I Kž-870/2012-7 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 870/12-7

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Vesne Vrbetić, kao predsjednice vijeća, te Dražena Tripala, Žarka Dundovića, dr. sc. Zdenka Konjića i Damira Kosa, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Sanje Katušić-Jergović, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. B. U. i dr., zbog kaznenih djela iz čl. 173. st. 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine", broj 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01, 111/03, 190/03 – odluka Ustavnog suda, 105/04, 84/05, 71/06, 110/07, 152/08 i 57/11; nastavno: KZ/97) i dr., odlučujući o žalbama opt. B. U., opt. T. T. i opt. I. M. podnesenima protiv presude Županijskog suda u Karlovcu, Stalne službe u Gospiću od 21. rujna 2012. broj K-48/11, u sjednici održanoj 04. veljače 2015., u nazočnosti zz braniteljice opt. T. T., odvjetnice M. Š. i braniteljice opt. I. M., odvjetnice Đ. L.,

p r e s u d i o j e:

I) Povodom žalbe opt. T. T., a po službenoj dužnosti i u odnosu na opt. M. G., preinačuje se prvostupanjska presuda u odnosu na opt. T. T. i kazneno djelo iz toč. 5. izreke i u odnosu na opt. M. G. i kazneno djelo pod toč. 6. izreke te se izriče:

Na temelju čl. 354. toč. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", broj 110/97, 27/98, 58/99, 112/99, 58/02, 143/02, 62/03 – pročišćeni tekst i 115/06; u nastavku: ZKP/97)

opt. T. T. (s osobnim podacima kao u prvostupanjskoj presudi)

opt. M. G. (s osobnim podacima kao u prvostupanjskoj presudi)

OSLOBAĐAJU SE OD OPTUŽBE

da bi:

opt. T. T.

I Kž 870/12-7

5. dana 13. ožujka 2011. protivno čl. 3. Zakona o suzbijanju zlouporabe opojnih droga u svojoj obiteljskoj kući u K., …, posjedovao 3,6 g halucinogene gljive Psylociba koja je bila pakirana u 3 prozirne PVC vrećice (t1=1,1 g, t2=1,2 g, t3=1,3 g) a koja se gljiva nalazi na Popisu opojnih droga, psihotropnih tvari i biljaka iz kojih se može dobiti opojna droga, te tvari koje se mogu uporabiti za izradu opojnih droga ("Narodne novine", broj 50/09)

dakle, neovlašteno posjedovao tvari koje su propisom proglašene opojnim drogama,

opt. M. G.

6. dana 13. ožujka 2011. u K. protivno čl. 3. Zakona o suzbijanju zlouporabe opojnih droga, u svom stanu u ulici … držao 9,3 g opojne droge Cannabis marihuana, a koja se opojna droga nalazi na Popisu opojnih droga, psihotropnih tvari i biljaka iz kojih se može dobiti opojna droga, te tvari koje se mogu uporabiti za izradu opojnih droga ("Narodne novine", broj 50/09)

dakle, neovlašteno posjedovao tvari koje su propisom proglašene opojnim drogama,

pa da bi opt. T. T. djelom pod toč. 5. i opt. M. G. djelom pod toč. 6. počinili kaznena djela protiv vrijednosti zaštićenih međunarodnim pravom – zlouporabom opojnih droga, iz čl. 173. st. 1. KZ/97.

Na temelju čl. 463. st. 1. ZKP/97 od opt. T. T. oduzima se psihotropna tvar Psylociba težine 3,6 g privremeno oduzeta potvrdom o privremenom oduzimanju predmeta PU K. broj 0448813, dok se od opt. M. G. oduzima droga marihuana težine 9,3 g privremeno oduzeta potvrdom o privremenom oduzimanju predmeta PU K. broj 0492157.

Na temelju čl. 123. st. 1. ZKP/97 troškovi postupka u pogledu tih djela padaju na teret proračunskih sredstava.

Žalba opt. T. T. u odnosu na to djelo je bespredmetna.

