II Kž-38/2020-4 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: II Kž-38/2020-4

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Žarka Dundovića kao predsjednika vijeća te Dražena Tripala i Ratka Šćekića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Damire Delost kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog D. P. i drugih, zbog kaznenog djela iz članka 230. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. - ispravak, 101/17. i 118/18. - dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbama okrivljenog D. P. i okrivljenog S. K. podnesenim protiv rješenja Županijskog suda u Osijeku od 9. siječnja 2020. broj Kov-21/2019-23, o produljenju istražnog zatvora nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 29. siječnja 2020.,

r i j e š i o j e :

Odbijaju se žalbe okrivljenog D. P. i okrivljenog S. K. kao neosnovane.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Osijeku, nakon podignute optužnice protiv okrivljenog D. P. i okrivljenog S. K. zbog počinjenja kaznenog djela razbojništva iz članka 230. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. KZ/11., na temelju članka 127. stavka 4. u vezi s člankom 131. stavkom 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17.), a pravilno je Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. - dalje: ZKP/08.), produljen je istražni zatvor protiv okrivljenog D. P. i okrivljenog S. K. iz zakonske osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08.

Na temelju članka 124. stavka 2. točke 4. ZKP/08. okrivljenicima je u vrijeme trajanja istražnog zatvora uračunato vrijeme za koje su bili lišeni slobode, od 15. srpnja 2019. pa nadalje.

Protiv tog rješenja žalbu je podnio okrivljeni D. P. po branitelju, odvjetniku R. I., s prijedlogom „da se istražni zatvor ukine ili zamjeni mjerama opreza“.

Žali se i okrivljeni S. K. po braniteljici, odvjetnici M. F., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da drugostupanjski sud prihvati žalbu okrivljenog S. K., pobijano rješenje u odnosu na njega preinači na način da mu ukine istražni zatvor, podredno da mu odredi mjere opreza iz članka 98. ZKP/08. kao što su obveza redovitog javljanja određenoj osobi ili državnom tijelu, zabrana posjećivanja određenog mjesta ili područja, odnosno privremeno oduzimanje putne i druge isprave za prijelaz državne granice.

Žalbe nisu osnovane.

Protivno žalbenim navodima okrivljenog D. P. i okrivljenog S. K., prvostupanjski sud je za svoju odluku dao određene i dostatne razloge o odlučnim činjenicama i to, kako one koji se odnose na postojanje osnovane sumnje i posebne pretpostavke za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv navedenih okrivljenika, tako i one koji se odnose na nemogućnost zamjene istražnog zatvora blažim mjerama. Stoga nije osnovan prigovor okrivljenog S. K. o počinjenju bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08.

Naime, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da postoji opća pretpostavka iz članka 123. stavka 1. ZKP/08. za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv imenovanih okrivljenika u vidu postojanja osnovane sumnje, a koja proizlazi iz podignute optužnice i dokaza na kojima se ona temelji, kako pravilno navodi i obrazlaže prvostupanjski sud. Slijedom navedenog, neosnovani su žalbeni navodi kojima okrivljeni D. P. takav zaključak nastoji osporiti dajući svoju ocjenu obrane okrivljenog S. K., jer će analizu i ocjenu svih dokaza, a potom i odluku o kaznenoj odgovornosti oba okrivljenika donijeti raspravno vijeće tek nakon provedene rasprave.

Nadalje, postojanje iteracijske opasnosti na strani okrivljenog D. P. i okrivljenog S. K., prvostupanjski sud s pravom temelji na njihovoj višekratnoj osuđivanosti koju pravilno dovodi u vezu s činjenicom da su nezaposleni.

Naime, okrivljeni D. P. je od 2008. do 2017. u 13 navrata pravomoćno osuđivan zbog imovinskih kaznenih djela, od čega u jednom navratu zbog istog kaznenog djela, dok je okrivljeni S. K. od 2017. do 2018. suđen u četiri navrata, pri čemu u tri navrata zbog imovinskih kaznenih djela, s time što je kazneno djelo za koje se u ovom postupku osnovano sumnjiči počinjeno za vrijeme provjeravanja po sve četiri presude. Slijedom navedenog, očito je da ranija osuđivanost upućuje na neusklađenost njihova života sa zakonom te da dosadašnje osude nisu ostvarile svoju svrhu i utjecale na njih da se klone daljnjeg protupravnog postupanja.

Spomenute okolnosti, u svojoj ukupnosti, i po ocjeni Vrhovnog suda Republike Hrvatske, predstavljaju one osobite okolnosti koje upućuju na razboritu i realno predvidivu opasnost da će okrivljeni D. P. i okrivljeni S. K. boravkom na slobodi ponoviti isto ili slično kazneno djelo.

Stoga žalbeni navodi okrivljenog D. P. i okrivljenog S. K. da je njihov dosadašnji boravak u istražnom zatvoru ispunio svoju svrhu te žalbene tvrdnje okrivljenog D. P. da, iako je formalno nezaposlen, u stvarnosti neprijavljeno obavlja različite fizičke poslove, nemaju utjecaja na zakonitost i pravilnost pobijanog rješenja.

Iz izloženih razloga i ovaj drugostupanjski sud je stava da je daljnja primjena mjere istražnog zatvora protiv okrivljenog D. P. i okrivljenog S. K. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. nužna te da se ista svrha ne bi mogla ostvariti primjenom blažih mjera predviđenih ZKP/08. pa tako ni mjerama opreza iz članka 98. stavka 2. točaka 2., 3. i 7. ZKP/08., kako žalbom predlaže okrivljeni S. K.

Slijedom navedenog, a kako žalbenim navodima okrivljenika nije dovedena u pitanje pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja niti su u istom ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud, u skladu s člankom 494. stavkom 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, na temelju odredbe članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno je kao u izreci ovoga rješenja.

Zagreb, 29. siječnja 2020.

Predsjednik vijeća:

Žarko Dundović, v. r.