Gžp-1054/2013-3 · Županijski sud u Splitu

Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gžp-1054/2013-3

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

PRESUDA

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Andree Boras- Ivanišević, kao predsjednice vijeća, te Luke Grgata kao suca izvjestitelja i Borisa Mimice, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja: 1. V. G., 2. A. G., 3. K. G., i 4. A. G., svi iz T., U., BiH, svi zastupani po pun. Z. B. , odvj u S., protiv tuženika 1. Grada S., zastupanog po gen. punomoćniku J. C. dipl. iur. kod tuženika i 2. D.-K. I. d.o.o iz S., zastupanog po pun. V. Č., odvj. u S., radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja i tuženika pod 1. Grada S. i 2. D.- K. I. d.o.o. protiv presude Općinskog suda u Splitu br. Pnš-99/13 od 14. lipnja 2013., u sjednici vijeća održanoj dana 31. listopada 2013.

p r e s u d i o j e:

I. Odbijaju se žalbe tuženika pod 1. i pod 2. kao neosnovane i potvrđuje se prvostupanjska presuda pod toč. I., II., III., IV. i V. u dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev.

II. Djelomično se prihvaća žalba tužitelja, a odbija žalba tuženika, pa se odluka o trošku postupka – toč. VI. izreke, preinačava tako što se nalaže tuženicima, da pored dosuđenog iznosa od 199.968,00 kuna, isplate tužiteljima još i iznos od 72.948,18 kuna, ili ukupno 272.916,18 kuna.

O b r a z l o ž e n j e

Presudom prvostupanjskog suda naloženo je tuženicima pod 1. i pod 2.:

- da isplati tužiteljima 1-4 na ime neimovinske štete svakom od po 198.000,00 kuna ili ukupno 792.000,00 kuna, dok je z više traženo za iznos od 8,00 kuna zahtjev odbijen (toč. I.);

- da na ime imovinske štete, tužiteljici pod 1. V. G. na ime grobnice iznos od 21.600,00 kuna, 15.300,00 kuna na ime nadgrobnog spomenika, 1.170,00 na ime grobnog mjesta, 8.517,60 kuna na ime pogreba s opremom 3,150,00 kuna na ime crnine i odjeće, tužiteljici pod 2. A. G. iznos od 900,00 kuna na ime crnine i odjeće, tužiteljici pod 3. A. G. iznos od 900,00 kuna na ime crnine i odjeće, ili ukupno 51.537,600 kuna, dok je za više zatraženo za iznos od 3.150,00 kuna zahtjev odbijen (toč.II.);

- da tužiteljici pod 2. A. G. na ime naknade uzdržavanja isplaćuje mjesečnu rentu 621,00 kuna počev od 01. rujna 2007. godine dok se prilike ne izmjene, dok je za više traženo za iznos od 279,00 kuna zahtjev odbijen (toč. III.);

- da tužiteljici pod 3. K. G.. na ime uzdržavanja, počev od 01. rujna 2007. godine dok se prilike ne izmjene, mjesečno isplaćivati rentu iznos od 414,00 kuna, dok je za više zatraženo za iznos od 486,00 kuna zahtjev odbijen (toč. IV.);

- odbijen je tužbeni zahtjev kojim tužitelj pod 4. A. G., za razdoblje od 07. kolovoza do 08. siječnja 2011. godine isplati iznos od 25.480,00 kuna sa pripadajućom kamatom, dok je za iznos od 25.280,00 kuna zahtjev odbijen (toč. V.);

- naloženo je tuženicima da tužiteljima pod 1-4 naknadi trošak postupka u iznosu od 199.968,00 kuna (toč. VII.).

Žale se tužitelji pobijajući presudu pod toč. VI. u odluci o trošku postupka iz razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11. i 25/13 –dalje: ZPP) s prijedlogom da drugostupanjski sud žalbu uvaži i pobijanu presudu preinači shodno navodima žalbe.

Žale se i tuženici pod 1. i pod 2. svaki pobijajući presudu pod u dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev, kao i glede odluke o trošku postupka, iz razloga iz čl. 354. st. 1. ZPP s prijedlogom da sud drugog stupnja prihvati žalbu kao osnovanu i prvostupanjsku presudu preinači shodno navodima žalbe, ili u pobijanom dijelu ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno raspravljane i odlučivanje.

Na žalbu tuženika pod 1. i pod 2. tužitelji su podnijeli odgovor u kojem predlažu odbiti žalbe tuženika kao neosnovane.

Žalba tužitelja 1-4 djelomično je osnovana.

Žalbe tuženika pod 1. i pod 2 nisu osnovane.

