IV Kž-13/2013-5 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: IV Kž 13/13-5

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Senke Klarić-Baranović kao predsjednice vijeća te mr. sc. Marijana Svedrovića i mr. sc. Branka Brkića kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Martine Slunjski kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv osumnjičene D. S. M. i drugih, zbog kaznenog djela iz članka 293. stavak 2. Kaznenog zakona i drugih, odlučujući o žalbi oštećenog kao tužitelja M. Š. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu od 3. prosinca 2012. broj II Kv-1449/10 (Kio-198/10), u sjednici održanoj 6. veljače 2013.,

r i j e š i o j e:

Odbija se žalba oštećenog kao tužitelja M. Š. kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem vijeća Županijskog suda u Zagrebu, u povodu neslaganja istražnog suca, odbijen je kao neosnovan istražni zahtjev oštećenog kao tužitelja M. Š., protiv osumnjičene D. S. M. i osumnjičenog S. M., zbog kaznenog djela protiv sigurnosti platnog prometa i poslovanja, prijevare u gospodarskom poslovanju iz članka 293. stavak 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 110/97., 27/98., 129/00., 51/01., 105/04. 84/05., 71/06., 110/07. i 152/08. – dalje u tekstu: KZ/97) te protiv osumnjičene pravne osobe, trgovačkog društva „T. M.“ d.o.o., zbog kaznenog djela protiv sigurnosti platnog prometa i poslovanja, prijevare u gospodarskom poslovanju iz članka 293. stavak 2. KZ/97 u svezi s člankom 3. stavak 1. Zakona o odgovornosti pravnih osoba za kaznena djela („Narodne novine“ broj 151/03. i 110/07. – dalje u tekstu: ZOPOK).

Protiv tog rješenja žalbu je podnio oštećenik kao tužitelj putem punomoćnice L. M.-P., odvjetnice iz Z., zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede odredaba Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 110/97., 27/98., 58/99., 112/99., 58/02., 143/02. i 115/06. – dalje u tekstu: ZKP/97) te pogrešne primjene kaznenog zakona, s time da se u žalbi obrazlaže samo žalbena osnova pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Predlaže se ukinuti pobijano rješenje, odnosno preinačiti pobijano rješenje na način da se odredi da će se provesti istraga sukladno istražnom zahtjevu oštećenika kao tužitelja.

Žalba oštećenika kao tužitelja nije osnovana.

IV Kž 13/13-5

Protivno navodima u žalbi, Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju stanja predmetnog spisa, ocjenjuje da je pravilan zaključak prvostupanjskog suda u pobijanom rješenju da iz podataka u spisu predmeta ne proizlazi dostatan stupanj osnovane sumnje da bi osumnjičenici D. S. M. i S. M. te osumnjičena pravna osoba, trgovačko društvo „T. M.“ d.o.o., postupajući na način opisan u istražnom zahtjevu, počinili kazneno djelo prijevare u gospodarskom poslovanju iz članka 293. stavak 2. KZ-a. Za ovakav svoj zaključak prvostupanjski je sud dao valjane, potpune i jasne razloge utemeljene na dokumentaciji koja je priložena u spisu predmeta, a koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud i na koje se zbog nepotrebnog ponavljanja upućuje žalitelj.

Činjenice koje proizlaze iz stanja predmetnog spisa, a koje je pravilno i potpuno utvrdio i prvostupanjski sud u pobijanom rješenju, ukazuju da je poslovna suradnja između osumnjičenog trgovačkog društva „T. M.“ d.o.o., čiji su direktori i odgovorne osobe osumnjičena D. S. M. i osumnjičeni S. M., i oštećenog kao tužitelja M. Š. kao vlasnika obrta „P. – P.“ kroz razdoblje nekoliko godina bila uspješna, da prema podacima u spisu račun trgovačkog društva „T. M.“ d.o.o. u vrijeme započinjanja poslovne suradnje nije bio blokiran. Također iz stanja spisa proizlazi da oštećenik kao tužitelj niti na početku cjelokupne poslovne suradnje, a niti u trenutku sklapanja spornog pravnog posla od trgovačkog društva „T. M.“ d.o.o.“ nije tražilo nikakve instrumente osiguranja plaćanja niti je provjeravalo bonitet tog trgovačkog društva.

Prema tome, osumnjičenici niti su uporabili bilo kakav nenaplativi instrument osiguranja plaćanja, a niti su predočili ili prešutjeli kakvu činjenicu i time oštećenika kao tužitelja doveli u zabludu ili ga održavali u zabludi s ciljem pribavljanja protupravne imovinske koristi za trgovačko društvo u kojemu su u inkriminirano vrijeme bli odgovorne osobe, kako se to traži za ostvarenje bića terećenog kaznenog djela. Sve navedene činjenice u ukupnosti ukazuju da nema elemenata koji bi upućivali na dostatan stupanj osnovane sumnje da bi osumnjičenici D. S. M. i S. M. počinili kazneno djelo iz članka 293. stavak 2. KZ/97, kako je to pravilno zaključio i valjano obrazložio i sud prvog stupnja u pobijanom rješenju, već se tu radi o nerazriješenom građansko pravnom odnosu. Sama činjenica postojanja dugovanja inkriminiranog iznosa, imajući na umu tijek poslovnog odnosa između oštećenika kao tužitelja i osumnjičenika, u kojem osumnjičenici obveze proizašle iz poslovne suradnje s oštećenikom kao tužiteljem u manjem dijelu nisu podmirili, a u tijeku ranije poslovne suradnje je njihovo trgovačko društvo uredno poslovalo s oštećenikom kao tužiteljem, nije dovoljna za zaključak da su osumnjičenici u trenutku započinjanja poslovne suradnje s oštećenikom kao tužiteljem postupali s prijevarnom namjerom. Navedena činjenica (postojanje dugovanja) u konkretnoj situaciji može biti predmet rješavanja u građanskom postupku, kako to pravilno zaključuje i prvostupanjski sud, s obzirom na to da nema dostatnog stupnja osnovane sumnje o počinjenju kaznenog djela opisanog u istražnom zahtjevu.

Osnovana sumnja da su osumnjičenici počinili kazneno djelo za koje ih se tereti u istražnom zahtjevu mora proizlaziti iz dokumenata i podataka u tim dokumentima koji su priloženi uz istražni zahtjev, a kako to ovdje nije slučaj, ne postoje zakonske pretpostavke za provođenje istrage iz članka 187. stavak 1. ZKP/97 zbog kaznenog djela za koje oštećenik kao čenike D. S. M. i S. M.. Budući da u postupanju osumnjičenika D. S. M. tužitelj tereti osumnji

i S. M. kao direktora i odgovornih osoba osumnjičene pravne osobe, trgovačkog društva „T. M.“ d.o.o. nisu utvrđena obilježja kaznenog djela za koje ih se tereti istražnim zahtjevom, to ne postoji niti kaznena odgovornost osumnjičene pravne osobe, trgovačkog društva „T. M.“ d.o.o.

IV Kž 13/13-5

S obzirom na to da žalbom oštećenika kao tužitelja nije dovedena u sumnju osnovanost pobijanog rješenja niti su pobijanim rješenjem ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud, sukladno članku 398. stavak 4. ZKP/97, pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 398. stavak 3. ZKP/97 odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu 6. veljače 2013.

Predsjednica vijeća:

Zapisničarka:

Senka Klarić-Baranović, v.r. Martina Slunjski, v.r.