I Kž-888/2002-5 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 888/02-5

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Milana Gudelja, kao predsjednika vijeća, te Hajrije Novoselec, Marijana Svedrovića, Erike Kocijančić i Zlate Lipnjak-Bosanac, kao članova vijeća i više sudske savjetnice Snježane Mrkoci, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. J. V., zbog kaznenog djela ubojstva u pokušaju, iz čl. 34. st. 1. Krivičnog zakona Republike Hrvatske u vezi čl. 17. st. 1. OKZRH, odlučujući o žalbi opt. J. V., podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Zagrebu, br. K-147/90, od 4. srpnja 2002. godine, u javnoj sjednici vijeća održanoj 3. veljače 2004. godine, u nazočnosti zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske mr. Slavka Zadnika,

r i j e š i o j e:

Prihvaća se žalba opt. J. V., ukida se pobijana presuda i predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, pred potpuno izmijenjeno vijeće.

Obrazloženje

Pobijanom presudom Županijski je sud u Zagrebu proglasio krivim J. V. zbog kaznenog djela ubojstva u pokušaju, iz čl. 34. st. 1. Krivičnog zakona Republike Hrvatske (KZRH) u vezi čl. 17. st. 1. OKZRH, za koje mu je, uz primjenu čl. 38. i 39. st. 1. toč. 1. Osnovnog krivičnog zakona Republike Hrvatske (OKZRH) izrekao kaznu zatvora u trajanju od jedne godine. Temeljem čl. 45. OKZRH u izrečenu kaznu okrivljeniku je uračunato vrijeme provedeno u pritvoru od 20. 9. do 2. 10. 1998. godine, od 5. 3. do 24. 3. 1989. godine i od 22. 5. do 4. 7. 2001. godine.

Temeljem čl. 122. st. 4. Zakona o krivičnom postupku ("Narodne novine", broj 110/97, 27/98, 58/99, 112/99 i 58/02, u daljnjem tekstu ZKP), sud je optuženika oslobodio obaveze naknade troškova kaznenog postupka iz čl. 119. st. 2. toč. 1 do 7 istog Zakona.

Protiv ove presude podnio je žalbu optuženik, putem svoga branitelja S. A., odvjetnika iz Z., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, predloživši da se pobijana presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Odgovor na žalbu optuženika nije podnesen.

I Kž 888/02-5

Temeljem čl. 373. st. 1. ZKP-a prije održavanja sjednice vijeća spis je dostavljen Glavnom državnom odvjetniku na dužno razgledavanje.

Postupajući po zahtjevu optuženika o sjednici vijeća obaviješten je on i njegov branitelj S. A.

Obavijest za optuženika vraćena je s naznakom da se ne nalazi na adresi koja je naznačena u spisu predmeta, a njegov branitelj, iako obaviješten, nije pristupio na sjednicu, pa je sjednica temeljem čl. 374. st. 4. ZKP-a održana u njihovoj odsutnosti, a u nazočnosti zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske mr. Slavka Zadnika, koji je predložio da se prihvati žalba optuženika i ukine pobijana presuda zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.

Žalba je osnovana.

U pravu je žalitelj kada tvrdi da se odluka o njegovoj odgovornosti temelji na pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju.

Ne može se, ni po ocjeni ovoga suda, prihvatiti zaključak suda prvog stupnja da iz provedenih dokaza proizlazi, s potrebnom sigurnošću, da je upravo optuženik ubo lovačkim nožem u trbuh oštećenika M. G. i time ostvario elemente kaznenog djela ubojstva u pokušaju.

Točna je tvrdnja žalitelja da sud prvog stupnja odluku o njegovoj odgovornosti temelji na iskazu svjedokinje S. M., koji je potpuno nepouzdan, jer je ona tijekom postupka nekoliko puta ispitivana i svaki put različito iskazivala.

Iz spisa predmeta vidljivo je da je, na temelju podataka koji je policiji dala ta svjedokinja, najprije za ovo kazneno djelo vođena istraga protiv Z. A., zvanog F. i tek kada je u tom postupku pred istražnim sucem svjedokinja rekla da je oštećenika G. nožem ubo J., a to je nadimak optuženika J. V., krenulo se u postupak protiv žalitelja. Prilikom tog ispitivanja svjedokinja je tvrdila da F., Z. A., nije bio u blizini optuženika kada je ovaj ubo oštećenika.

