom štetnih imisija (zagađenja tužiteljeva bunara i svega ostalog iz tužbenog zahtjeva), ali konačno i zato jer su tuženici potpuno prestali s uzgojem svinja još 2005.

Jednako je tako i glede pitanja o naknadi štete (pod točkom 5. i 6.) budući je tužbeni zahtjev i u tom dijelu odbijen iz prije naznačenih razloga koji su važni i za odluku o naknadi štete, ali i zato jer tužitelj (predloženim dokazima) nije dokazao opseg sporne štete.

Prema tome postavljena pitanja nisu važna za odluku u sporu niti za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

Drugotuženici nisu dosuđeni troškovi nastali podnošenjem odgovora na reviziju jer ta parnična radnja nije bila potrebna za vođenje parnice (članak 155. stavak 1. i 166. stavak 1. ZPP-a).

Iz tih je razloga, na temelju odredbe iz članka 392.b stavak 3. ZPP-a, valjalo riješiti kao u izreci.

Zagreb, 21. listopada 2015.

Predsjednica vijeća:

Jasenka Žabčić, v.r.