I Kž-238/1994-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 238/1994-3

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Drakulić Milene, kao predsjednika vijeća, te mr. Horvatinović Ružice, Primorac Vladimira, mr. Zmajević Branka i Mikor Milivoja, kao članova vijeća i savjetnika Klarić-Baranović Senke, kao zapisničara, u krivičnom predmetu protiv opt. K. I. zbog krivičnog djela iz čl. 155. st. 1. KZRH, odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Požegi od 26. siječnja 1994. K-2/94, u sjednici održanoj 15. prosinca 1994., saslušavši zamjenika državnog odvjetnika Republike Hrvatske Maračić Ivana,

r i j e š i o j e:

Uvažava se žalba državnog odvjetnika, a u povodu te žalbe i po službenoj dužnosti, ukida se pobijana presuda i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

O b r a z l o ž e n j e

Presudom Županijskog suda u Požegi oglašen je opt. K. I. krivim daje u vrijeme i na način opisan u izreci te presude počinio teško djelo protiv opće sigurnosti iz čl. 155. st. 1. KZRH po kojem je propisu primjenom čl. 47. OKZRH optuženiku izrečena uvjetna osuda i po čl. 155. st. 1. KZRH utvrđena kazna zatvora u trajanju od jedne godine s rokom kušnje od dvije godine.

Istom su presudom oslobođeni optužbe opt. S. M. i P. Đ. zbog krivičnog djela iz čl. 146. st. 1. i 3. KZRH u kom je dijelu presuda postala pravomoćna jer stranke u tom dijelu ne pobijaju prvostupanjsku presudu.

Protiv osuđujućeg dijela prvostupanjske presude, a u odnosu na opt. K. I. žalbu je podnio državni odvjetnik zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o izrečenoj krivičnoj sankciji te je predložio da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu ha ponovno suđenje ili preinači i optuženiku izrekne primjerena stroža zatvorska kazna.

Vraćajući spise na temelju čl. 360. st. 2. ZKP državni odvjetnik Republike Hrvatske predložio je da se pobijana presuda ukine i predmet vrati sudu prvoga stupnja na ponovno

I Kž 238/1994-3

suđenje.

Žalba državnog odvjetnika osnovana je a u povodu te žalbe ovaj drugostupanjski sud ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti ustanovio je postojanje apsolutno bitne povrede odredaba krivičnog postupka iz čl. 354. st. 1. toč. 11. ZKP.

Ispitujući presudu na temelju čl. 366. st. 1. toč. 1. ZKP ovaj Vrhovni sud našao je daje izreka prvostupanjske presude nerazumljiva, a isto tako da su potpuno nejasni razlozi pobijane presude na str. 9, zadnji odlomak i 10, prvi odlomak (list 179 i 180 spisa).

Sud je, naime, oglasio optuženika krivim za umišljajni oblik teškog djela protiv opće sigurnosti iz čl. 155. st. 1. KZRH te mu je pozivajući se na taj propis i utvrdio kaznu zatvora u trajanju od jedne godine. To proizlazi i iz pozivanja na odredbu čl. 146. st. 1. KZRH tj. na umišljajni oblik osnovnog djela dovođenja u opasnost života i imovine opće opasnom radnjom ili sredstvom. Doduše sud se u izreci presude poziva i na st. 3. čl. 146. KZRH, iako se o tom kvalificiranom obliku osnovnog djela u ovom slučaju ne radi niti je sud utvrdio da bi osnovni oblik djela bio počinjen na mjestu gdje je okupljen veći broj ljudi. Istovremeno opisujući djelo u izreci prvostupanjski sud utvrđuje da je optuženik ispalio više hitaca iz pištolja, olako držeći da pritom neće nikog od prisutnih povrijediti što bi ukazivalo na nehatni oblik krivnje ali ne u odnosu na samo djelo dovođenja u opasnost života i imovine opće opasnom radnjom već u odnosu na nastupanje teže posljedice u smislu čl. 155. KZRH za koju se uvijek pretpostavlja nehatni oblik krivnje.

I razlozi pobijane presude na već citiranim mjestima, kada sud obrazlaže kojim se razlozima rukovodio pri rješavanju pravnih pitanja, potpuno su nejasni.