II) Prihvaćaju se djelomično žalba opt. B. U. i žalba opt. I. M., a povodom tih žalbi i žalbe opt. T. T. po službenoj dužnosti i u odnosu na opt. T. T. i opt. S. M., preinačuje se prvostupanjska odluka u pravnoj oznaci djela, te se izriče da su opt. B. U. i opt. I. M. djelima opisanim pod toč. 1) i 2) izreke zbog kojih su pobijanom presudom proglašeni krivima, počinili jedno produljeno kazneno djelo protiv zdravlja ljudi – neovlaštene proizvodnje i prometa drogama iz čl. 190. st. 2. u vezi sa čl. 52. Kaznenog zakona ("Narodne novine", broj 125/11 i 144/12; dalje u tekstu: KZ/11), a opt. T. T. i opt. S. M. postupanjem činjenično opisanim u toč. 1. izreke prvostupanjske presude počinili kazneno djelo protiv zdravlja ljudi – neovlaštene proizvodnje i prometa drogama iz čl. 190. st. 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine", broj 125/11 i 144/12; dalje u tekstu: KZ/11), te da je opt. B. U. postupanjem činjenično opisanim u toč. 4. izreke prvostupanjske presude počinio kazneno djelo protiv zdravlja ljudi – omogućavanja trošenja droga iz čl. 191. st. 1. KZ/11.

I Kž 870/12-7

III) Uslijed odluke pod I) i II), te djelomičnim prihvaćanjem žalbe opt. B. U. i prihvaćanjem žalbi opt. T. T. i opt. I. M., preinačuje se pobijana presuda prvostupanjskog suda u odluci o kazni tako da se:

opt. B. U. za kazneno djelo iz čl. 190. st. 2. KZ/11 na temelju tog zakonskog propisa utvrđuje kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 10 (deset) mjeseci, a za kazneno djelo iz čl. 191. st. 1. KZ/11 na temelju tog zakonskog propisa utvrđuje kazna zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci, pa se opt. B. U. uz primjenu čl. 51. st. 1. i 2. KZ/11 osuđuje na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine;

opt. T. T. se na temelju čl. 190. st. 2. KZ/11 osuđuje na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 7 (sedam) mjeseci;

opt. I. M. se na temelju čl. 190. st. 2. KZ/11 osuđuje na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 7 (sedam) mjeseci;

opt. S. M. se na temelju čl. 190. st. 2. KZ/11 osuđuje na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 7 (sedam) mjeseci.

Na temelju čl. 54. KZ/11 u izrečene kazne zatvora optuženicima B. U., I. M. i S. M. se uračunava vrijeme provedeno u pritvoru, i to opt. B. U. od 12. ožujka 2011. do 21. rujna 2012., a opt. I. M. i opt. S. M. od 13. ožujka 2011. do 21. rujna 2012.

Na temelju čl. 190. st. 8. KZ/11 od opt. B. U. oduzima se droga marihuana te vaga marke „Vivax“, privremeno oduzete na temelju potvrda o privremenom oduzimanju predmeta PU K. broj 0448767 i broj 0448772, a od opt. T. T. oduzima se digitalna vaga marke „Vivax“ oduzeta potvrdom o privremenom oduzimanju predmeta PU K. broj 0448813.

IV) U ostalom dijelu žalba opt. B. U. odbija se kao neosnovana, te se u ostalom pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

Pobijanom presudom Županijski sud u Karlovcu, Stalna služba u Gospiću, je pod toč. I) izreke proglasio opt. B. U., opt. T. T., opt. I. M. i opt. M. G. krivima, i to opt. B. U. zbog tri kaznena djela protiv vrijednosti zaštićenih međunarodnim pravom, zlouporabe opojnih droga, od čega dva djela iz čl. 173. st. 2. KZ/97, opisana u toč. 1. i 2. izreke, i jednog djela iz čl. 173. st. 5. KZ/97, opisanog u toč. 4. izreke, opt. T. T. zbog dva kaznena djela protiv vrijednosti zaštićenih međunarodnim pravom, zlouporabe opojnih droga, od čega jednog djela iz čl. 173. st. 2. KZ/97, opisanog u toč. 1. izreke, i jednog djela iz čl. 173. st. 1. KZ/97, opisanog u toč. 5. izreke, opt. I. M. zbog dva kaznena djela protiv vrijednosti zaštićenih međunarodnim pravom, zlouporabe opojnih droga iz čl. 173. st. 2. KZ/97, opisana u toč. 1. i 2. izreke, opt. S. M. zbog jednog kaznenog djela protiv vrijednosti zaštićenih međunarodnim pravom, zlouporabe opojnih droga opisanog u toč. 1. izreke i opt. M. G. zbog jednog kaznenog djela protiv vrijednosti zaštićenih međunarodnim pravom, zlouporabe opojnih droga iz čl. 173. st. 1. KZ/97, opisanog u toč. 6. izreke. Potom ih je osudio, i to opt. B. U., nakon što mu je za

