I Kž-819/2004-5 · Vrhovni sud Republike Hrvatske
Legislator summary
AI generatedVrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Milivoja Mikora, kao predsjednika vijeća, te Vesne Vrbetić, mr. sc. Branka Zmajevića, Josipa Budinskog i Hajrije Novoselec, kao članova vijeća i višeg sudskog savjetnika Vojimira Katića, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. B. B., zbog kaznenog djela iz čl. 90. KZ, odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Gospiću od 15. srpnja 2004. godine, br. K-3/04, u sjednici održanoj dana 29. rujna 2004. godine, u prisutnosti zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Nade Kolak-Parfenjuk, te branitelja optuženika mr. T. S., odvjetnika iz R.,
Legislator headnote
AI generatedI Kž-819/2004-5 · Vrhovni sud Republike Hrvatske: Parafrazirajući zakonski tekst optuženik ističe bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 367. st. 1. toč. 11. ZKP u čemu međutim, nije u pravu.
Full text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: I Kž 819/04-5
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Milivoja Mikora, kao predsjednika vijeća, te Vesne Vrbetić, mr. sc. Branka Zmajevića, Josipa Budinskog i Hajrije Novoselec, kao članova vijeća i višeg sudskog savjetnika Vojimira Katića, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. B. B., zbog kaznenog djela iz čl. 90. KZ, odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Gospiću od 15. srpnja 2004. godine, br. K-3/04, u sjednici održanoj dana 29. rujna 2004. godine, u prisutnosti zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Nade Kolak-Parfenjuk, te branitelja optuženika mr. T. S., odvjetnika iz R.,
r i j e š i o j e:
Prihvaća se žalba opt. B. B., ukida se presuda suda prvog stupnja i predmet vraća tom sudu na ponovno suđenje pred potpuno izmijenjenim vijećem.
Obrazloženje
Županijski sud u Gospiću, presudom od 15. srpnja 2004. godine br. K-3/04, proglasio je krivim opt. B. B. zbog kaznenog djela protiv života i tijela, ubojstva, iz čl. 90. KZ i na temelju istog zakonskog propisa osudio ga na kaznu zatvora u trajanju od sedam godina i šest mjeseci, u koju mu je na temelju čl. 63. st. 1. KZ uračunao vrijeme provedeno u pritvoru od 19. studenog 2003. do 11. veljače 2004. godine.
Na temelju čl. 80. st. 1. KZ od optuženika se oduzima lovački nož crne boje naziva "Camping".
Na temelju čl. 122. st. 1. ZKP optuženik je dužan snositi troškove kaznenog postupka u iznosu od 14.938,99 kn.
Protiv te presude žali se optuženik po branitelju mr. T. S. odvjetniku iz R. iz svih žalbenih osnova i predlaže da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje ali pred sasvim novim vijećem ili podredno da se izrečena kazna zatvora ublaži. Predlaže da se o sjednici vijeća obavijesti optuženika i njegovog branitelja. Odgovor na žalbu nije podnesen.
I Kž 819/04-5
Zamjenik Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske, u pismenom podnesku od 2. rujna 2004. godine br. KŽ-DO-1489/04, predložio je da se žalba optuženika odbije kao neosnovana.
Sjednica vijeća održana je u prisutnosti zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Nade Kolak-Parfenjuk, te branitelja optuženika mr. T. S. odvjetnika iz R., dok nazočnost optuženika koji se nalazi u pritvoru i ima branitelja nije osigurana budući predsjednik vijeća i vijeće nisu smatrali da bi ona bila svrhovita.
Žalba je osnovana.
Parafrazirajući zakonski tekst optuženik ističe bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 367. st. 1. toč. 11. ZKP u čemu međutim, nije u pravu.
Naime, prvostupanjski sud je dao razloge za sva svoja utvrđenja pa i ona na koja se poziva žalba, a prvostupanjski sud i nije dužan obrazlagati sve varijante privilegiranih kaznenih djela na koja se žalba poziva, već je dužan obrazložiti samo činjenice koje je utvrdio, a ukoliko je propustio utvrditi neke činjenice tada se radi o nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju ili pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju ukoliko je na temelju utvrđenog činjeničnog stanja izveo pogrešan zaključak.