Na str. 9 presude, zadnji odlomak sud zaključuje kako je utvrđeno i dokazano da je optuženik "nesmotreno" rukujući pištoljem povrijedio oštećenicu. Očito se, međutim, s obzirom na sva ostala utvrđenja suda ne radi o nesmotrenom rukovanju pištoljem, već o pucanju iz pištolja u pravcu vozila i svakako na takvoj visini da je metak pogodio u glavu oštećenicu, koja je kao suvozač sjedila na prednjem desnom sjedalu automobila. U slijedećem odlomku pobijane presude sud zaključuje da je optuženik bio svjestan da zabranjena posljedica može nastupiti ali daje olako držao da ona neće nastupiti, da bi na kraju ponovno zaključio, suglasno izreci presude, da je optuženik ostvario sva bitna obilježja teškog djela protiv opće sigurnosti iz čl. 155. st. 1. KZRH. Prema tome razlozi pobijane presude u tom su dijelu potpuno nejasni, jer bi proizlazilo da sud utvrđuje nehatni oblik krivnje, a istovremeno optuženika oglašava krivim za umišljajni oblik krivnje. Krivično djelo iz čl. 155. u vezi s čl. 146. KZRH je krivično djelo ugrožavanja, pa je primarna posljedica djela u odnosu na koju se procjenjuje subjektivni oblik krivnje izazivanje opasnosti za život ili tijelo ljudi odnosno za imovinu većeg opsega dok se u odnosu na težu posljedicu, kao što je već rečeno, iz čl. 155. KZRH pretpostavlja nehatni oblik krivnje. Iz prve rečenice na strani 10. pobijane presude ne može se sa sigurnošću izvesti zaključak što sud podrazumijeva kada kaže daje optuženik bio svjestan nastupanja zabranjene posljedice, ali je olako držao da ona neće nastupiti tj. je li optuženik bio svjestan daje postupajući na utvrđeni način izazvao opasnost za život ljudi ili je samo olako držao da se to može dogoditi.

Iz iznesenih razloga ostvarena je apsolutno bitna postupovna povreda iz čl. 354. st. 1. toč. 11. ZKP zbog koje je prvostupanjsku presudu trebalo ukinuti.

I Kž 238/1994-3

Istovremeno je i činjenično stanje glede subjektivnog elementa krivnje ostalo pogrešno utvrđeno, što se opravdano ističe u podnesenoj žalbi državnog odvjetnika. Nije doduše u pravu državni odvjetnik kada smatra daje pogrešan zaključak pobijane presude da se u ovom slučaju radi o teškom djelu protiv opće sigurnosti iz čl. 155. st. 1. KZRH, a ne o krivičnom djelu pokušaja ubojstva, što je optužnicom državnog odvjetnika bilo stavljeno na teret opt. K.

I.. Iz pravilno utvrđenih činjenica, naime, ne proizlazi bilo kakav motiv na strani optuženika u pravcu krivičnog djela pokušaja ubojstva B. M., a ne stoji ni tvrdnja iznesena u mišljenju državnog odvjetnika Republike Hrvatske daje optuženik prinudio supruga ost. B. M. i ujedno vozača automobila "Zastava 750" na vraćanje automobilom unazad, jer suprotno proizlazi iz utvrđenih činjenica i iskaza supruga ošt. B. M., koji je sasvim jasno rekao iz kojih se on razloga automobilom vraćao i kasnije ponovno krenuo u onom pravcu u kojem se prvotno kretao.

U ponovljenom postupku sud će otkloniti apsolutno bitnu povredu odredaba krivičnog postupka o kojoj je riječ, te će se posebno baviti pitanjem oblika krivnje u odnosu na posljedicu ugrožavanja osoba u automobilu prema kojem je prema utvrđenju suda optuženik ispalio više hitaca, tako da je jedan metak ispalio u visini osoba koje su u automobilu sjedile.

Iz svih iznesenih razloga odlučeno je na temelju čl. 375. st. 1. ZKP kao u izreci.

U Zagrebu, 15. prosinca 1994.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Klarić-Baranović Senka v.r.

Drakulić Milena v.r.