I Kž 870/12-7

počinjena djela utvrdio kazne zatvora, i to za dva djela iz čl. 173. st. 2. KZ/97, po tom propisu i uz primjenu čl. 57. toč. 2. i 4c. KZ/97 u trajanju od dvije godine za svako djelo, a za djelo iz čl. 173. st. 5. KZ/97 uz primjenu čl. 57. toč. 2. i 4b. KZ/97 u trajanju od šest mjeseci, uz primjenu čl. 60. KZ/97 na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od tri godine, opt. T. T., utvrdivši mu za počinjena djela kazne zatvora i to za djelo iz čl. 173. st. 2. KZ/97, uz primjenu čl. 57. toč. 2. i 4c. KZ/97 u trajanju od dvije godine, a za djelo iz čl. 173. st. 1. KZ/97 u trajanju od šest mjeseci, uz primjenu čl. 60. KZ/97 na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od dvije godine i tri mjeseca, opt. I. M., utvrdivši mu za počinjena djela iz čl. 173. st. 2. KZ/97, uz primjenu čl. 57. toč. 2. i 4c. KZ/97 kazne zatvora u trajanju od po dvije godine za svako djelo, uz primjenu čl. 60. KZ/97 na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od dvije godine i šest mjeseci, opt. S. M. na temelju čl. 173. st. 2. KZ/97 i uz primjenu čl. 57. toč. 2. i 4c KZ/97 na kaznu zatvora u trajanju od dvije godine, a opt. M. G. na temelju čl. 173. st. 1. KZ/97 na kaznu zatvora u trajanju od šest mjeseci, nakon čega mu je na temelju čl. 67. KZ/97 izrekao uvjetnu osudu i odredio da se izrečena kazna zatvora neće izvršiti ako opt. G. u roku od dvije godine ne počini novo kazneno djelo.

Na temelju čl. 63. toč. 1. KZ/97 u izrečene kazne zatvora optuženicima je uračunato vrijeme provedeno u pritvoru, i to opt. B. U. od 12. ožujka 2011. do 21. rujna 2012., a opt. I. M. i opt. S. M. od 13. ožujka 2011. do 21. rujna 2012.

Na temelju čl. 122. st. 4. ZKP/97 optuženici B. U., T. T., I. M., S. M. i M. G. oslobođeni su plaćanja troškova kaznenog postupka, te je određeno da ti troškovi padaju na teret proračunskih sredstava.

Na temelju čl. 173. st. 7. KZ/97 oduzeta je od opt. B. U. opojna droga opisana u potvrdama o privremenom oduzimanju predmeta (l. 21 spisa) i vaga marke „Vivax“, od opt. T. T. oduzeta je opojna droga navedena u potvrdi o privremenom oduzimanju predmeta na l. br. 32, od opt. D. M. opojna droga navedena u potvrdi o privremenom oduzimanju predmeta na l. 95-97 spisa, a od opt. M. G. oduzeti su predmeti iz potvrde na l. 38.

Nasuprot tomu, pod toč. II izreke prvostupanjske presude optuženici B. U., S. M., D. M. i M. G. su na temelju čl. 354. toč. 3. ZKP/97 oslobođeni od optužbe da bi počinili kazneno djelo protiv vrijednosti zaštićenih međunarodnim pravom, zlouporabe opojnih droga iz čl. 173. st. 2. KZ/97, opisano u toč. 3. izreke, a troškovi kaznenog postupka na temelju čl. 123. st. 1. ZKP/97 padaju na teret proračunskih sredstava suda.

Protiv osuđujućeg dijela te presude podnijeli su žalbe optuženici B. U., T. T. i I. M.

