Rev-2362/1999-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 2362/1999-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A I R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vlatke Potočnjak-Radej, kao predsjednice vijeća, te Marijana Ramušćaka, Petra Milasa, Miroslave Vekić i Damira Mratovića, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja-protutuženika M. K., zastupan po punomoćniku B. R., odvjetniku iz O., protiv tuženika I. d.o.o. V., zastupanog po punomoćniku dr. D. M., i B. K., odvjetnicima iz O. i tuženika-protutužitelja D. S. i V. S., zastupanih po punomoćniku N. R., odvjetniku iz O., te tužene zadruge IPK O., radi isplate i trpljenja namirenja potraživanja, rješavajući reviziju tuženika-protutužitelja D. S. izjavljenu protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Osijeku od 22. travnja 1999. godine, br. Gž 197/99, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Osijeku od 24. rujna 1998. godine, br. P 383/97, u sjednici održanoj 14. svibnja 2003. godine,

p r e s u d i o i r i j e š i o j e :

I. Revizija se djelomično prihvaća kao osnovana, ukida se presuda Županijskog suda u Osijeku od 22. travnja 1999. godine, br. Gž 197/99 i presuda Općinskog suda u Osijeku od 24. rujna 1998. godine, br. P 383/97, u dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev prema tuženiku D.S., kao i odluka o trošku u dijelu koja se odnosi na tuženika-protutužitelja D.S. i u tom opsegu predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. U preostalom dijelu kojim je odbijen protutužbeni zahtjev D.S. revizija se odbija kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom:

- utvrđeno je da je tuženik D.S. dužan tužitelju M.K. isplatiti iznos od 191.729,90 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 5. siječnja 1996. godine do isplate, više iznos od 87.344,35 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 2. srpnja 1996. godine do isplate (I), a ukoliko tuženik D.S. u roku od 15 dana ne isplati navedeni iznos tuženici: D.S. i Stambena zgrada IPK O. dužni su trpjeti namirenje potraživanja tužitelja M.K. prodajom nekretnine upisane u zk.ul.br. 14734 k.o. O., koja se sastoji od k.č.br. 11120/154, u naravi kuća u K., površine 750 m[2] (II),

- tužbeni zahtjev tužitelja M.K. prema tuženoj V.S. u cijelosti je odbijen (III),

- tuženik Stambena zadruga IPK O. obvezana je tužitelju M.K. naknaditi parnični trošak u iznosu od 47.007,00 kn (IV),

- u cijelosti je odbijen tužbeni zahtjev tuženih (protutužitelja) D. i V.S., usmjeren na poništenje ugovora o davanju avansa od 30. prosinca 1994. godine sklopljen između investitora M.K. i korisnika kredita I. d.o.o. s tim da je protutuženik M.K. dužan s protutužiteljem D.S. zaključiti ugovor o isplati dosuđenih kamata u građevinskom materijalu ili radovima na objektima u vlasništvu tužitelja-protutužitelja u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

Drugostupanjskom presudom odbijene su kao neosnovane žalbe stranaka i u cijelosti potvrđena prvostupanjska presuda.

Protiv pravomoćne drugostupanjske presude, u dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev i u dijelu kojim je odbijen protutužbeni zahtjev, tuženik D.S. pravovremeno je podnio dopuštenu reviziju pozivom na revizijske razloge: bitnu povredu odredaba parničnog postupka i pogrešnu primjenu materijalnog prava. Predložio je da preinakom pobijane presude tužbeni zahtjev M.K. bude odbijen, odnosno da tužba bude odbačena.

Na reviziju nije odgovoreno, niti se državni odvjetnik Republike Hrvatske izjasnio o reviziji.

Revizija je djelomično osnovana.

Tužitelj M.K. je u ovom sporu prema tuženom D.S. postavio tužbeni zahtjev usmjeren na isplatu, te prodajom založene nekretnine tuženika, radi namirenje dosuđene novčane svote.

Prema utvrđenjima nižestupanjskih sudova i podacima u spisu, proizlazi:

- da je tužitelj M.K. dana 30. prosinca 1994. godine, kao investitor s I. d.o.o., kao korisnikom kredita sklopio ugovor o davanju avansa, temeljem kojeg Ugovora je tužitelj M.K. isplatio I. svotu od 535.000,00 kn, s tim da se navedeni iznos daje na rok od 90 dana uz valutnu klauzulu, a ukoliko u tom roku tužitelju ne bude vraćen navedeni iznos, pripadaju ga zakonske zatezne kamate, te penali od 2,6% mjesečno,

