Legislator Case Law & Legislation
Gzp-306/2010-9 AI generated

Croatian Supreme Court awards damages for unreasonable delay in civil proceedings violating constitutional right to fair trial.

Case Number Gzp-306/2010-9
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Allowed / Granted

Legislator summary

AI generated

The Supreme Court of Croatia granted the plaintiff's request for compensation due to a violation of her right to a trial within a reasonable time. The proceedings, initiated in 1999 regarding pension arrears, lasted over ten years due to the lower court's inactivity and repeated remands. The court ruled that despite the case's eventual merit, the excessive duration and lack of efficiency constituted a breach of the constitutional right to a fair trial.

Legislator headnote

AI generated

Članak 27. stavak 1. Zakona o sudovima; Članak 29. stavak 1. Ustava: A party who believes a court has not decided within a reasonable time may directly request protection of the right to a trial within a reasonable time from a higher court, and such a violation entitles the party to appropriate monetary compensation.

Keywords

AI generated
right to trial within reasonable time unreasonable delay in proceedings constitutional compensation Supreme Court of Croatia civil procedure efficiency

Cited Legislation

AI generated
čl. 27. stavak 1. Zakona o sudovima
čl. 29. stavak 1. Ustava Republike Hrvatske
čl. 28. stavci 2. Zakona o sudovima

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

Broj: Gzp 306/10-9

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu po sucu mr. sc. Jadranku Jugu, u pravnoj stvari predlagateljice M. Š.1 iz S., koju zastupa punomoćnik E. Š., odvjetnik u S., protiv protustranke Republike Hrvatske, koju zastupa Državno odvjetništvo Republike Hrvatske, Građansko-upravni odjel, radi zaštite prava na suđenje u razumnom roku, rješavajući o zahtjevu predlagateljice od 8. veljače 2010., dana 3. studenoga 2010.,

r i j e š i o j e:

I. Predlagateljici M. Š.1 iz S., određuje se primjerena naknada zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku, u iznosu od 9.000,00 kn (slovima: devettisućakuna).

II. Nalaže se Republici Hrvatskoj isplatiti primjerenu naknadu iz toč. I. izreke ovog rješenja u roku od 3 (tri) mjeseca od dana podnošenja zahtjeva predlagateljice Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu, računajući od dana pravomoćnosti ovog rješenja.

Obrazloženje

Predlagateljica je 8. veljače 2010. podnijela ovom sudu zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku u smislu odredbe čl. 27. stavka 1. Zakona o sudovima („Narodne novine“ broj 150/05, 16/07, 113/08, 153/09 i 116/10, dalje: ZS) smatrajući da joj je zbog dugog trajanja postupka i nedonošenja sudske odluke povrijeđeno ustavno pravo na suđenje u razumnom roku u predmetu koji se vodio kod Općinskog suda u Splitu pod poslovnim brojem IP-846/07, a povodom žalbe dostavljen je na odlučivanje Županijskom sudu u Splitu i vodi se pod poslovnim brojem Gž-1490/08.

Zahtjev je osnovan.

Prema odredbi članka 27. stavka 1. ZS-a stranka u sudskom postupku koja smatra da nadležni sud nije odlučio u razumnom roku o njezinom pravu ili obvezi ili o sumnji ili optužbi za kažnjivo djelo, može neposredno višem sudu uputiti zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku.

U provedenom postupku Vrhovni sud Republike Hrvatske je na temelju navoda predlagateljice iz zahtjeva, pribavljene preslike spisa Općinskog suda u Splitu poslovni broj IP-846/07 i očitovanja Županijskog suda u Splitu od 3. svibnja 2010. i 24. svibnja 2010. utvrdio slijedeće pravno relevantne činjenice za odlučivanje o povredi prava predlagateljice na suđenje u razumnom roku, zajamčenog odredbom članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 41/01 - pročišćeni tekst broj 55/01 i broj 76/10, dalje: Ustav):

-postupak je pokrenut pred Općinskim sudom u Splitu 30. srpnja 1999. tužbom I- tužiteljice B. R., II-tužitelja J. B., III-tužiteljice Lj. B., IV-tužiteljice M. Š.1 (u ovom postupku predlagateljice), V-tužitelja V. M., VI-tužiteljice M. Š.2 i VII-tužitelja S. K. protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, radi naknade štete temeljem isplate razlike mirovine,

-sud se rješenjem poslovni broj IP-3117/99 od 23. prosinca 2002. oglasio nenadležnim za postupanje u predmetnoj pravnoj stvari i odbacio tužbe tužitelja kao nedopuštene,

-povodom žalbe tužitelja protiv rješenja od 23. prosinca 2002. spis je dostavljen na odlučivanje Županijskom sudu u Splitu koji je rješenjem broj Gž-570/03 od 21. ožujka 2003. ukinuo rješenje Općinskog suda u Splitu od 23. prosinca 2002. i predmet vratio sudu prvog stupnja na ponovni postupak, spis je s odlukom zaprimljen kod prvostupanjskog suda 20. svibnja 2003.,