Optuženi B. U. žali se po branitelju Ž. Š., odvjetniku iz K., i to iz svih žalbenih osnova, a predlaže da se „pobijana presuda preinači i u odnosu na optuženika primijeni propis iz čl. 61. Kaznenog zakona“.

Optuženi T. T. se po branitelju L. P. V., odvjetniku iz Z., žali zbog odluke o kaznenoj sankciji i predlaže da se pobijana presuda preinači i optuženiku izreknu blaže pojedinačne i blaža jedinstvena kazna zatvora.

Optuženi I. M. u žalbi podnesenoj po branitelju Đ. L., odvjetnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Đ. L. i I. S. Š. iz O., naznačuje samo žalbenu osnovu zbog odluke o kazni,

I Kž 870/12-7

dok iz navoda žalbe proizlazi da prvostupanjsku presudu pobija i zbog povrede kaznenog zakona. Predlaže da se pobijana presuda preinači u odluci o kazni i optuženiku izrekne blaža kazna.

Odgovor na žalbe nije podnesen.

Spis je, u skladu s odredbom čl. 373. st. 1. ZKP/97, prije dostave sucu izvjestitelju dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

Na zahtjeve opt. T. T. i opt. I. M. u žalbama, postupajući u smislu čl. 374. st. 1. ZKP/97, o sjednici vijeća izviješteni su optuženici T. T. i I. M. i njihovi branitelji te državni odvjetnik. Sjednici su nazočili zamjenica branitelja opt. T. T., odvjetnica M. Š. iz Z. i braniteljica opt. I. M., odvjetnica Đ. L. iz O., dok nisu pristupili optuženici T. T. i I. M., pa je sjednica, sukladno odredbi čl. 374. st. 4. ZKP/97, održana u njihovoj odsutnosti i odsutnosti zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske, koji su svi uredno obaviješteni o sjednici vijeća.

Žalbe opt. T. T. i opt. I. M. su osnovane, dok je žalba opt. B. U. djelomično osnovana.

Žalbenu osnovu zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka naznačuje jedino opt. B. U., ističući da je počinjena ona iz čl. 367. st. 1. toč. 11. ZKP/97 (pri čemu se žalitelj pogrešno poziva na odredbu čl. 357. st. 1. toč. 11. ZKP/97). Optuženi U. navodi da je izreka presude nerazumljiva, proturječna sama sebi i razlozima presude, a umjesto konkretizacije naznačene povrede, istu povezuje sa prethodno detaljno obrazloženom povredom kaznenog zakona (a koju nalazi počinjenom smatrajući da je sva djela zbog kojih je proglašen krivim trebalo pravno označiti kao jedno produljeno kazneno djelo).

Međutim, povreda kaznenog zakona na koju se u žalbi detaljno referira opt. B. U. ne podrazumijeva istodobno ostvarenje apsolutno bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 367. st. 1. toč. 11. ZKP/97, jer izreka presude time, neovisno o opstojnosti naznačene povrede kaznenog zakona, nije nerazumljiva niti proturječna sama sebi, pa ni razlozima presude, a pitanje pravne kvalifikacije, odnosno radi li se o jednom produljenom kaznenom djelu predstavlja, kako to zapravo razumijeva i sam žalitelj U., područje pravilne primjene kaznenog zakona, pa onda i povrede kaznenog zakona.

Ispitivanjem, pak, pobijane presude na temelju čl. 379. st. 1. toč. 1. ZKP/97, ovaj drugostupanjski sud nije utvrdio da bi bila ostvarena neka bitna povreda odredaba kaznenog postupka na koju pazi po službenoj dužnosti.

Optuženi B. U. također naznačuje i žalbenu osnovu pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, no istu navodima ne razrađuje. Prvostupanjsku presudu iz te žalbene osnove ovaj drugostupanjski sud nije ovlašten ispitivati po službenoj dužnosti.

U odnosu na toč. I. izreke ove odluke

Ovaj drugostupanjski sud je postupio sukladno obvezi iz čl. 379. st. 1. toč. 2. ZKP/97 i ispitao pobijanu presudu povodom podnesene žalbe opt. T. T., te je utvrdio da je na štetu tog optuženika povrijeđen kazneni zakon.

