Rev-x-226/2010-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Rev-x 226/10-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Mikšića, predsjednika vijeća, Jasne Guštek, članice vijeća, mr. sc. Lucije Čimić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Jasenke Žabčić, članice vijeća i Dragana Katića, člana vijeća, u pravnoj stvari I-tužitelja I. G. i II-tužiteljice J. G., oboje iz Z., oboje zastupani po punomoćnici M. M., odvjetnici u Z., protiv tuženika G. Z., kojeg zastupaju punomoćnici L. N. i Z. N., odvjetnici u Zajedničkom odvjetničkom uredu N. u Z., radi utvrđenja ništavosti, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Zagrebu posl. br. Gž- 3367/09-2 od 27. listopada 2009., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl. br. P-820/06 od 6. studenoga 2008., u sjednici održanoj 6. studenoga 2012.,

p r e s u d i o j e :

Revizija tuženika se prihvaća, te se preinačuje presuda Županijskog suda u Zagrebu posl. br. Gž-3367/09-2 od 27. listopada 2009. kao i presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl. br. P-820/06 od 6. studenoga 2008. i sudi:

1. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"I. Utvrđuje se ništavim Sporazum o naknadi sklopljen dana 26. kolovoza 1998. između J. i I. G. iz Z., i O. S. u dijelu pod toč. I. crtica tri, kojom je utvrđena obveza O. S. na isplatu novčane naknade za eksproprijaciju zemljišta u iznosu od 5,343.000,00 tadašnjih dinara, te u dijelu pod toč. III. koja se odnosi na toč. I. crtica treća, a koji Sporazum je unijet na strani tri zapisnika sastavljenog dana 26. kolovoza 1988. pri Komitetu za građevinarstvo, komunalne i stambene poslove O. S. K.. 465-04/88-06/29 Ur. br. UP/III-2206-05-03-88-2.

II. Nalaže se tuženiku da tužiteljima naknadi troškove postupka u iznosu 42.645,15 kn."

2. Tužiteljima se nalaže da tuženiku naknade trošak parničnog psotupka u iznosu 26.210,00 kn u roku 15. dana.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom pod toč. I. izreke utvrđen je ništavim Sporazum o naknadi sklopljen dana 26. kolovoza 1988. između J. i I. G. iz Z. i tadašnje O. S. (dalje: Sporazum) u dijelu pod toč. I. crtica treća, kojom je utvrđena obveza O. S. na isplatu novčane naknade za eksproprijaciju zemljišta u iznosu 5,343.000,00 tadašnjih dinara, te u dijelu pod toč. III. izreke koja se odnosi na toč. I. crticu treću, navedenog Sporazuma a koji je unijet na strani tri zapisnika sastavljenog zapisnika sastavljenog dana 26. kolovoza 1988. Pod toč. II. izreke naloženo je tuženiku naknaditi tužiteljima troškove parničnog postupka u iznosu 42.645,15 kn s pripadajućom zateznom kamatom.

Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tuženika kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda.

Protiv presude drugostupanjskog suda, reviziju je podnio tuženik pozivom na odredbu čl. 382. st. 1. toč. 1. i st. 2. toč. 3. Zakona o parničnom postupku, zbog pogrešne primjene materijalnog prava i bitne povrede odredaba parničnog postupka. Tuženik predlaež da revizijski sud prihvati reviziju, preinači pobijanu i prvostupanjsku presudu uz obvezu tužiteljima da tuženiku naknade parnične troškove, podredno ukine obje nižestupanjske presude i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Tužitelji u odgovoru na reviziju tuženika, pobijaju navode revizije, predlažući da revizijski sud reviziju tuženika odbije kao neosnovanu.

Revizija tuženika je osnovana.

Prema odredbi čl. 392. a. st. 1. Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine” br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08 i 57/11 – dalje: ZPP) u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ovog Zakona, revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji, pazeći po službenoj dužnosti na pogrešnu primjenu materijalnog prava i na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 8. ovog Zakona.

Ne postoji bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 8. ZPP na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti, sukladno čl. 392. a. st. 1. ZPP.

Presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama za ovaj spor, a koji razlozi su jasni i razumljivi. Stoga presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, pa nije ostvrena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju se ukazuje revizijom.

Predmet spora je zahtjev tužitelja na utvrđenje da je ništav Sporazum o naknadi sklopljen 26. kolovoza 1988. između I. i II-tužitelja i tadašnje O. S. u dijelu pod toč. I. izreke crtica tri, kojom je utvrđena obveza O. S. na isplatu novčane naknade za eksproprirano zemljište u iznosu 5,343.000,00 tadašnjih dinara i u tom dijelu pod toč. III. Sporazuma.