- da je D.S. dao pismenu Izjavu o dozvoli uknjižbe prava zaloga nekretnine, radi namirenja potraživanja tužitelja prema Ugovoru o davanju avansa, uz koju izjavu je položio zk. Izvadak za nekretninu upisanu u z.k.ul.br. 14734 k.o. O. koja se sastoji od čest.zem. 11120/154, u naravi kuća, u K. ulici,

- da je Ugovorom od 23. svibnja 1995. godine sklopljenim između stambene zadruge IPK O. i V.S., Stambena zadruga ustupila pravo građenja V.S. na čest.zem. 11120/154 k.o. O.,

- da je Sporazumom o načinu i dinamici vraćanja duga, sklopljenim dana 8. veljače 1996. godine između M.K., kao vjerovnika, te T.C. i D.S., kao dužnika uglavljeno da vjerovnikovo potraživanje na ime uplaćenog iznosa iznosi 524.338,00 kn, što je jednako protuvrijednosti 140.000 DEM sa zateznom kamatom počam od 1. svibnja 1995. godine do isplate (I), da se dužnici ovaj solidarni dug obvezuju isplatiti svaki u omjeru od 50% ukupnog iznosa (II), da je svaki od dužnika već podmirio dio navedenog potraživanja i to T.C. u iznosu od 33.979 DEM, a D.S. u iznosu od 15.000 DEM (III i IV), a preostali dio duga dužni su isplatiti i to T.C. u tri obroka, a D.S. u četiri obroka,

- da je dug kojeg je I. d.o.o., temeljem ugovora o davanju avansa, imao prema tužitelju M.K., djelomično podmiren, te da je tužitelj M.K. za ostatak duga u iznosu od 338.999,00 kn prema Društvu I. ishodio pravomoćnu presudu temeljem priznanja br. P 383/97 od 16. lipnja 1997. godine,

- da je prema Nalazu sudskog vještaka računovodstvene struke od 8. veljače 1998. godine, potraživanje tužitelja M.K. prema Društvu I., temeljem ugovora o davanju avansa na dan 23. srpnja 1996. godine, ostalo nepodmireno u iznosu od 329.917,77 kn, a, cijeneći Sporazum o načinu i dinamici vraćanja duga od 8. veljače 1996. godine, T.C., uzimajući u obzir zatezne kamate, s obzirom da je dio duga plaćen sa zakašnjenjem, na dan 5. siječnja 1996. godine tužitelju M.K. duguje iznos od 191.729,90 kn, a tuženik D.S. da je u cijelosti podmirio dužnu glavnicu, a kako je isplatu izvršio sa zakašnjenjem, to na ime kamata na dan 23. srpnja 1996. godine duguje iznos od 87.344,35 kn.

Temeljem izloženih utvrđenja, a napose temeljem odredbi Sporazuma o načinu i dinamici vraćanja duga, kojeg je tužitelj M.K., kao vjerovnik zaključio sa dužnicima D.S. i T.C. kao dužnicima, nižestupanjski sudovi su zaključili da je D.S. solidarno sa T.C. u obvezi tužitelju M.K. isplatiti iznos od 191.729,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 5. siječnja 1996. godine do isplate, više iznos od 87.344,35 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 23. srpnja 1996. godine do isplate, pa su obvezali tuženika D.S. na isplatu navedene svote, a tužene D.S. i Stambenu zadrugu IPK O. da su dužni trpjeti da tužitelj M.K. – ukoliko mu tuženik D.S. navedeni iznos ne isplati u roku od 15 dana - namiri svoje potraživanje prodajom nekretnine opisane u zk.ul.br. 1734 k.o. O., koja se sastoji od k.č.br. 11120/154, u naravi kuća.

Iz razloga nižestupanjskih presuda moglo bi se zaključiti da Sporazum o načinu i dinamici vraćanja duga, kojeg su tuženik D.S. zajedno sa T.C. kao dužnici zaključili s tužiteljem M.K. kao vjerovnikom dana 8. veljače 1996. godine, odnosi na dug kojeg je društvo I. imao prema tužitelju M.K., temeljem Ugovora o davanju avansa od 13. prosinca 1994. godine, a u vezi kojeg dugovanja je već pravomoćno presuđeno presudom Općinskog suda u Osijeku od 16. lipnja 1997. godine, br. P 383/97.

Nižestupanjski sudovi su propustili ocijeniti kakav značaj ima Sporazum o načinu i dinamici vraćanja duga u odnosu na Ugovor o davanju avansa, tj. da li je tuženik D.S. zajedno sa T.C. navedenim Sporazumom pristupio dugu kojeg Društvo I. ima prema tužitelju M.K. (čl. 451. Zakona o obveznim odnosima - "Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96 i 112/99 – dalje: ZOO), temeljem ugovora o davanju avansa (o čemu je već pravomoćno presuđeno) ili se radi o nečem drugom.