Predmet ovog postupka je naknada neimovinske i imovinske štete koju tužitelji potražuju kao zadovoljštinu na ime smrti N. G. (supruga tužiteljice pod 1, oca tužiteljica po 2, 3. i 4), koji je dana 07. kolovoza 2007. godine smrtno stradao u S., u …, označena kao put javo dobro č.zem. 13737/3 k.o. S., tako da je, zbog nedovoljne osvijetljenosti ulice i ograđenosti iskopa na č.zem. 8342/1 i 8895 z.u. 2932 k.o. S., upisane na ime D.-K. I. d.o.o. i S. Č., prilikom pomaganja vozaču teretnog vozila u kretanju vozila natrag, koji je prethodno dovezao građevinski materijal za gradnju kuće u istoj ulici, koju gradnju je obavljalo poduzeće R. d.d. S. u kojemu je pok. N. G. bio zaposlen, popevši se na ogradni zid ulice izgubio kontrolu te pao u iskop dubok 10-tak m i na mjestu smrtno stradao. Nakon provedenog postupka prvostupanjski sud je donio presudu br. IP-1770/07 od 18. studenog 2011. godine kojom je dijelom prihvatio a dijelom odbio zahtjev tužitelja za naknadu štete, držeći dokazanim visinu neimovinske i imovinske štete, odgovornost tuženika pod 1. Grada S., suodgovornost pok. N. G. u visini od 50%, da tuženik pod 2. D.-K. I. nije odgovoran za nastanak štete, te da tužitelju pod 5. M. G. ne pripada pravo naknade štete.

Povodom žalba stranaka ovaj drugostupanjski sud je donio presudu i rješenje br. Gžx- 772/12 od 30. siječnja 2013. godine, kojom je u odnosu na tada označenog tuženika pod 5. M. G. potvrdio prvostupanjsku presudu, dok je u preostalom dijelu ukinuo prvostupanjsku presudu i predmet vratio sudu prvog stupnja na ponovno raspravljanje i odlučivanje. U odnosu na visinu štete, kako neimovinske tako i imovinske, po mišljenju ovog drugostupanjskog suda, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio za svakog tužitelj pod 1-4 visinu naknade dajući jasne i valjan razloge za svaki oblik štete.

Što se pak tiče suodgovornosti pok. N. G., tužitelji su u nastavku postupka smanjili tužbeni zahtjev za 10% držeći da je pok. N. G. za toliko doprinio nastanku štetnog događaja, pa time i za toliko štete.

Naime, prvostupanjski sud je u provedenom postupku utvrdio da pok. N. G. nije bio poznat dio grada S. gdje je smrtno stradao, jer je samo mjesec dana prije iz BiH došao sa obitelji u S. tražeći sebi i obitelji bolje uvjete života. Stanovnicima tog dijela Grada S., kao i onima koji su tom ulicom češće prolazili, bilo je poznata činjenica da se uz samu ulicu na predmetnim nekretninama nalazi iskop "rupa" dubine 10-tak m pa izbjegavaju penjati se na ogradni zid. Međutim onima, a među kojima je bio i pok. N. G., koji nisu poznavali taj dio Grada, postojanje iskopa predstavljalo je veliku opasnost od upada u iskop. Ovo tim više što ogradni zid nije toliko visok da bi fizički spriječio upad u iskop, kao i činjenica da je otvor iskopa obrastao niskim raslinjem koji sprečava pogled da bi se uopće primijetio da se radi o toliko dubokom iskopu. Upravio je zbog toga bilo potrebno postaviti ili viši ogradni zid, ili na već postojeći postaviti željeznu ogradu sve do sigurne visine kako bi se onemogućio pad u iskop.

Dakle, tuženik pod 1. je suodgovoran jer se radi o ulici kojom gospodari Grad S., a tuženik pod 2. jer je vlasnik zemljišta na kojemu se nalazi iskop. Bez obzira kada je tuženik pod 2. posto vlasnikom predmetnog zemljišta, trebao je odmah po kupnji i stupanju u posjed postaviti sigurnosnu ogradu sa svim upozorenjima da se radi o iskopu koji predstavlja opasnost o upadu u isti i mogućnost nastanka teških povreda, pa i sa smrtnom posljedicom, što očito nije učinio.

Stoga je valjalo temeljem čl. 368. st. 1. ZPP u dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev odbiti žalbu tuženika pod 1. i pod 2. kao neosnovane i u tom dijelu potvrditi prvostupanjsku presudu.

U odnosu na žalbu tužitelja, glede odluke o trošku postupka, valjalo je djelomično prihvatiti žalbe tužitelja i preinačiti odluku o trošku postupka tako što je, osim priznatog iznosa od 199.968,00 kuna, tužiteljima odmjeriti još i iznos od 72.948,18 kuna, što bi ukupan trošak iznosio 272.916,18 kuna.

Prema stajalištu ovog drugostupanjskog suda tužitelji su uspjeli u iznosu od 90%, a tuženici u iznosu od 10%. Ovo stoga što su tužitelji, od postavljenog tužbenog zahtjeva u tužbi od 955.247,10 kuna, uspjeli za iznos od 870.052,60 kuna (ne računajući buduća davanja), što, uz uspjeh glede osnova potraživanja, iznosi 10%.

Naime, prvostupanjski sud je pravilno priznao trošak postupka tužiteljima u iznosu 314.601,00 kuna, što valja umanjiti za 10% te iznosi 283.140,00 kuna.

Tuženiku pod 2. priznat je trošak u iznosu od 102.248,20 kuna, što umanjeno za 90% iznosi 10.224,82 kuna.

Umanjivanjem iznosa 283.140,00 kuna za 10.224,82 kuna daje iznos od 272.916,18 kuna koliko su tuženici dužni solidarno naknaditi tužiteljima.

Stoga je valjalo temeljem čl. 380. toč. 3. ZPP djelomično prihvatiti žalbu tužitelja i odluku o trošku postupka preinačiti.

U Splitu 31. listopada 2013.

Predsjednica vijeća:

Andrea Boras Ivanišević, v. r.