I Kž-768/1994-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 768/1994-3

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Novoselec dr. Petra, kao predsjednika vijeća, te Kocijančić Erike i Frančula mr. Rudolfa, kao članova vijeća i savjetnika Vinja Ileane, kao zapisničara, u krivičnom predmetu protiv opt. V.B. zbog krivičnog djela iz čl. 161. st. 4. u vezi čl. 156. st. 1. i 3. KZRH, odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Zadru od 8. kolovoza 1994. br. K-10/94, u sjednici održanoj 30. studenoga 1994., u prisutnosti zamjenika državnog odvjetnika Republike Hrvatske P.B.,

p r e s u d i o j e :

Uvažava se žalba opt. V.B., preinačuje se pobijana presuda u odluci o kazni, te se opt. V.B. za krivično djelo zbog kojeg je po sudu prvog stupnja oglašen krivim, na temelju čl. 161. st. 4. KZRH, osuđuje na kaznu zatvora u trajanju od šest mjeseci.

O b r a z l o ž e n j e

Pobijanom presudom opt. V.B. oglašen je krivim zbog teškog djela protiv sigurnosti javnog prometa iz čl. 161. st. 4. u vezi čl. 156. st. 1. i 3. KZRH, pa je za to krivično djelo, temeljem citiranog zakonskog propisa, osuđen na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine.

Ujedno je optuženik, na temelju čl. 90. st. 1. ZKP, obavezan naknaditi troškove krivičnog postupka u ukupnom iznosu od 1.057 kuna.

Protiv te presude žali se optuženik po svom branitelju, odvjetniku mr. M.M. iz Z., zbog odluke o kazni, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i njemu izrekne blaža krivična sankcija, odnosno kazna.

Zamjenik državnog odvjetnika Republike Hrvatske je, nakon uvida u spis na temelju čl. 360. st. 2. ZKP, dostavio prijedlog da se žalba optuženika kao neosnovana odbije.

Žalba je osnovana.

S pravom ističe optuženik da mu je za počinjeno krivično djelo izrečena prestroga kazna.

Naime, cijeneći s jedne strane po sudu prvog stupnja valjano utvrđene olakotne okolnosti, kao što su optuženikova neosuđivanost, njegovo držanje nakon učinjenog djela, te obiteljske prilike, a s druge strane, imajući u vidu da optuženik sada odgovara zbog nehatnog oblika saobraćajnog delikta od kojeg je u međuvremenu proteklo šest godina, ovaj Vrhovni sud smatra da bi, posebno s obzirom na iskazano žaljenje optuženika, i blaža kazna polučila svoju svrhu.

Pri tome, sud prvog stupnja je neosnovano cijenio optuženiku kao otegotno činjenicu da on nakon učina djela nije kontaktirao s obitelji poginulog, budući da je tu činjenicu, u suprotnom, bilo moguće cijeniti samo kao olakotnu, odnosno kao odraz optuženikovog nastojanja

da

ublaži

posljedice

djela, dok se izostanak takovog ponašanja ne može uzeti osnovom bilo kakovom zaključivanju u pravcu subjektivnog odnosa počinitelja prema djelu i posljedici.

Slijedom toga, pravilnom ocjenom olakotnih i otegotnih okolnosti na strani optuženika i djela za koje ovdje odgovara, trebalo je optuženika osuditi na nešto blažu kaznu i to upravo kaznu zatvora u trajanju od šest mjeseci. Po uvjerenju ovog Vrhovnog suda, kao suda drugog stupnja, tako odmjerenom kaznom moći će se u dovoljnoj mjeri utjecati na optuženika da više ne čini krivična djela, a ujedno će njome biti ostvarena kako opća, tako i posebna svrha izricanja krivičnih sankcija.

Zbog toga je žalbu optuženika trebalo uvažiti i na temelju čl. 377. st. 1. ZKP odlučiti kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 30. studenog 1994.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Vinja Ileana v.r.

Novoselec dr. Petar v.r.

Suglasnost ovog prijepisa s izvornikom ovjerava

Viši administrativni referent:

(Štefica

Klepac)