U svakom slučaju, prema shvaćanju ovog revizijskog suda, pogrešna je ocjena nižestupanjskih sudova da iz odredbi Sporazuma o načinu i dinamici vraćanja duga, proizlazi zaključak da se na strani dužnika D.S. i T.C., radi o solidarnoj obvezi.

Naprotiv, iz odredbi rečenog Sporazuma proizlazi da su stranke postojeći solidarni dug dužnika pretvorile u podijeljenu odgovornost, tako da svaki od dužnika duguje 50% ukupnog iznosa, kod čega se uzelo u obzir koliko je svaki od dužnika isplatio, te vodeći računa o tome T.C. se obvezao da će ostatak svog dijela duga isplatiti u tri obroka, a tuženik D.S. ostatak svog dijela duga u četiri obroka.

Odredbe ugovora primjenjuju se onako kako glase (st. 1. čl. 99. ZOO).

Osim toga, pobijanom presudom dužnoj glavnici pribrojena je i narasla kamata i na taj iznos tuženik D.S. obvezan isplatiti zakonsku zateznu kamatu od 5. siječnja 1996. godine odnosno 2. srpnja 1996. godine do isplate. Međutim, prema odredbi čl. 279. st. 2. ZOO, na iznos neisplaćene kamate može se zahtijevati zatezna kamata samo od dana kada je sudu podnesen zahtjev za njezinu isplatu.

Nižestupanjski sudovi prihvatili su i tužbeni zahtjev usmjeren na dužnost tuženika D.S. da trpi da tužitelj M.K. namiri svoje potraživanje iz nekretnine označene kao k.č.br. 11120/154, z.k.ul. br. 14734 k.o. O., u naravi kuća. U tom dijelu riječ je o hipotekarnoj tužbi, a hipotekarna tužba može se osnovano podnijeti samo protiv hipotekarnog dužnika. Prema odredbi čl. 64. st. 1. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima ("Narodne novine", broj 51/91, 9/92 i 77/92 – dalje: ZOVO), koja je bila u primjeni u odnosno vrijeme, na temelju pravnog posla ili sudske odluke hipoteka se stječe upisom u javnu knjigu ili na drugi odgovarajući način određen zakonom.

Iz razloga nižestupanjskih presuda ne proizlazi evidentnim da je tužitelj stekao založno pravo (hipoteku) na navedenoj nekretnini.

Nije u pravu revident kada tvrdi da se u konkretnom slučaju radi o presuđenoj stvari (čl. 333. st. 2. Zakona o parničnom postupku - "Narodne novine", broj 53/91, 91/92 i 112/99 – dalje: ZPP) s obzirom da je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Osijeku br. P 383/97 od 16. lipnja 1997. godine, glede istog duga, prihvaćen tužbeni zahtjev prema Društvu I.. Ovo zato, jer je riječ o različitim strankama na pasivnoj strani, pa nema identiteta spora.

Budući da nižestupanjski sudovi, zbog pogrešnog pravnog pristupa, nisu utvrdili sve okolnosti na koje je gore ukazano, to je valjalo djelomično reviziju prihvatiti kao osnovanu i riješiti kao pod I. izreke (čl. 395. st. 2. ZPP).

Neosnovano revident prigovara pravilnosti nižestupanjskih presuda u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev usmjeren na poništenje Ugovora o davanju avansa za izvođenje radova, jer protutužitelj D.S. nije ugovorna stranka u navedenom Ugovoru. Naime, samo ugovorna strana u čijem je interesu pobojnost ustanovljena može tražiti da se ugovor poništi (st. 1. čl. 112. ZOO).

Budući da u tom dijelu nije počinjena bitna povreda odredbe parničnog postupka na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe čl. 386. ZPP, to je valjalo presuditi kao pod II. izreke (čl. 393. ZPP).

U ostalom nepobijanom dijelu pobijana presuda ostaje neizmijenjena.

U nastavku će prvostupanjski sud ocijeniti kakav pravni značaj ima Sporazum o načinu i dinamici vraćanja duga od 8. veljače 1996. godine, prema Ugovoru o davanju avansa za izvođenje radova od 30. prosinca 1994. godine, postoji li i u kojem iznosu potraživanje tužitelja M.K. prema tuženom D.S., te je li tužitelj stekao založno pravo na navedenoj nekretnini, je li ta nekretnina u vlasnosti tuženika D.S., te zavisno od tih utvrđenja ponovno odlučiti o tužbenim zahtjevima prema tuženiku D.S.

U Zagrebu, 14. svibnja 2003. godine

Predsjednik vijeća:

Vlatka Potočnjak-Radej, v.r.