Rev-745/2001-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 745/01-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Jakoba Miletića, kao predsjednika vijeća, te dr. Ivana Kaladića, Gordane Matasić-Špoljarić, mr. Andrije Erakovića i Katarine Buljan, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatska elektroprivreda d.d. Zagreb, DP Elektroprimorje, Rijeka, Viktora Cara Emina 2, protiv tuženika Grad Opatija, Opatija, Maršala Tita 3, radi isplate, rješavajući reviziju tuženika protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Rijeci, broj: Gž-978/98 od 22. ožujka 2000. godine, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Opatiji, broj: P-336/98 od 14. svibnja 1998. godine, u sjednici održanoj 25. rujna 2003. godine,

p r e s u d i o j e:

Revizija se odbija kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom Županijskog suda u Rijeci, broj: Gž-978/98 od 22. ožujka 2000. godine potvrđena je presuda Općinskog suda u Opatiji, broj: P-336/98 od 14. svibnja 1998. godine kojom je tuženik obvezan isplatiti tužitelju iznos od 418.668,76 kn s pripadajućom kamatom, te parnični trošak od 18.540,00 kn.

Protiv drugostupanjske pravomoćne presude tuženik je izjavio reviziju pobijajući je iz razloga pogrešne primjene materijalnog prava, predloživši njeno preinačenje odbijanjem tužbenog zahtjeva.

Tužitelj nije odgovorio na reviziju, niti se o istoj izjasnio Državni odvjetnik Republike Hrvatske.

Revizija nije osnovana.

Ispitujući pobijanu presudu ovaj sud nije našao da bi bila počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 10. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92 i 112/99 – dalje: ZPP), na koju temeljem odredbe čl. 386. ZPP-a pazi po službenoj dužnosti, a kako na druge bitne povrede odredaba parničnog postupka revident i ne upire, zaključiti je da pobijana presuda nije opterećena bitnom povredom odredaba parničnog postupka.

Nije ostvaren ni revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu mu 418.668,76 kn na ime isporučene električne energije za javnu rasvjetu u razdoblju kolovoz – prosinac 1997. godine.

Tuženik otklanja obvezu plaćanja tog iznosa smatrajući da utrošak električne energije za javnu rasvjetu i njeno održavanje u spornom razdoblju nisu bili obuhvaćeni Zakonom o komunalnom gospodarstvu kao komunalnom djelatnošću.

Nesporna je činjenica da je tužitelj u spornom razdoblju isporučio električnu energiju za javnu rasvjetu tuženiku i održavao ju, te da tuženik nije otkazao ugovor o isporuci električne energije za javnu rasvjetu, niti otkazao poslove održavanja javne rasvjete.

Odredbom čl. 2. Zakona o komunalnim djelatnostima ("Narodne novine", broj: 15/99) uređenje i održavanje javne rasvjete bilo je uvršteno u komunalne djelatnosti, a prema odredbi čl. 26. tog Zakona obveznik plaćanja javne rasvjete bio je stambeni fond. U smislu odredbe čl. 3. st. 1. Zakona o komunalnom gospodarstvu ("Narodne novine", broj: 36/95), a koji je stupio na snagu 01. kolovoza 1995. godine javna rasvjeta nije uvrštena u komunalne djelatnosti.

Čl. 32. tog Zakona određeno je da fondovi u stambenom i komunalnom gospodarstvu u dijelu koji se odnosi na komunalno gospodarstvo prestaje s radom u roku od tri mjeseca od dana stupanja na snagu tog Zakona (stupio je na snagu 15. srpnja 1995. godine), time da danom prestanka rada fondova jedinice lokalne samouprave preuzimaju nekretnine, pokretnine, financijska sredstva, te prava i obveze fondova.

U skladu s navedenim tuženik je postao pravni slijednik Fonda u stambeno komunalnom gospodarstvu i kao takav je u obvezi snositi troškove isporučene električne energije za javnu rasvjetu.

Takva obveza tuženika proizlazi iz odredbe čl. 53. i 58. Općih uvjeta za isporuku električne energije ("Narodne novine", broj: 8/91), a u svezi s odredbom čl. 22. Zakona o elektroprivredi ("Narodne novine", broj: 31/90), a kojima je određeno da se električna energija isporučuje potrošačima na temelju ugovora o pristupanju.

Uredbom o izmjenama i dopunama Zakona o komunalnom gospodarstvu ("Narodne novine", broj: 109/95 – stupila je na snagu 29. prosinca 1995. godine), javna rasvjeta je ponovno uvrštena kao komunalna djelatnost tako da je čl. 3. st. 1. Zakona o komunalnom gospodarstvu ("Narodne novine", broj: 36/95), izmijenjen na način da je iza toč. 12. dodana kao toč. 13. javna rasvjeta, a u čl. 3. iza st. 14. dodan st. 15. kojim je propisano da se pod javnom rasvjetom podrazumijeva upravljanje, održavanje javne rasvjete, te utrošak električne energije.

Uredba o izmjenama i dopunama Zakona o komunalnom gospodarstvu ("Narodne novine", broj: 109/95) prestala je važiti 01. veljače 1996. godine donošenjem Odluke o prestanku važenja Uredbe o izmjenama i dopunama Zakona o komunalnom gospodarstvu ("Narodne novine", broj: 21/96 od 01. veljače 1996. godine).

Međutim, donošenjem Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o komunalnom gospodarstvu ("Narodne novine", broj: 70/97 – stupio je na snagu 15. srpnja 1997. godine) ponovno je javna rasvjeta određena kao komunalna djelatnost, a kako je to bilo propisano Uredbom o izmjenama i dopunama Zakona o komunalnom gospodarstvu ("Narodne novine", broj: 109/95).

Navedeno upućuje na zaključak kako je pravilna ocjena nižestupanjskih sudova da javnu rasvjetu treba smatrati komunalnom djelatnošću unatoč tomu što odredbom čl. 3. Zakona o komunalnom gospodarstvu ("Narodne novine", broj: 36/95), ista nije bila izričito navedena kao komunalna djelatnost. To naime nedvosmisleno proizlazi iz sadržaja odredbe čl.

1. st. 2. tog Zakona, a kojom je određeno da komunalne djelatnosti predstavljaju pružanje komunalnih usluga od interesa za fizičke i pravne osobe, održavanje objekata, uređaja komunalne infrastrukture i sl.

Kako pak u smislu odredbe čl. 13. i 14. Zakona o lokalnoj samoupravi i upravi ("Narodne novine", broj: 90/92 – stupio je na snagu 30. prosinca 1992. godine) jedinice lokalne samouprave uz ostalo moraju voditi brigu o uređenju naselja, te kako pod pojmom uređenja naselja svakako spada i pojam javna rasvjeta, to iz tih odredbi proizlazi utvrđena obveza tuženika.

Zbog navedenog odlučeno je kao u izreci, sve temeljem odredbe čl. 393. ZPP-a.

U Zagrebu, 25. rujna 2003. godine

Predsjednik vijeća:

Jakob Miletić, v.r.