I Kž 870/12-7

Naime, 01. siječnja 2013. stupio je na snagu novi Kazneni zakon ("Narodne novine", broj 125/11 i 144/12; dalje u tekstu: KZ/11), koji u čl. 3. st. 2. (kao i čl. 3. st. 2. KZ/97) propisuje obveznu primjenu blažeg zakona ako se zakon promijeni nakon počinjenja kaznenog djela.

Budući da novi KZ/11 neovlašteno posjedovanje droge (ranije kazneno djelo iz čl. 173. st. 1. KZ/97) više ne propisuje kao kazneno djelo, već je ono ostalo kažnjivo kao prekršaj, očito je KZ/11 blaži zakon za opt. T. T., koji je prvostupanjskom presudom bio proglašen krivim za počinjenje kaznenog djela iz čl. 173. st. 1. KZ/97 opisanog pod toč. 5. izreke, pa je trebalo u tom dijelu prvostupanjsku presudu preinačiti i opt. T. T. osloboditi od optužbe za djelo opisano pod toč. 5. izreke prvostupanjske presude, jer je pobijanom presudom na opisani način bila ostvarena povreda iz čl. 368. toč. 1. ZKP/97.

S obzirom da su razlozi zbog kojih je Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, donio odluku u korist opt. T. T. od koristi i za opt. M. G. (koji je prvostupanjskom presudom proglašen krivim također zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 1. KZ/97, opisanog u toč. 6. izreke te presude), koji nije podnio žalbu, postupljeno je, sukladno načelu beneficium cohaesionis iz čl. 383. ZKP/97, kao da takva žalba postoji, te je prvostupanjska presuda preinačena i u odnosu na opt. M. G., koji je oslobođen od optužbe za djelo opisano pod toč. 6. izreke prvostupanjske presude.

Slijedom takve odluke troškovi kaznenog postupka u odnosu na djelo iz čl. 173. st. 1. KZ/97 padaju na teret proračunskih sredstava (prema kogentnoj odredbi čl. 123. st. 1. ZKP/97), a kako se radi o slučaju obveznog oduzimanja predmeta (droge), istu je trebalo oduzeti shodno odredbi čl. 463. ZKP/97, pa je, na temelju čl. 390. st. 1. ZKP/97 odlučeno kao pod toč. I izreke.

U odnosu na toč. II izreke ove odluke

Optuženi B. U. i opt. I. M. u žalbama ističu da je povrijeđen kazneni zakon, jer da je njihovu aktivnost činjenično opisanu pod toč. 1. i 2. izreke te presude trebalo pravno označiti kao jedno produljeno kazneno djelo. Optuženi U. pritom smatra da bi ista pravna kvalifikacija trebala obuhvatiti i njegove radnje koje su opisane pod toč. 4. presude.

Ovaj drugostupanjski sud ocijenio je da se u radnjama opt. B. U. i I. M., činjenično opisanim u toč. 1. i 2. izreke pobijane presude, radi o jednom produljenom kaznenom djelu, a povodom tih žalbi i po službenoj je dužnosti utvrđeno da takvo postupanje optuženika treba sada pravno označiti kao kazneno djelo i to neovlaštene proizvodnje i prometa drogama iz čl. 190. st. 2. KZ/11.

Kazneno djelo opisano u toč. 1. izreke počinjeno je „u razdoblju od 24. siječnja 2011. do 24. veljače 2011.“, a to vrijeme kronološki odgovara razdoblju počinjenja kaznenog djela opisanog u toč. 2. izreke (koje u tri alineje pokriva sljedeća razdoblja: „neutvrđenog dana u studenom 2010.“, „neutvrđenog dana početkom 2011.“ i „neutvrđenog dana početkom siječnja 2011.“), predmet svih inkriminacija je istovrsna opojna droga (marihuana), a i radnje izvršenja tih djela su gotovo identične. Dakle, vremenska povezanost radnji počinjenih na istom području, način počinjenja, istovrsna opojna droga o kojoj se radi u oba slučaja, te

I Kž 870/12-7

jedinstvo namjere opt. B. U. i opt. I. M. upućuju na to da je riječ o jednoj nedjeljivoj životnoj cjelini, zbog čega nema opravdanja da se ona pravno odjeljuje i podvodi pod dva posebna istovrsna kaznena djela. Stoga su žalbe opt. B. U. i opt. I. M. u tom dijelu prihvaćene, te je određeno da se njihovim radnjama, činjenično opisanim pod toč. 1. i 2. izreke, ostvaruje jedno kazneno djelo.