Kako je tijekom postupka utvrđeno da optuženik nije bio neubrojiv pa prema tome, kada prvostupanjski sud utvrđuje da je postupao s namjerom, svjestan svoga djela i htijući njegovo počinjenje, nije ostvario postupovnu povredu na koju žalitelj ukazuje budući nema proturječja između psihijatrijskog nalaza i zaključaka iz pobijane presude, u pravcu ubrojivosti optuženika.
Stoga nije osnovana žalba zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka.
Međutim, u pravu je optuženik kada se žali zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.
Opravdano žalitelj ukazuje na utvrđenja prvostupanjskog suda da je oštećenik došao kući pod utjecajem alkohola, napao suprugu najprije verbalno, nakon čega se optuženik povukao u svoju sobu, a zatim nasrnuo na nju tako da je pala na kauč i počeo je udarati po glavi. Kako iskazuje majka optuženika, svjedok B. B., bojala se da će je suprug ubiti pa je zazivala upomoć.
Navedeno ponašanje oštećenika prvostupanjski sud relativizira navodima da je oštećenik bio dobar otac, glava obitelji, ali prihvaća da je u obitelji bilo konfliktnih situacija, svađa i razmirica. Međutim, nakon toga proizvoljno, unatoč obrane optuženika i iskaza svjedoka B. i R. B. da je oštećenik znao suprugu tući i maltretirati i ranije, te unatoč iskaza ostalih svjedoka o svađama u obitelji, prvostupanjski sud zaključuje da te konfliktne situacije nisu bile u tolikoj mjeri kako se želi prikazati.
Slijedom toga zaključuje i da kritičnog dana konflikt nije prelazio u neku povišenu napetost, iako to ne proizlazi iz provedenog dokaznog postupka. Postupanje optuženika
I Kž 819/04-5
opravdava alkoholiziranošću, što ne znači da intenzitet napada u takvom stanju ne bi opravdavao postupanje u nužnoj obrani ili njeno prekoračenje.
U svakom slučaju prvostupanjski sud je bio dužan cijeniti provedene dokaze i na temelju njih utvrditi činjenice, a ne proizvoljno zaključivati o intenzitetu napada oštećenika na majku optuženika, a u svezi s tim i njegovo postupanje, kada uzima nož i na pozive majke dolazi u sobu u namjeri da je zaštiti.
Opravdano optuženik u žalbi ukazuje da je prvostupanjski sud trebao cijeniti sve konkretne okolnosti pod kojima se djelo dogodilo i onda ocijeniti da li je prihvatljiva obrana optuženika da je postupao u nužnoj obrani ili prekoračenju iste, a ne postupanje oštećenika opravdavati nastojanjem da kao otac bude autoritet u obitelji.
Opravdano optuženik ukazuje i na afektivno stanje utvrđeno psihijatrijskim vještačenjem, za koje prvostupanjski sud navodi da na osnovu optuženikove reakcije ne može se zaključiti da bi napetost bila tolikog intenziteta da ne bi znao što čini.
Iako psihijatrijski vještak navodi da je optuženik bio u stanju jake afektivne razdraženosti prvostupanjski sud ne utvrđuje da li je između povoda za nastupanje razdraženosti i stupnja razdraženosti postojao stanoviti srazmjer i što je uopće prevladavajući uzrok tog stanja u kojem je optuženik bio tempore criminis, te kako je to stanje djelovalo na postupanje optuženika kao počinitelja kaznenog djela.
Stoga je u pravu optuženik da je činjenično stanje za sada pogrešno i nepotpuno utvrđeno.
Iz tih razloga žalba optuženika zbog povrede kaznenog zakona i odluke o kazni je bespredmetna.
U ponovljenom postupku sud će izvesti, ali pred potpuno izmijenjenim vijećem, sve već provedene dokaze, po potrebi i druge, nakon čega će donijeti novu na zakonu zasnovanu presudu, vodeći računa o naprijed navedenom.
Zbog svega navedenog, na temelju čl. 388. st. 1. ZKP odlučeno je kao u izreci.
U Zagrebu, 29. rujna 2004. godine
Zapisničar:
Predsjednik vijeća:
Vojimir Katić, v. r.
Milivoj Mikor, v. r.