Rev-2019/1991-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 2019/1991-2

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Djordja Bjegovića, kao predsjednika vijeća, te Stanislava Plazonića, Radomire Felicijan-Maoduš, Borisa Guttmanna i Stanka Jesenkovića, kao članova vijeća, u radnom sporu tužiteljica (predlagateljica): 1) N. P. iz D., koju zastupa punomoćnik V. P., odvjetnik iz D. i 2) B. M. iz D., koju zastupa punomoćnik M. Š., odvjetnik iz D., protiv tuženika (predloženika) HTC D. B. K. kao pravnog sljednika OOUR G. c. u sastavu HTC D. B. K. D. uz sudjelovanje sudionika A. G., M. J., M. S., J. K., P. Č., I. B., I. M., M. H., A. K.1 , A. K.2 i J. P., svih iz D., radi poništenja odluke o dodjeli stanova, rješavajući reviziju tužiteljice pod 2) protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Dubrovniku od 25. travnja 1991. br. Gž-164/91, kojom je potvrdjena odluka Osnovnog suda udruženog rada u Splitu od 10. rujna 1990. br. S-3503/86, u sjednici održanoj dana 5. prosinca 1991.,

p r e s u d i o j e :

Odbija se revizija tužiteljice B. M. kao neosnovana.

Obrazloženje

Drugostepenom presudom odbijena je žalba tužiteljice pod 2) i potvrdjena prvostepena odluka kojom je odbijen zahtjev tužiteljice radi poništenja Odluka stambene komisije tuženika od 8. IV. i 8. VI. 1982. o dodjeli stanova solidarnosti u stambenom naselju M. A. G., M. P., M. H., M. S. i J. K.

Protiv drugostepene presude reviziju je izjavila navedena tužiteljica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, predloživši da ovaj sud uvaži reviziju te ukine obje nižestepene odluke i predmet vrati na ponovni postupak i odluku, odnosno da navedene odluke preinači i uvaži njen zahtjev.

Odgovor na reviziju nije podnesen, niti se Javni tužilac Hrvatske izjasnio o reviziji.

Revizija nije osnovana.

Nije ostvaren revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka zato, jer po ocjeni ovoga revizijskoga suda ne postoji bitna povreda odredaba parničnog postupka na koju ukazuje tužiteljica i jer ne postoji ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč.

10. Zakona o parničnom postupku koji je preuzet temeljem čl„ 1. Zakona o preuzimanju Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91) kao zakon Republike Hrvatske (dalje: ZPP) na koju povredu revizijski sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 386. ZPP).

Tužiteljica neosnovano ukazuje na postojanje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč.

13. ZPP kada navodi da iz obrazloženja prvostepene odluke ne može se zaključiti zbog kojih je razloga odbijen njen navedeni zahtjev, odnosno da odluka nema razloga pa da ju zbog toga nije moguće ispitati. Ovo zato jer iz obrazloženja prvostepene odluke proizlazi da je zahtjev tužiteljice odbijen jer je u postupku utvrdjeno da su navedene osporene Odluke stambene komisije o dodjeli stanova pravilne odnosno da tim odlukama nije povrijedjeno pravo tužiteljice utvrdjeno općim aktom tuženika i jer odluka nema takovih nedostataka da se ne bi mogla ispitati.

Nije ostvaren ni revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

Predmet ovog spora je zahtjev navedene tužiteljice da se ponište sporne odluke o dodjeli stanova solidarnosti u navedenom stambenom naselju zato jer da su ti stanovi dodijeljeni radnicima tuženika koji nisu imali uopće pravo na dodjelu tih stanova i da je ona time neopravdano isključena iz dodjele predmetnih stanova.

Tužiteljica neosnovano ponavlja tvrdnje da je ona neopravdano isključena iz navedene dodjele stanova kada navodi da joj nadležna stambena komisija nije uzela u obzir sve bodove koji su joj pripadali, a koji bi ju da su uzeti u obzir, uvrstili na takovo mjesto liste prvenstva da bi imala pravo na dodjelu predmetnog stana, jer da joj nisu uzeli u obzir činjenicu da je ona u 1984. g. dobila još jedno dijete. Ovo zato jer iz utvrdjenja sudova proizlazi da tužiteljica u ovom slučaju ne bi, prema u to vrijeme važećem općem aktu pravnog prednika tuženika - Samoupravnom sporazumu o zadovoljenju stambenih potreba radnika, ne bi imala pravo na dodjelu stana i kada bi joj bili priznati svi bodovi za koje ona smatra da su joj trebali biti priznati, iako joj bodovi za navedeno drugo dijete ne bi se mogli uzeti u obzir, a kako su to i nižestepeni sudovi pravilno zaključili, jer se nisu ostvarili u vrijeme donošenja spornih odluka (1982.) već kasnije (1984.). Medjutim, i takovim zbirom bodova tužiteljica ne bi došla na listu čekanja ispred bilo kojeg radnika kojemu je navedenim odlukama dodijeljen stan.

Prema iznijetom proizlazi da se nižestepene odluke temelje na pravilnoj primjeni materijalnog prava.

Zbog iznijetog odlučeno je kao u izreci temeljem odredbe čl. 393. ZPP.

U Zagrebu, 5. prosinca 1991.

Predsjednik vijeća:

Djordje Bjegović v. r.