Rev-111/1994-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 111/1994-2

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca dr. Ive Grbina kao predsjednika vijeća, te Miroslave Vekić, Miljenke Vraničar, Ivana Mikšića i Tome Gložinića kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M.Č. iz S., kojega zastupa punomoćnik D.L., odvjetnik u S., protiv tuženika "S.D. - N. " iz S. kojega zastupa punomoćnik D.Ž., radi isplate, rješavajući reviziju tužitelja protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Splitu od 4. lipnja 1993. broj Gž-1645/93, kojom je potvrđena presudan Općinskog suda u Splitu od 31. ožujka 1993. broj P-1191/92-7, u sjednici održanoj dana 7. veljače 1996.,

p r e s u d i o j e:

Odbija se revizija kao neosnovana.

O b r a z l o ž e n j e

Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena presuda suda prvog stupnja, kojom je presuđeno:

Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

" I Dužan je tuženik u roku od 15 dana isplatiti tužitelju iznos od 30.000.000.-HRD s kamatama u skladu sa zakonom počam od presuđenja, do isplate.

II Dužan je tuženik u prvom slijedećem broju novine "S.D. ", po pravomoćnosti ove presude, presudu objaviti u cijelosti, bez komentara.

III Dužan je tuženik u roku od 15 dana naknaditi tužitelju trošak spora."

Protiv presude suda drugog stupnja tužitelj je izjavio reviziju, jer "obje nižestupanjske presude nisu pravilne ni zakonite". Predlaže da se osporene presude preinače i usvoji zahtjev tužitelja u cijelosti, podredno da se presude ukinu.

U odgovoru na reviziju tuženik pobija osnovanost revizije i predlaže da se revizija odbije kao neosnovana.

Državni odvjetnik Republike Hrvatske nije se izjasnio o reviziji.

Revizija nije osnovana.

Utvrđeno je, da je tuženik u svom podlistku "F.T. " od 27. svibnja 1992. objavio tekst pod naslovom "Za kakvom Jugoslavijom žali Feral Tribune"?.

U okviru ovog teksta objavljen je i napis "Za Jugoslavijom u kojoj je M.Č. bio sekretar OOSK R.S. ".

Nadalje je utvrđeno:

- da je tiraž tužene tog dana iznosio 90.000,

- da je tužitelj bio član SKJ od 1974. do 1990. ali ne i da je bio sekretar OOSK R. S.,

- da je tužitelj u vrijeme objavljivanja spornog teksta kao i nakon toga bio prisutan na bojištu Herceg-Bosne i to kao reporter HRTV.

- da je tužitelj zbog objave dijela napisa koji se odnosi na njega imao neugodnosti, da je osjećao nelagodu, jer mu je govoreno "zar i ti M. ", "zar i ti M.

žališ za Jugoslavijom i svojom partijskom foteljom"?

Tužitelj traži naknadu neimovinske štete zbog povrede ugleda i časti i objavljivanje presude.

Sudovi nižeg stupnja odbili su tužitelja sa stužbenim zahtjevom pozivom na odredbu čl. 30. Zakona o javnom informiranju ("Narodne novine", broj 22 od 17. travnja 1992.), a sud drugog stupnja i na odredbu čl. 200. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53 i 73/91, 3/94).

Odredbom čl. 30. st. 1. Zakona o javnom informiranju je propisano, da nakladnik odgovara za štetu, ako informacijom objavljenom u sredstvu javnog informiranja povrijedi privatnost, dostojanostvo, ugled, čast ili koje drugo pravo. Prema st. 3. istog članka je propisano, da će se pri odlučivanju o visini naknade štete iz st. 1. ovoga članka voditi računa o značenju povrijeđenoga dobra i jakosti pretrpljenoga bola ili straha, te nakladi sredstava javnog informiranja, koja je objavila informaciju kojom je šteta učinjena.

Po ocjeni ovog revizijskog suda, sudovi nižeg stupnja pravilno su primjenili odredbu čl. 30. st. 1. i 3. Zakona o javnom informiranju kada su tužitelja odbili s tužbenim zahtjevom za naknadu štete s osnova duševnih bolova zbog povrede ugleda i časti s obzirom da nije utvrđeno da bi tužitelj zbog te povrede pretrpio osobito jaku duševnu bol.

Dakle, kraj utvrđenja, da je tužitelj, kako je sam iskazao osjećao nelagodu i nočne more, sudovi nižeg stupnja pravilno su zaključili, da se ne radi o izuzetno teškoj povredi, koja je kod povrijeđenoga opravdano mogla izazvati osobito jaku duševnu bol. Naime, naknada neimovinske štete ni inače nije naknada u punom smislu te riječi, već samo mogući način da se djelomično umanje nastale posljedice. Stoga je i novčanu naknadu zbog povrede časti i ugleda potrebno ograničiti samo na takve "izuzetno jake napade", koji prema svojoj jačini, trajanju i prilikama sredine uzrokuju jasno manifestiranu povredu časti i ugleda čovjekove ličnosti.

Ovaj revizijski sud nije se upuštao u ocjenu ostalih razloga nižih sudova, jer to nije bilo potrebno. Ne postoji dakako osnovanost zahtjeva za objavu presude kada tužitelj nije uspio sa zahtjevom za naknadu štete (čl. 37. lZakona o javnom informiranju).

Iz navedenih razloga, a kako nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka na koju ovaj revizijski sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 386. Zakona o parničnom postupku, koji je objavljen u "Narodnim novinama" br. 53/91 i 91/92, u daljnjem tekstu: ZPP), valjalo je reviziju odbiti kao neosnovanu (čl. 393. ZPP).

U Zagrebu, 7. veljače 1996.

Predsjednik vijeća:

dr. Ivo Grbin, v.r.