Tijekom ovog kaznenog postupka, ispitana u istrazi, svjedokinja tvrdi da su u trenutku povrjeđivanja oštećenika bili u njegovoj neposrednoj blizini i optuženik i svjedok Z. A. i da ne zna da li je optuženik imao nož ili ga je uzeo od svjedoka A., ili mu ga je pak taj svjedok dao, da bi na glavnoj raspravi 21. 11. 1989. godine tvrdila da je vidjela da je svjedok A. iz čarape izvadio nož i dodao ga optuženiku, koji je, zatim, ubo oštećenika.

Kako je svjedokinja različito iskazivala i o tome zbog čega je došlo do povrjeđivanja optuženika, sud ga je na glavnoj raspravi koja je održana 21. 11. 1989. godine, oslobodio optužbe, ocijenivši da je iskaz svjedokinje nepouzdan, a da je iz ostalih provedenih dokaza, pa ni iz iskaza oštećenika G. M., ne proizlazi da bi mu povrede zadao optuženik. Odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. Kž-167/90, od 12. 4. 1990. godine, ukinuta je presuda suda prvog stupnja, jer je ocjenjeno da je preuranjen zaključak toga suda o tome da nema dokaza da bi optuženik počinio inkriminirano kazneno djelo, sa uputom sudu da u ponovnom postupku detaljno i neposredno sasluša sve svjedoke i izvrši suočenje između onih svjedoka čiji su iskazi, u odnosu na odlučne okolnosti, kontradiktorni.

I Kž 888/02-5

U ovom je postupku sud neposredno saslušao samo svjedoka Z. A., koji potvrđuje obranu optuženika da kritične noći nije dolazio u sukob sa bilo kojom osobom, pa dakle ni oštećenikom, dok su iskazi oštećenika i ostalih svjedoka, koji su ispitani tijekom prethodnog postupka temeljem čl. 331. st. 1. toč. 1. ZKP-a, pročitani, jer sud nije mogao utvrditi gdje sada prebivaju i dostaviti im pozive za glavnu raspravu.

Dakle, sve one proturječnosti u iskazima svjedoka koje je sud prvog stupnja prema ukidnoj odluci od 12. 4. 1990. godine trebao otkloniti i tek nakon toga donijeti novu odluku, i dalje egzistiraju. I dalje u spisu predmeta postoji iskaz svjedokinje M. koja prilikom svakog ispitivanja drugačije opisuje situaciju u kojoj je povrijeđen oštećenik koji, kao svjedok po čuvenju, potvrđuje njen tadašnji vanbračni partner, Ž. T., a s druge strane iskazi svjedoka V. Z. i A. Z., koji optuženika isključuju kao mogućeg počinitelja ovog kaznenog djela, dok oštećenik, koji je učestvovao u radnji prepoznavanja u 11. mjesecu 1985. godine, u optuženiku nije prepoznao osobu koja ga je napala nožem i nanijela mu teške tjelesne ozljede.

Kod takvog stanja dokaza ne može se prihvatiti zaključak suda prvog stupnja da je "nedvojbeno da je optuženik došao kritične noći u verbalni sukob s oštećenikom, tijekom kojega ga je lovačkim nožem ubo u trbuh" postupajući s ciljem da ga usmrti, do čega nije došlo zahvaljujući brzo pruženoj, adekvatnoj medicinskoj pomoći.

Upravo radi toga prihvaćena je žalba optuženika i ukinuta pobijana presuda.

U ponovnom postupku sud će otkloniti nedostatke na kojemu je ukazano ovom odlukom.

Neposrednim saslušanjem svjedoka i njihovim suočavanjem pokušat će otkloniti suprotnosti u iskazima, pa će tek tada ocjenjivati njihovu vjerodostojnost i uvjerljivost i donijeti novu odluku. Ako sud ne uspije neposredno saslušati svjedoke sa potrebnom kritičnošću ocijenit će da li dokazi, koji se sada nalaze u spisu predmeta ukazuju, s potrebnom sigurnošću, na optuženika kao počinitelja ovog kaznenog djela i, ovisno o tome, donijet će novu odluku.

Iz naprijed iznesenih razloga prihvaćena je žalba optuženika, ukinuta pobijana presuda i predmet vraćen sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje, pred potpuno izmijenjeno vijeće (čl. 388. st. 3. ZKP-a).

U Zagrebu, 3. veljače 2004. godine

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Snježana Mrkoci, v.r.

Milan Gudelj, v.r.