Legislator Case Law & Legislation
Revr-825/2005-2 AI generated

Supreme Court dismisses appeal as unfounded regarding military salary calculation under mandatory statutory limits.

Case Number Revr-825/2005-2
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Dismissed

Legislator summary

AI generated

The Supreme Court of Croatia dismissed the appellant's appeal against a final judgment confirming a lower court's decision to reject a claim for unpaid military salary differences. The appellant argued that the 1991 Service Agreement should govern pay calculations rather than the 1995 Presidential Decision, but lower courts correctly applied the mandatory 1995 regulation which superseded prior acts. The court ruled that while the Service Agreement sets the framework, the statutory provision allowing the Supreme Commander to determine pay limits prevents contractual agreements from exceeding these mandatory ceilings.

Legislator headnote

AI generated

čl. 392.a) ZPP; čl. 138. Zakona o službi u oružanim snagama RH: The Supreme Court reviews appeals only within the grounds raised and finds no violation of procedural law when lower courts address all significant arguments. Where a contract conflicts with a mandatory statutory provision setting maximum pay limits, the contract cannot override the law, and the statutory ceiling prevails over contractual terms.

Keywords

AI generated
military salary calculation Service Agreement validity mandatory statutory limits Supreme Commander authority appeal dismissal contract vs statute civil service law

Cited Legislation

AI generated
čl. 392.a) Zakona o parničnom postupku
Odredbom čl. 392.a) Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01 i 117/03, dalje u tekstu ZPP), revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.
čl. 354. st. 1. u svezi čl. 375. st. 1. ZPP
Nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi čl. 375. st. 1. ZPP, jer je drugostupanjski sud u žalbenom postupku ocijenio i odgovorio na sve žalbene navode koji su od odlučnog značaja za donošenje odluke u ovom sporu, posebno glede primjene ugovornih i zakonskih odredbi.
čl. 138. Zakona o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske
godine (dalje u tekstu Odluka), a sukladno čl. 138. Zakona o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 23/95).
čl. 169. st. 7. Zakona o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske
Uredba Vlade Republike Hrvatske o vrijednosti koeficijenata osobnog čina za izračun plaće djelatne vojne osobe
godine, jer je tada stupila na snagu Uredba Vlade Republike Hrvatske o vrijednosti koeficijenata osobnog čina za izračun plaće djelatne vojne osobe ("Narodne novine", broj 144/02), a koja je donijeta temeljem čl.

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revr 825/05-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ive Grbina, kao predsjednika vijeća, te Ivice Crnića, Damira Mratovića, Ljubice Minić i mr. sc. Lucije Čimić, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. J. iz S., zastupanog po punomoćniku K. M., odvjetnici iz S., protiv tuženika Republika Hrvatska, zastupanog po Općinskom državnom odvjetništvu u Splitu, Građansko-upravni odjel, radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Splitu br. Gž 2896/04 od 22. rujna 2005. godine, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu br. IV P 994/03 od 3. svibnja 2004. godine, u sjednici održanoj 19. siječnja 2006. godine,

p r e s u d i o j e:

Revizija se odbija kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom Općinskog suda u Splitu br. P 994/03 od 3. svibnja 2004. godine odbijen je u cijelosti kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja da mu tuženik isplati razliku manje isplaćene plaće za razdoblje od 1. siječnja 1994. godine do 31. ožujka 2003. godine u iznosu od 279.164,96 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama i to za razdoblje od 1. siječnja 1994. godine do 31. ožujka 2000. godine u ukupnom iznosu od 71.582,66 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama na pojedinačno navedene mjesečne iznose, te za razdoblje od 1. travnja 2000. godine pa do 31. ožujka 2003. godine u ukupnom iznosu 207.582,30 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama na pojedinačno navedene mjesečne iznose za troškove parničnog postupka, dok je u toč. II obvezao tužitelja da naknadi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu kn 16.630,00.

Presudom Županijskog suda u Splitu br. Gž 2896/04 od 22. rujna 2005. godine odbijena je žalba tužene kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda.

Protiv pravomoćne drugostupanjske presude tužitelj je izjavio reviziju iz svih zakonom određenih razloga i predložio da Vrhovni sud Republike Hrvatske izjavljenu reviziju prihvati, te preinači odluku na način da tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti prihvati, te tuženika obaveže na naknadu troškova postupka tužitelju, odnosno podredno da pobijanu odluku ukine i predmet vrati na ponovni postupak.

Na reviziju nije odgovoreno.

Revizija nije osnovana.

Odredbom čl. 392.a) Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01 i 117/03, dalje u tekstu ZPP), revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

Nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi čl. 375. st. 1. ZPP, jer je drugostupanjski sud u žalbenom postupku ocijenio i odgovorio na sve žalbene navode koji su od odlučnog značaja za donošenje odluke u ovom sporu, posebno glede primjene ugovornih i zakonskih odredbi.

Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu razlike plaće za razdoblje od 1. siječnja 1994. godine do 31. ožujka 2003. godine, za koju tužitelj smatra da je trebala biti isplaćena prema Ugovoru o službi u Hrvatskoj vojsci od 1. studenog 1991. godine (dalje u tekstu Ugovor – čl. 6.), a ne prema Odluci o plaćama i drugim berivima djelatnih vojnih osoba vojnih službenika i namještenika koju je donio predsjednik Republike dana 11. svibnja 1995. godine (dalje u tekstu Odluka), a sukladno čl. 138. Zakona o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 23/95).

Nižestupanjski sudovi zaključuju da se za sporno razdoblje tužitelju plaća nije mogla obračunati i isplaćivati temeljem citiranog Ugovora, jer je citiranom Odlukom koja je donijeta temeljem čl. 138. Zakona o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske, određeno da se ista primjenjuje na isplate plaća od 1. svibnja 1995. godine, kao i da danom stupanja na snagu citirane Odluke prestaju vrijediti sve donesene odluke zapovijedi i drugi akti, kojima je bilo uređeno područje opisano navedenom Odlukom. Pored toga određen je način obračuna plaće za djelatne vojne osobe nakon 1. prosinca 2002. godine, jer je tada stupila na snagu Uredba Vlade Republike Hrvatske o vrijednosti koeficijenata osobnog čina za izračun plaće djelatne vojne osobe ("Narodne novine", broj 144/02), a koja je donijeta temeljem čl. 169. st. 7. Zakona o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 33/02 i 58/02), naime navedenom Uredbom je određeno da se prestaje primjenjivati ranije navedena Odluka o plaćama iz 1995. godine, kao i njezine izmjene i dopune od 10. listopada 2000. godine i 21. svibnja 2001. godine.

Dakle, Ugovor o službi u Hrvatskoj vojsci stranke su sklopile prije stupanja na snagu Zakona o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske (13. travnja 1995. godine), to su pravilno prvostupanjski sudovi zaključili da se plaća određuje ugovorom, ali samo u okvirima koje postavlja kogentna odredba čl. 138. navedenog Zakona. Naime, navedenom odredbom je propisano da plaće djelatnih vojnih osoba određuje Vrhovni zapovjednik oružanih snaga Republike Hrvatske, to su pravilno sudovi odbili tužbeni zahtjev tužitelja kojim traži veću plaću od one propisane citiranom Odlukom, jer se ne može ugovoriti visina, te način obračuna i vrednovanja suprotno odredbi čl. 138. Zakona o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske.

Kako iz navedenog proizlazi da su sudovi pravilno primijenili i materijalno pravo, valjalo je temeljem odredbe čl. 393. ZPP odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu, 19. siječnja 2006. godine

Predsjednik vijeća:

dr.sc. Ivo Grbin, v.r.