III Kr-483/1999-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: III Kr-483/1999-3

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Milana Gudelja, kao predsjednika vijeća, te Ante Potrebice i Josipa Budinskog, kao članova vijeća i tajnika u odjelu - višeg sudskog savjetnika Marka Raše, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv os. D. Š. zbog kaznenog djela iz čl. 224. st. 4. KZ, odlučujući o zahtjevu za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude što je čine presuda Općinskog suda u Križevcima od 11. prosinca 1998., br. K-205/96 i presuda Županijskog suda u Koprivnici od 14. ožujka 1999. br. Kž-117/99-6, u sjednici održanoj 25. siječnja 2000. godine,

p r e s u d i o j e :

Odbija se kao neosnovan zahtjev os. D.Š. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude.

Obrazloženje

Pravomoćnom presudom koju čine pravomoćna presuda Općinskog suda u Križevcima od 11. prosinca 1998., br. K-205/96-46 i presuda Županijskog suda u Koprivnici od 14. rujna 1999., br. K-117/99- 6, D.Š. osuđen je na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od tri godine zbog tri kaznena djela prijevare iz čl. 224. st. 1. i 4. KZ.

Protiv te presude os. D.Š. podnio je zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude zbog povrede kaznenog zakona na njegovu štetu i povrede odredaba kaznenog postupka u žalbenom postupku, s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske u cijelosti ukine obje presude i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Državni odvjetnik Republike Hrvatske, u skladu s odredbom čl. 428. st. 4. ZKP u pisanom odgovoru na zahtjev od 16. prosinca 1999. godine, br. DOKR-573/99, predložio je da se zahtjev odbije kao neosnovan. Zahtjev nije osnovan.

Nije u pravu osuđenik kada pravomoćnu presudu pobija zbog povrede kaznenog zakona iz čl. 368. toč. 4. ZKP, ističući kako su prvostupanjski i drugostupanjski sud utvrđeno činjenično stanje pogrešno podveli pod odredbe čl. 224. st. 4. KZ i na taj način na konkretan slučaj primijenili odredbe kaznenog zakona koji se ne mogu primijeniti.

No, iz sadržaja zahtjeva jasno proizlazi da se razlozi za pobijanje pravomoćne presude odnose na povredu kaznenog zakona iz čl. 368. toč. 1. ZKP, jer osuđenik zapravo tvrdi da njegovo činjenje ne predstavlja kaznena djela već da se radi o odnosima između njega i oštećenika, koji proizlaze iz građanskopravnog odnosa na temelju ugovora o zajmu.

Međutim, protivno navodima osuđenika, prema stajalištu ovog Vrhovnog suda, nedvojbeno je da su djela pod toč. 1., 2. i 3. izreke prvostupanjske presude zbog kojih je proglašen krivim i osuđen, kaznena djela jer njihovi činjenični opisi sadrže sva bitna obilježja kaznenog djela iz čl. 224. st. 1. i 4. KZ.

No, osuđenik u okviru isticanja povrede kaznenog zakona navodi i razloge kojima pobija pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja. Međutim, osuđenik neosnovano tvrdi kako u prvostupanjskom postupku uopće nije utvrđeno da bi on na bilo koji način dovodio i održavao u zabludu oštećenike prilikom pozajmljivanja novaca ili da bi im prikrivao neke činjenice kao i da u vrijeme uzimanja zajmova nije znao da neće vratiti novac.

Premda se, u smislu odredaba čl. 427. toč. 1. do 3. ZKP, zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude ne može podnijeti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, a s obzirom da ovaj sud u skladu s odredbama čl. 429. u vezi s odredbom čl. 423. st. 1. ZKP može ispitivati činjenično stanje, ako se pojavi ozbiljna sumnja u istinitost odlučnih činjenica utvrđenih u pravomoćnoj presudi, razmotrio je utvrđeno stanje stvari u rečenom smislu te nije našao bilo kakvu, a kamoli ozbiljnu sumnju u istinitost odlučnih činjenica na temelju kojih je donijeta pobijana pravomoćna presuda.

Naime, na temelju utvrđenih okolnosti kako je osuđenik u vremenskom razdoblju od četiri godine od većeg broja osoba (ukupno 12) u više navrata pozajmio sveukupno preko 1.000.000 DEM, ugovarajući da će zajam vratiti u roku od mjesec dana, a nije vratio niti do okončanja kaznenog postupka, sudovi, prvostupanjski i drugostupanjski su pravilno utvrdili da je optuženik pozajmljivao velike svote novca i to u valuti njemačke marke, s namjerom da si pribavi protupravnu imovinsku korist pa da je tako ostvario i bitna obilježja kaznenih djela iz čl. 224. st. 1. i 4. KZ te ovo stajalište kao ispravno u cijelosti prihvaća i ovaj Vrhovni sud.

Stoga, pri odlučivanju o zahtjevu za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude ovaj sud nije našao nikakve, a kamoli ozbiljne sumnje u istinitost odlučnih činjenica utvrđenih u prvostupanjskom postupku na kojima je utemeljena pobijana pravomoćna presuda.

Nadalje, osuđenik nije u pravu kada pravomoćnu presudu pobija zbog povrede odredaba kaznenog postupka u žalbenom postupku, tj. iz zakonske osnove propisane odredbom čl. 427. toč. 2. ZKP, ističući da sud drugog stupnja uopće nije ocijenio žalbene navode optuženika zbog kojih je pravilnom primjenom zakona trebao prvostupanjsku presudu ukinuti.

Međutim, protivno navodima osuđenika, sud drugog stupnja je ocijenio sve žalbene navode osuđenika za svako djelo posebno i ispravno utvrdio da nisu osnovani u okviru niti jedne žalbene osnove, osim pravne oznake djela pod toč. 2. prvostupanjske presude koje je drugostupanjski sud preinačenjem prvostupanjske presude označio kao kazneno djelo iz čl. 224. st. 4. KZ umjesto kaznenog djela iz čl. 293. st. 1. i 2. KZ.

Zbog navedenog očito je da nema ni govora o postojanju postupovnih povreda u žalbenom postupku.

Budući da je ovaj Vrhovni sud utvrdio da ne postoje povrede zakona na koje ukazuje osuđenik, a niti je, u smislu odredbe čl. 423. st. 1. u vezi s odredbom čl. 429. ZKP uspio izazvati znatnu sumnju u istinitost odlučnih činjenica utvrđenih u pravomoćnoj presudi protiv koje je zahtjev podnijet, na temelju odredbe čl. 429. u vezi s odredbom čl. 421. ZKP trebalo je zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude odbiti kao neosnovan pa je odlučeno kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 25. siječnja 2000. godine

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Marko Rašo v.r.

Milan Gudelj v.r.