Ovdje treba reći da nije u pravu opt. B. U. kada smatra da pod jedno produljeno kazneno djelo spada i kriminalna aktivnost tog optuženika opisana pod toč. 4. izreke pobijane presude. Naime, prema prihvaćenoj sudskoj praksi ne radi se o istovrsnoj djelatnosti, već o dva različita kaznena djela zlouporabe opojnih droga, koja su drugačije inkriminirana s obzirom na sadržaj radnje. Djelatnost opt. B. U. opisana pod toč. 1. i 2. predstavlja kupovinu droge radi prodaje, dok radnja opisana u toč. 4. predstavlja davanje droge na uživanje, dakle, ne radi se o istovrsnim radnjama koje bi omogućavale konstrukciju produljenog kaznenog djela, neovisno o tome što se radi o istom vremenskom periodu i neovisno o tome koji su motivi bili za davanje droge na uživanje.

Međutim, kako je to već uvodno navedeno, ispitivanjem pobijane presude po službenoj dužnosti, na temelju čl. 379. st. 1. toč. 2. ZKP/97, ovaj drugostupanjski sud utvrdio je da je od donošenja prvostupanjske presude do održavanja sjednice vijeća drugostupanjskog suda na snagu, dana 01. siječnja 2013., stupio Kazneni zakon ("Narodne novine", broj 125/11 i 144/12; dalje u tekstu: KZ/11), koji je za počinitelje blaži. Naime, radnje obuhvaćene činjeničnim opisom inkriminacije kojima se pod toč. 1. i 2. izreke terete opt. B. U. i opt. I. M. predstavljaju i po odredbama KZ/11 kazneno djelo i to neovlaštene proizvodnje i prometa drogama iz čl. 190. st. 2., za koje je zaprijećena kazna zatvora u trajanju od jedne do dvanaest godina, dok je prema odredbi čl. 173. st. 2. KZ/97 za tu aktivnost bila zaprijećena kazna zatvora u trajanju od najmanje tri godine. Stoga je KZ/11 nesumnjivo za optuženike blaži, s obzirom na to da su i posebni minimum i posebni maksimum niži od onog iz KZ/97, pa je pobijanu presudu valjalo preinačiti u pravnoj oznaci.

U skladu s gore navedenim, a postupajući na temelju čl. 379. st. 1. toč. 2. ZKP/97, budući da se za inkriminaciju iz toč. 1. izreke pobijane presude tereti i opt. T. T. to je postupanje i opt. T. T. također pravno označeno kao kazneno djelo protiv zdravlja ljudi, neovlaštene proizvodnje i prometa drogama iz čl. 190. st. 2. KZ/11. Kako su isti razlozi od koristi i u odnosu na opt. S. M., koji je također jedan od supočinitelja kaznenog djela opisanog pod toč. 1., to je trebalo, iako opt. S. M. nije podnio žalbu, pobijanu presudu preinačiti u pravnoj oznaci djela i u odnosu na tog optuženika, te radnje za koje je proglašen krivim označiti kao kazneno djelo iz čl. 190. st. 2. KZ/11, a u skladu s načelom beneficium cohaesionis iz čl. 383. ZKP/97.

Jednako tako, ispitivanjem pobijane presude na temelju čl. 379. st. 1. toč. 2. ZKP/97, a povodom žalbe opt. B. U., utvrđeno je da postupanje opt. B. U., činjenično opisano pod toč. 4. izreke pobijane presude, treba pravno označiti kao kazneno djelo protiv zdravlja ljudi, omogućavanja trošenja droga iz čl. 191. st. 1. KZ/11, za koje je zaprijećena kazna zatvora od šest mjeseci do pet godina, dok je prema odredbi čl. 173. st. 5. KZ/97 za tu aktivnost bila zaprijećena kazna zatvora u trajanju od jedne do pet godina. Stoga je KZ/11 nesumnjivo za opt. B. U. blaži, pa je pobijanu presudu valjalo preinačiti u pravnoj oznaci i u tom dijelu.

I Kž 870/12-7

Slijedom iznesenog, presuđeno je kao pod toč. II. izreke, na temelju čl. 390. st. 1. ZKP/97.

