Rev-1022/1992-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1022/1992-2

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Radomire Felicijan- Maoduš kao predsjednika vijeća, te Djordja Bjegovića, Stanka Jesenkovića, Borisa Guttmanna i Stanislava Plazonića kao članova vijeća, u gradjansko-pravnoj stvari tužiteljice Ž.V., G.Z., … , koju zastupa B.Š.,. odvjetnik u Z., protiv tužene Zajednice osiguranja "D. " i dr. koga zastupa M.O., odvjetnik u N., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Okružnog suda u Zagrebu br. Gž-2429/91 od 19. 1992. godine, kojom je potvrdjena presuda Općinskog suda u Zagrebu br. Pn-3924/89 od 12.prosinca 1990. godine, u sjednici vijeća održanoj dana 17. rujna 1992. godine,

p r e s u d i o j e :

Revizija tužiteljice odbija se kao neosnovana.

O b r a z l o ž e n j e

Drugostepenom presudom Okružnog suda u Zagrebu br. Gž-2429/91 od 19. ožujka 1991. godine potvrdjena je presuda Općinskog suda u Zagrebu br. Pn-3924/89 od 12.prosinca 1990. godine kojom je odbijen dio tužbenog zahtjeva za naknadu nematerijalne štete, o čemu je inače odlučeno:

- za pretrpljene fizičke bolove sudjeno 80.000 HRD (odbijeno 20.000 HRD),

- za duševne bolove zbog smanjenja životne aktivnosti sudjeno 100.000 HRD (odbijeno 100.000 HRD),

- za strah sudjeno 30.000 HRD (odbijeno 50.000 HRD), te

- za naruženje sudjeno 50.000 HRD (odbijeno za 50.000 HRD).

Protiv toga dijela pravomoćne presude donesene u drugom stepenu tužiteljica je pravovremeno izjavila reviziju (odredba čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku, koji je preuzet na temelju čl. 1. Zakona o preuzimanju Zakona o parničnom postupku - "Narodne novine" br. 53/91 - kao zakon Republike Hrvatske) i to zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, te pogrešne primjene materijalnog prava, pa predlaže, da se obje

Rev 1022/92

nižestepene presude ukinu i u tom dijelu predmet vrati prvostepenom sudu na ponovno sudjenje. Primjerak pravovremene, potpune i dopuštene revizije prvostepeni je sud - u smislu odredbe čl. 390. Zakona o parničnom postupku - dostavio protivnoj stranci i javnom tužitelju nadležnom za podizanje zahtjeva za zaštitu zakonitosti, medjutim, protivna stranka nije odgovorila na reviziju, niti se republički javni tužitelj izjasnio o podnesenoj reviziji.

Revizija nije osnovana.

Postupak pred nižestepenim sudovima provedn je u skladu sa odredbama Zakona o parničnom postupku, pa revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka nije ostvaren:

- zato što, nedvojbeno, nije ostvarena bitna povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. to. 10. Zakona o parničnom postupku, na koju povredu, prema odredbi čl. 386. Zakona o parničnom postupku, revizijski sud pazi po službenoj dužnosti, te

- zato što nije ostvarena ni relativno bitna povreda, ona u smislu odredbe čl. 354. st. 1. u vezi sa odredbom čl. 375. odnosno 355. Zakona o parničnom postupku, na koju se u reviziji upućuje. Doduše, sud drugog stupnja čini bitnu povredu odredaba parničnog postupka kada na opravdani žalbeni prigovor pogrešno ili nepotpuno utvrdjenog činjeničnog stanja ne reagira ukidanjem prvostepene presude. Medjutim, ovdje je riječ, u odnosu na odluku u kome je dijelu pravomoćna, o pravilno i potpuno utvrdjenom činjeničnom stanju (poznati i nesporni svi elementi i sve okolnosti o kojima ovisi visina naknade nematerijalne štete), dakle, nije se radilo o opravdanom žalbenom prigovoru. Uostalom, riječ je o pravnom a ne činjeničnom pitanju s obzirom da se radi o pravičnoj novčanoj naknadi nematerijalne štete i obvezi njezina plaćanja u smislu odredbe čl. 200. Zakona o obveznim odnosima.

Odluka o visini naknada za pojedine vidove nematerijalne štete zakonita je. Oba su suda imala u vidu i pravilno vrednovala sve za to potrebne (inače nesporne) elemente i kriterije, pa se može zaključiti da su dosudjene naknade u skladu sa uobičajenom sudskom praksom za jednake odnosno slične slučajeve. To posebno onda kada se ima u vidu odredbe čl. 189. Zakona o obveznim odnosima (koji je preuzet na temelju čl. 1. Zakona o preuzimanju Zakona o obveznim odnosima - "Narodne novine" br. 53/91 - kao zakon Republike Hrvatske) i obvezu suda da visinu naknade odredi prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke (prosinac mjesec 1990. godine). Na taj način materijalno pravo, što se tiče visina naknada, nije pogrešno primjenjeno, svakako ne na štetu tužiteljice.

Prema tome, istaknuti revizijski razlozi nisu ostvareni, pa je reviziju, u smislu odredbe čl. 393. Zakona o parničnom postupku, valjalo odbiti kao neosnovanu.

U Zagrebu, 17. rujna 1992.

Predsjednik vijeća:

Radomira Felicijan-Maoduš v.r.