-tuženik je podneskom od 24. siječnja 2005. podnio odgovor na tužbu,

-na ročištu 3. ožujka 2005. utvrđeno je da nije pristupila uredno pozvana punomoćnica tužitelja, iako uredno pozvana, punomoćnik tuženika predložio je mirovanje postupka, sud je donio rješenje kojim je utvrđeno mirovanje postupka s danom 3. ožujka 2005.,

-sud je rješenjem od 17. kolovoza 2005. odredio da je tužba u predmetu povučena,

-protiv navedenog rješenja tužitelji su podnijeli prijedlog za povrat u prijašnje stanje i žalbu,

-podneskom od 15. prosinca 2005. III-tužiteljica Lj. B. povukla je tužbu,

-sud je rješenjem poslovni broj IP-498/06 od 28. prosinca 2005. prihvatio prijedlog tužitelja za povratom u prijašnje stanje radi propuštanja roka za podnošenje prijedloga za nastavak postupka nakon donošenja rješenja o mirovanju te je ukinuto rješenje suda broj IP- 1278/03 od 17. kolovoza 2005., parnica je vraćena u prijašnje stanje i određeno da će se predmet po pravomoćnosti nastaviti voditi pod novim poslovnim brojem,

-sud je rješenjem poslovni broj IP-498/06 od 5. lipnja 2006. utvrdio pod stavkom I izreke da je III-tužiteljica Lj. B. povukla tužbu dok je stavkom II izreke odbio zahtjev III- tužiteljice da joj tuženik naknadi parniči trošak u predmetnoj pravnoj stvari,

-I-tužiteljica B. R. je podneskom od 13. lipnja 2006. povukla tužbu,

-sud je rješenjem poslovni broj IP-498/06 od 5. srpnja 2006. utvrdio pod stavkom I izreke da je I-tužiteljica povukla tužbu dok je stavkom II izreke odbijen kao neosnovan zahtjev I-tužiteljice za naknadom parničnih troškova,

-sud je rješenjem poslovni broj IP-498/06 od 6. srpnja 2006. pod stavkom I izreke utvrdio da je opoziv punomoći koju je II-tužitelj J. B. dao punomoćnici B. K. je priopćen odvjetnici B. K. dok je stavkom II izreke odredio da za tuženika kao suprotnu stranku opoziv punomoći vrijedi od trenutka kada mu je priopćen, dok je rješenjem od 6. srpnja 2006. utvrdio da je II-tužitelj J. B. povukao tužbu,

-protiv rješenja od 5. srpnja 2006. tužiteljica B. R. podnijela je žalbu,

-tužiteljica M. Š.1 je 7. studenoga 2006. podnijela prijedlog za oslobođenjem od plaćanja sudskih pristojbi,

-na ročištu 15. prosinca 2006. utvrđeno je da na ročište nije pristupila punomoćnica tužitelja kao ni tuženik, tužiteljica M. Š.1 navela je da je kontaktirala sa odvjetnicom koja je spriječena pristupiti na predmetno ročište, sud je donio rješenje kojim je slijedeće ročište zakazao za 26. siječnja 2007.,

-na ročištu 26. siječnja 2007. utvrđeno je da na ročište nije pristupila uredno pozvana punomoćnica tužitelja, a da odsutnost nije opravdala, sud je donio rješenje kojim se tužba smatra povučenom jer je ponovno udovoljeno uvjetima za mirovanje postupka,

-sud je rješenjem od 26. siječnja 2007. odredio da se smatra da je tužba u predmetnoj pravnoj stvari povučena,

-tužiteljica M. Š.1 je podneskom od 30. siječnja 2007. podnijela podnesak kojim je izvijestila sud da je otkazala punomoć za zastupanje,

-sud je rješenjem od 8. veljače 2007. odredio da ročište povodom prijedloga tužiteljice za povrat u prijašnje stanje se zakazuje za 13. travnja 2007. na kojem je sud nakon očitovanja stranaka donio rješenje kojim je prihvatio prijedlog tužiteljice za povrat u prijašnje stanje i ukinuo rješenje suda poslovni broj IP-498/06 od 26. siječnja 2007. u odnosu na tužiteljicu M. Š.1 , odredio da se parnica vraća u stanje prije propuštanja, a da će se predmet voditi pod novim poslovnim brojem, nakon očitovanja punomoćnika tužiteljice i prijedloga da se provede financijsko vještačenje na okolnost visine naknade koja pripada tužiteljici, utvrđeno je da punomoćnik tuženika prilaže podnesak u spis, tužiteljici je određen rok od 15 dana radi stavljanja daljnjih dokaznih prijedloga,