U odnosu na toč. III. izreke ove odluke

S obzirom da se sada radi o novim, blažim kaznenim djelima, optuženicima je bilo potrebno izreći i nove sankcije.

Pri tome su prihvaćene žalbe sve trojice optuženika, odnosno opt. B. U., opt. T. T. i opt. I. M., jer sve, po sudu prvog stupnja utvrđene okolnosti koje utječu na odabir vrste i visine sankcije, opravdavaju da se oni, respektirajući niži zaprijećeni posebni zakonski minimum, osude na kazne zatvora u kraćem trajanju. Što se tiče opt. S. M., u odnosu na njega drugostupanjski je sud po službenoj dužnosti, s obzirom na preinačenu pravnu kvalifikaciju, izrekao novu sankciju.

Optuženom B. U. prihvaćene su po prvostupanjskom sudu utvrđene olakotne okolnosti, i to: ranija neosuđivanost, djelomično priznanje kaznenih djela, iskazani odnos prema optužbi, budući da je izjavio da se osjeća krivim za najveći dio inkriminacija, i obiteljsko stanje (oženjen i otac jednog malodobnog djeteta), opt. T. T. uzeto je u obzir priznanje kaznenog djela, ranija neosuđivanost, iskazano kajanje i žaljenje te da se samoinicijativno podvrgnuo liječenju, opt. I. M. priznanje djela, izraženo kajanje i ranija neosuđivanost, te obiteljsko i materijalno stanje (oženjen i otac troje malodobne djece, supruga nezaposlena, te podatak da radi na svom poljoprivrednom imanju i da je zaposlen u obrtu vlasnice N. K.), a opt. S. M. priznanje, izraženo kajanje i dosadašnju neosuđivanost. Sve navedeno, iako se radi o većoj količini droge, ima li se u vidu da je riječ o tzv. manje opasnoj drogi, po mišljenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske opravdava i odmjeravanje niže kazne zatvora za počinjena djela.

Stoga je opt. B. U. za kazneno djelo iz čl. 190. st. 2. KZ/11 na temelju tog propisa utvrđena kazna zatvora u trajanju od jedne godine i deset mjeseci, a za kazneno djelo iz čl. 191. st. 1. KZ/11 kazna zatvora u trajanju od šest mjeseci, pa je opt. B. U., uz primjenu čl. 51. st. 1. i 2. KZ/11 osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od dvije godine. Optuženi T. T. i opt. I. M. su na temelju čl. 190. st. 2. KZ/11 osuđeni svaki na kaznu zatvora u trajanju od po jedne godine i sedam mjeseci, a na istu kaznu zatvora (u trajanju od jedne godine i sedam mjeseci) osuđen je na temelju čl. 190. st. 2. KZ/11 i opt. S. M.

Ovaj drugostupanjski sud mišljenja je da su izrečene kazne zatvora odgovarajuće svim utvrđenim olakotnim okolnostima, težini i društvenoj opasnosti počinjenih djela, te ličnostima počinitelja, te da će se njima postići svrha kažnjavanja iz čl. 41. KZ/11.

U izrečene kazne zatvora optuženicima B. U., I. M. i S. M. je uračunato vrijeme koje su proveli u pritvoru, kako je to specificirano u izreci ove odluke, a sukladno odredbi čl. 54. KZ/11.

Kako je učin kaznenog djela opt. B. U. i opt. T. T. podveden pod pravni opis kaznenog djela iz čl. 190. st. 2. KZ/11 kao blažeg zakona, to je primijenjena zakonska odredba čl. 190. st. 8. KZ/11, a postoji pravni kontinuitet u odnosu na sigurnosnu mjeru

I Kž 870/12-7

oduzimanja predmeta iz čl. 80. KZ/97 i oduzimanja predmeta iz čl. 79. st. 1. i 4. KZ/11, pa je i u tom dijelu prvostupanjska presuda preinačena kao u izreci pod toč. III).

Slijedom izloženog, trebalo je na temelju čl. 390. st. 1. i čl. 387. ZKP/97 presuditi kao u izreci.

Zagreb, 04. veljače 2015.

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Sanja Katušić-Jergović, v.r.

Vesna Vrbetić, v.r.