U postupku je utvrđeno da je tužiteljima pravomoćno eksproprirana nekretnina k.č.br. 803/4 k.o. G. S., te da je vođen postupak radi određivanja naknade, pa su stranke 26. kolovoza 1988. sklopile Sporazum o naknadi (list 5 spisa) temeljem kojeg je tužiteljima isplaćena utvrđena novčana naknada. Tako je tužiteljima isplaćena i novčana naknada za zemljište na kojem su imali izgrađenu kuću (radilo se o izgrađenom zemljištu). Navedena naknada u Sporazumu za izgrađeno zemljište nije utvrđena sukladno odredbi čl. 44. Zakona o eksproprijaciji ("Narodne novine" broj 52/84) kao i u Uputstvu o načinu utvrđivanja građevinske vrijednosti ekspropriranih nekretnina ("Narodne novine" broj 52/84 - dalje: Uputstvo) kao i Odlukom o utvrđivanju troškova pripreme građevinskog zemljišta (Sl. glasnik Grada Zagreba br. 14/88 - dalje: Odluka) već je utvrđena kao da se radi o neizgrađenom zemljištu. Utvrđeno je (provedenim građevinskim vještačenjem 7. svibnja 2003. i dopunskim 22. veljače 2007.) da je obračunata naknada za navedeno zemljište sukladno tada važećem ZE, Uputstvu i Odluci iznosila 33,230.386,00 tadašnjih dinara pa šteta - razlika u odnosu na tužitelje iznosi 27,887.386,00 tadašnjih dinara. Glede navoda da su na drugoj strani Sporazuma bile neuke stranke, sudovi su ocijenili, da je i sud tek uz stručnu pomoć građevinskog vještaka mogao utvrditi stvarnu vrijednost ekspropriranog zemljišta (što je i učinio).

Sudovi nalaze da utvrđivanjem vrijednosti zemljišta u predmetnom Sporazumu se ne radi o povredi kogentne norme u navedenom Uputstvu, Odluci (14/88) i ZE, jer u istima nije određena najniža visina naknade ispod koje se stranke ne mogu drugačije sporazumjeti.

Međutim, sudovi polazeći od utvrđenja da je naknada iz predmetnog Sporazuma utvrđena šest puta manjom nego što je utvrđena u provedenom postupku eksproprijacije Sporazumom 26. kolovoza 1988., zaključili su da je Sporazum u tom dijelu suprotan moralu društva. Stoga je u dijelu utvrđene visine naknade za zemljište (toč. II. crtica tri u tom dijelu i toč. III.) predmetni Sporazum ništav, sukladno odredbi čl. 103. Zakona o obveznim odnosima (“Narodne novine” br. 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 107/95, 7/96, 91/96, 112/99, 88/01 – dalje: ZOO).

Ovaj sud, polazeći od utvrđenja da je tužiteljima isplaćena naknada za predmetno zemljište u visini sukladno danom nalazu i mišljenju vještaka (B. V. - kolovoz 1988.), a imajući na umu i da je tuženik slične sporazume zaključivao i s drugima u postupku eksproprijacije, te da su tužitelji tužbu podnijeli 1991., a predmetni Sporazum o naknadi sklopljen je 26. kolovoza 1988., time da u tužbi ne zahtijevaju pobijanje Ugovora zbog prekomjernog oštećenja (čl. 139. ZOO), pa to nije predmet ovog postupka (tužitelji su taj zahtjev istakli u tijeku postupka te isti povukli na ročištu 19. studenoga 2002. - list 46 spisa), a sud odlučuje u granicama zahtjeva (čl. 2. st. 1. ZPP), to je ocijenio pravilnim zaključak nižestupanjskih sudova u tom pravcu.

Obzirom na navedeno, a polazeći od utvrđenja u ovom postupku, prema shvaćanju ovoga suda predmetni Sporazum o naknadi od 26. kolovoza 1988. u dijelu utvrđene visine naknade za zemljište (toč. I. crtica treća) nije protivan ni moralu društva u smislu odredbe čl. 103. ZOO, kako obrazlažu nižestupanjski sudovi pozivajući se samo na utvrđenje da je naknada po Sporazumu šest puta manja od utvrđene naknade po provedenom vještačenju u ovom predmetu koja bi tužiteljima tada pripadala.

Prema odredbi čl. 103. ZOO ugovor koji je suprotan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima te moralu društva, je ništav, ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu sankciju ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo.

Obzirom na naprijed navedeno, okolnost da je navedenim Sporazumom utvrđena šest puta manja cijena za zemljište tužitelja, ne predstavlja povredu morala društva, a okolnost da su tužitelji pri sklapanju Sporazuma o nagodbi, bili u stanju nužde i sa nedovoljnim iskustvom, sudovi nisu utvrđivali, pa prema ocjeni ovoga suda Sporazum u pobijanom dijelu, po ocjeni ovoga suda nije ništav.

Slijedom navedenog, pravilnom primjenom materijalnog prava (odredbe čl. 103. st. 1. ZOO), valjalo je prihvatiti reviziju tuženika, preinačiti pobijanu presudu i odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovana (stavak prvi toč. 1. izreke).

Tuženiku je odmjeren trošak za sastav odgovora na tužbu i podneska, zastupanje na ročištima, sastav žalbe i revizije, kao i za radnje poduzete po Općinskom državnom odvjetništvu, sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (OT) u vrijednosti jednog boda od 10,00 kn, sukladno vrijednosti predmeta spora, te PDV-om, prema odmjerenom troškovniku tuženika (list 125. i 126 spisa), u ukupnom iznosu 26.210,00 kn (čl. 154. st. 1., čl. 155. i čl. 163. u vezi čl. 166. st. 2. ZPP st. 1. toč. 2. izreke).

U Zagrebu, 6. studenoga 2012.

Predsjednik vijeća:

Ivan Mikšić, v.r.