-tužiteljica je podnijela podnesak 18. lipnja 2007.,

-na ročištu 4. srpnja 2007. pročitan je podnesak tužiteljice od 18. lipnja 2007., tužiteljica je navela točan naziv tuženika i uredila tužbu i tužbeni zahtjev, nakon očitovanja stranaka, sud je zaključio glavnu raspravu i odredio ročište za objavu presude za 19. srpnja 2007.,

-na ročištu 19. srpnja 2007. doneseni su i objavljeni presuda i rješenje poslovni broj IP-846/07 kojim je odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice i zahtjev tužiteljice za donošenjem privremene mjere,

-povodom žalbe tužiteljice protiv presude (16. siječnja 2008.), odgovora tuženika na žalbu tužiteljice (1. veljače 2008.) i dopune odgovora tuženika na žalbu tužiteljice (17. veljače 2009.) spis je dostavljen na nadležno postupanje Županijskom sudu u Splitu koji je presudom poslovni broj Gž-1490/08 od 29. siječnja 2010. odbio žalbu tužiteljice kao neosnovanu i potvrdio presudu Općinskog suda u Splitu broj IP-846/07 od 19. srpnja 2007.,

-navedena drugostupanjska presuda dostavljena je tužiteljici po punomoćniku 19. ožujka 2010., što je razvidno iz dostavnice priložene spisu.

Pravno relevantno razdoblje razmatranja odlučno za ocjenu pripada li predlagateljici pravo na zaštitu prava na suđenje u razumnom roku, smatra se u pravilu razdoblje koje traje od podnošenja tužbe sudu pa do donošenja odluke povodom njezinog zahtjeva za zaštitom prava na suđenje u razumnom roku.

Međutim, obzirom da je u međuvremenu pravomoćno odlučeno o pravima predlagateljice, pravno relevantno razdoblje u konkretnom slučaju teče od podnošenja tužbe sudu (30. srpnja 1999.) i traje do dana kada je punomoćnik predlagateljice zaprimio drugostupanjsku presudu kojom je postupak pravomoćno dovršen (19. ožujka 2010.), što ukupno iznosi deset godina, sedam mjeseci i dvadeset dana.

Postupak se u pravno relevantnom razdoblju vodio u pretežitom dijelu pred Općinskim sudom u Splitu za kojeg je utvrđeno da je postupao neažurno. To stoga što se Općinski sud u Splitu tek nakon tri godine i tri mjeseca od podnošenja tužbe oglasio nenadležnim, nakon čega je Županijski sud u Splitu ukinuo pobijano rješenje i predmet vratio prvostupanjskom sudu na ponovni postupak. Iako je spis s odlukom drugostupanjskog suda vraćen sudu prvog stupnja 20. svibnja 2003. prva radnja u postupku poduzeta je tek 3. ožujka 2005. nakon čega je sud prvog stupnja redovno poduzimao parnične radnje usmjerene okončanju postupka. Činjenica da je predmetni parnični postupak pravomoćno okončan nakon više od deset godina trajanja postupka ukazuje na činjenicu da se nadležni sud nije u dovoljnoj mjeri rukovodio načelima ekonomičnosti postupka i koncentracije glavne rasprave zbog čega je njegovo postupanje bilo i neučinkovito. Ni postupanje nadležnog županijskog suda nije bilo u dovoljnoj mjeri aktivno jer je o žalbi protiv odluka prvostupanjskog suda odlučio nakon godinu i pol dana.

Iz navedenog stanja spisa i provedenih radnji u tijeku postupka proizlazi da predlagateljica, kao tužiteljica u parničnom postupku nije doprinijela duljini postupka.

Predmet spora je zahtjev tužiteljice prema tuženiku za isplatom mirovine te prema ocjeni ovog suda nije riječ o činjenično i pravno složenom sudskom postupku, koja okolnost bi eventualno mogla opravdati ukupno trajanje postupka.

Unatoč tome što je u međuvremenu, nakon podnošenja zahtjeva predlagateljice do odlučivanja o zahtjevu, pravomoćno meritorno odlučeno o pravima predlagateljice, utvrđena duljina trajanja postupka preko deset godina ne može se smatrati razumnom, imajući na umu činjenicu da je riječ o postupku od posebnog značenja za predlagateljicu, zbog čega ovaj ocjenjuje da je predlagateljici povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku zajamčeno odredbom članka 29. stavka 1. Ustava.

Visinu primjerene novčane naknade zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku ovaj sud je utvrdio u iznosu od 9.000,00 kn, imajući na umu sve relevantne okolnosti konkretnog slučaja, da je postupak u pogledu kojeg je zatražena zaštita prava na suđenje u razumnom roku pravomoćno dovršen, kao i socijalne prilike i općepoznato složene i otežane gospodarske prilike u Republici Hrvatskoj.

Stoga, temeljem odredbe članka 28. stavaka 2. ZS-a, odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu, 3. studenoga 2010.

Sudac:

mr. sc. Jadranko Jug, v. r.

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ovog rješenja može se u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa rješenja podnijeti žalba Vrhovnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi u tri primjerka.